
Dok je međunarodna pažnja čvrsto usmerena na napredovanje ruske vojske u istočnoj Ukrajini i ukrajinsku invaziju na rusku oblast Kursk, lako je prevideti važne događaje koji se dešavaju južnije na Krimu. Tokom 2024. Ukrajina je postigla niz strateških uspeha na i oko ruskog okupiranog poluostrva koji zaslužuju detaljnije ispitivanje i koji bi mogli uticati na konačni ishod rata.
Ukrajina je od početka godine pogodila više desetina ključnih ciljeva na poluostrvu, koji igraju važnu ulogu u ruskoj vojnoj strategiji na samom Krimu i na jugu Ukrajine pod ruskom okupacijom. To uključuje napade na ruske vazdušne baze, radarske stanice i komunikacione tačke, kao i uništavanje nekoliko ruskih sistema protivvazdušne odbrane.
Paralelno sa eliminacijom ruskih vazduhoplovnih snaga i komunikacione infrastrukture na Krimu, Ukrajina je izvela i inovativnu pomorsku ofanzivu protiv ruske Crnomorske flote. Dok je malo ko u početku dao Kijevu šansu u pomorskom ratu, Ukrajina je potopila ili onesposobila oko trećine cele ruske flote koristeći kombinaciju pomorskih dronova i projektila. Ovo je primoralo Kremlj da povuče većinu svojih preostalih ratnih brodova sa Krima u bezbednost Rusije. U julu 2024. godine, ukrajinska mornarica je izvestila da su poslednji ruski ratni brodovi napustili obližnje Azovsko more.
U svetlu ovih neuspeha, Rusija je navodno povukla neke od svojih ograničenih sistema protivvazdušne odbrane sa severozapadnog Krima i koncentrisala ih u blizini Krimskog mosta koji povezuje okupirano poluostrvo sa Rusijom preko Kerčkog moreuza. To čini druge delove Krima sve ranjivijim.
Još jedan važan aspekt ukrajinske kampanje protiv ruske okupacije Krima je gađanje ključnih logističkih ruta. Otkako je ruska invazija na Ukrajinu počela pre više od jedne decenije, Moskva je nastojala da militarizuje Krim. Nakon potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine, poluostrvo je služilo kao ključno logističko čvorište za ruske snage koje se bore na jugu Ukrajine.
Uprkos razvoju dodatnih kopnenih železničkih linija koje povezuju Rusiju sa okupiranim regionima kopnene Ukrajine, Krim nastavlja da igra važnu logističku ulogu u ratu. U nastojanju da oslabi lance snabdevanja ruske vojske i izoluje Krim, Ukrajina je gađala trajekte koji prevoze vojne zalihe preko Kerčkog moreuza od Rusije do Krima.
U proleće i leto 2024. Ukrajina je izvršila seriju napada na trajekte na samom Krimu i u susednom ruskom regionu Krasnodar. Ovi napadi su uspeli da poremete ključne rute snabdevanja ruske vojske, primoravajući Moskvu da istražuje improvizovane alternative kao što je korišćenje barži.
Napori Ukrajine da izoluje Krim potpomognuti su upotrebom zapadnog oružja, uključujući rakete ATACMS koje su isporučile SAD i krstareće rakete koje su obezbedili britanski i francuski partneri Kijeva. Krim je međunarodno priznat kao deo Ukrajine, tako da ne važe ograničenja koja sprečavaju upotrebu zapadnog oružja unutar Rusije. Međutim, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski ukazao je u julu 2024. da je sposobnost Ukrajine da koristi oružje koje je isporučio Zapad na Krimu ostala ograničena. „Želim da vam iskreno kažem da ne možemo da koristimo sve i svuda na Krimu“, rekao je on.
Ukrajinski napadi na Krim su veoma sramotni za Rusiju. Okupacija ukrajinskog poluostrva 2014. godine rutinski se prikazuje u propagandi Kremlja kao najveće dostignuće tokom čitave vladavine Vladimira Putina i simbol povratka Rusije na status velike sile. Putinova trenutna nesposobnost da odbrani Krim se stoga široko doživljava kao lično poniženje.
Moskva za sada negira pogoršanje bezbednosne situacije na Krimu i nastavlja da promoviše poluostrvo kao bezbednu destinaciju za odmor. Međutim, ako aktuelna ukrajinska kampanja dobije dalji zamah, Kremlj će biti primoran da napusti ovaj uobičajeni pristup i prizna da je ruska okupacija Krima u opasnosti.
Rat Rusije protiv Ukrajine počeo je 2014. godine zauzimanjem Krima. Mnogi analitičari veruju da se rat može okončati samo oslobađanjem poluostrva od ruske kontrole. Još je prerano govoriti o skorom kraju ruske okupacije. Ali imajući u vidu povlačenje Crnomorske flote, prekinute logističke veze i iscrpljenu protivvazdušnu odbranu, čini se da je držanje Kremlja nad Krimom već znatno slabije nego što je bilo na početku sveopšte invazije pre dve i po godine.
Sergej Kuzan je predsednik Ukrajinskog centra za bezbednost i saradnju (USCC). Prethodno je bio savetnik u Ministarstvu odbrane Ukrajine (2022-2023) i kao savetnik sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu Ukrajine (2014).