
U godini koja je prethodila napadu u Banjskoj, sever Kosova je bio napeto područje sa povećanim prisustvom paralelnih srpskih struktura i povezanih kriminalnih grupa. Odluka kosovske vlade da konvertuje ilegalne srpske registarske tablice naišla je na neposlušnost, napuštanje institucija, izgradnju barikada i nasilne proteste srpskih grupa na severu Kosova.
Srbija je podržala ove akcije u političkom diskursu ili se nije distancirala od njih, dok su Srpska lista i ličnosti poput Milana Radoičića igrali ključnu ulogu u organizovanju struktura otpora protiv kosovskih vlasti.
U novembru 2022. godine, masovni egzodus Srba iz kosovskih institucija označio je početak institucionalne paralize na severu. Ovo je ostavilo vakuum bezbednosti i upravljanja koji su iskoristile paralelne strukture i organizovane kriminalne grupe, često povezane sa uticajnim srpskim političarima i poslovnim ljudima u Beogradu.
Uprkos javnim izjavama o podršci dijalogu sa Kosovom i usmenom sporazumu o osnovnom sporazumu u martu 2023. godine, Srbija je odbila da ga potpiše i u potpunosti sprovede. Istovremeno, intenzivirala je svoju retoriku protiv državnosti Kosova, praćenu agresivnom međunarodnom diplomatskom kampanjom i indirektnom podrškom destabilizaciji na terenu.
Bojkot lokalnih izbora od strane Srba na severu (april 2023) doveo je do anomalne situacije: institucionalne moći bez lokalnog legitimiteta, što je Beograd potom iskoristio kao argument da dovede u pitanje autoritet albanskih gradonačelnika. Ovaj razvoj događaja pratili su nasilni protesti u maju 2023. godine, u kojima su povređene desetine vojnika KFOR-a.
Tokom leta, bilo je izveštaja o gomilanju oružja, paravojnoj obuci i neobičnim pokretima na severu Kosova, posebno u području oko sela Banjska. Ove aktivnosti su se odvijale tiho, uz indikacije logističke podrške pojedinaca sa vezama sa srpskim strukturama – što je kasnije potvrđeno učešćem Milana Radoića.
Dana 24. septembra, organizovana, naoružana i obučena srpska grupa izvršila je dobro koordinisan napad na kosovsku policiju u selu Banjska. Policijski narednik Afrim Bunjaku je ubijen tokom terorističkog napada. Došlo je do teških borbi između kosovskih specijalnih snaga i napadača, tokom kojih su trojica napadača ubijena, a drugi su se povukli.
Zaplenjeni su veliki arsenali oružja, oklopnih vozila i visokokvalitetne vojne opreme. Državni vrh je osudio napad, opisujući ga kao čin agresije protiv države Kosovo.
Ovo nije bio sporadičan incident, već planirana teroristička operacija sa ciljem da se ospori suverenitet Kosova i izazove veći sukob.
Identifikacija Milana Radoičića kao vođe ove grupe i njegovo javno priznanje da je organizovao napad izazvali su ozbiljne sumnje u indirektno učešće zvaničnih vlasti u Beogradu, ili barem u njihovo tolerisanje njegovih aktivnosti.
Napad su takođe osudile kao teroristički napad SAD, EU i NATO, koje su pozvale Srbiju da sarađuje u istrazi.
Analiza:
Teroristički napad 24. septembra 2023. godine u Banjskoj i Zvečanu predstavlja najopasniju tačku eskalacije tenzija na severu Kosova od 2004. godine.
Ovaj napad nije bio lokalni incident, već dobro isplaniran čin sa političkim i vojnim motivima, usmeren na stvaranje presedana za destabilizaciju, moguće stvaranje de fakto autonomne zone, slične modelu Donbasa u Ukrajini.
Ovaj napad je pojačao argumente Kosova u vezi sa opasnosti od paralelnih struktura na severu.
Da bi bilo jasnije da Srbija stoji iza agresije u Banjskoj i Zvečanu, podsećamo na izveštaje u srpskim medijima bliskim predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Oni su teroristički napad u Banjskoj tretirali prvenstveno kao tragičan incident i čin koji ističe duboke tenzije na severu Kosova.
Izveštaji srpske državne televizije RTS, tabloidnih novina Alo, B92, lista Večernje novosti i Kosovo Onlajn konstruisali su narativ o događajima u Banjskoj koji se fundamentalno razlikovao od onog kosovskih vlasti i međunarodnih medija. Pored toga, proruski mediji bliski Vučiću, poput Sputnjika, Informera i RT Balkana, isticali su ono što su opisali kao „oštru reakciju SAD/EU prema Srbima“ i optuživali Zapad da „nikada nije nazvao Albance koji ubijaju Srbe teroristima“ i da „više plače za jednim albanskim policajcem nego za stotinama ubijenih Srba“.
Korišćenje medija kao strateškog alata za politički i psihološki uticaj u regionu i na srpsku javnost, izbegavanje termina koji bi mogli da označe naoružane grupe kao teroriste i odbrana ključnih ličnosti poput Radoičića umanjuju ulogu srpskih grupa u organizovanju napada i prikazuju ga kao odgovor na „pritisak i diskriminaciju Srba na severu“./The Geopost /