
Bliži se 50. dan rata u Ukrajini, gospodar Kremlja ostaje nepokolebljiv. „Specijalna operacija“, za ostatak sveta poznata i kao agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, bila je dobra ideja i još uvek se odvija po planu. Možda je prikladno da su takve izjave date 12. aprila, koji se u Rusiji obeležava kao Dan Kosmonautike. Čini se da glavni ratni zločinac leti milju visoko iznad broja civilnih žrtava i zverstava koje su počinile ruske trupe u invaziji na suverenu Ukrajinu.
Ipak, nije tako usamljen u stratosferi samoobmane i Orvelovskih laži. Prokremljovska mašina za dezinformacije radi danonoćno kako bi zasitila etar njegovim omiljenim D-ovima dezinformacijama – poricanjem, zgroženošću, ometanjima, odbacivanjem i iskrivljivanjem. Jedan od glavnih ciljeva dezinformacija Kremlja bio je prebacivanje krivice za navodne ratne zločine počinjene u Ukrajini.
Zapenušajte, Isperite, Ponovite
Kada je 8. aprila raketni udar ruskih oružanih snaga pogodio železničku stanicu u Kramatorsku, ubivši desetine nevinih ljudi koji su bežali od užasa rata, Rusija se brzo okrenula da optuži Ukrajinu za napad. Kao na znak, prvo je usledilo poricanje odgovornosti, a onda, u nemogućnosti da se ovo zverstvo gurne pod tepih, usledilo je otpuštanje i iskrivljavanje. U ovom slučaju, dovodio se u pitanje projektil korišćen za napad i lažna izjava da Rusija više ne koristi rakete Točka-U (Tochka –U) koje su pogodile stanicu. Zanimljivo je, međutim, da ruska državna mašina za dezinformisanje nije vodenopropusna. Neki od revnijih propagandista već su izvestili o uspešnom ruskom raketnom napadu na ukrajinske borce na stanici Kramatorsk.
Kada je svet saznao za užasne akte brutalnosti koje su ruske trupe počinile nad mirnim civilima u Buči, prokremljovske dezinformacije su koristile isti dobro uvežbani scenario. Prvo su usledili demanti i tvrdnje o provokacijama. Zatim je došlo do prebacivanja krivice, optužujući Ukrajinu. Kada su slike bespomoćnih stanovnika Buče, nasumično pogubljenih na ulicama, postale zapečene u očima sveta, istina se više nije mogla poreći. Tako se ruska mašina za dezinformisanje ponovo okrenula da odvrati pažnju. U nekim slučajevima, pokušali su da povežu Buču sa ozloglašenim dezinformacionim narativom o biolaboratorijama. U drugima, koji su se bavili istorijskim relativizmom, uporedili su Buču sa Volinskim masakrom (Volyn massacre).
Naravno, ovo su samo primeri naslova koji više privlače pažnju, ali Kremljov ciklus smrti i laži se vrti na sličnom putu bez obzira na temu koju želi da iskrivi. To može biti osuđivanje uništavanja i zločina u Borođanci (Borodianka) kao lažnih ili čak davanje nečuvenih izjava koje impliciraju da je genocid u Srebrenici isceniran. Ali obrazac poricanja, optužbi, prebacivanja krivice i ometanja stalno se ponavlja.
Tako da uopšte nije iznenađujuće što je prokremljovski dezinformacioni ekosistem počeo da koristi isti pristup da progura lažnu priču o bezbednosti hrane. Zapadne sankcije Rusiji su dizajnirane da pojačaju ekonomski pritisak na Kremlj i osakate njegovu sposobnost da finansira svoju invaziju na Ukrajinu, a ne da ometaju proizvodnju hrane. Budimo jasni, globalna bezbednost hrane je ozbiljno ugrožena odlukom Rusije da napadne Ukrajinu. Ipak, ruski propagandisti besramno optužuju Zapad za izazivanje gladi u svetu ili „hrana kao oružje“. Ove tvrdnje su koliko cinične, toliko i neosnovane, ali zupčanici Kremljovom ciklusu laži nikada nisu bili previše zabrinuti za činjenice.
Izbacite botove
Ima dosta posla za propagandiste Kremlja koji zamagljuju istinu. Očigledno, toliko da je prokremljanska mašina za dezinformisanje pokrenula koordinisanu kampanju sajber trolovanja. Počelo je kao pokušaj da se negiraju i odvrate pažnje od ruskih ratnih zločina u Buči, na primer, putem koordinisane e-pošte trolajući poljske zvaničnike, a brzo se okrenulo pozivima za trolovanje profila istaknutih zapadnih lidera na društvenim mrežama. Značajno je da je glavni propagandista Kremlja, Vladimir Solovjov, koristio svoj veliki Telegram kanal da koordiniše ovu aktivnost trolova. Isto tako, Telegram kanal Ciber Front Z, navodno povezan sa „farmom trolova“ oligarha Jevgenija Prigožina u Sankt Peterburgu, pozvan da preplavi informativni prostor lažnim optužbama za ratne zločine koje su navodno počinili ukrajinski „neonacisti“, kako bi utopili proukrajinske glasove u moru laži.
Dok prokremljovski trolovi i botovi nastoje da zamute medijsko okruženje i iskrive javni diskurs o Putinovom ratu u Ukrajini, slobodni i nezavisni medijski prostor, kao i javni pristup pouzdanim informacijama u Rusiji, sve su manji iz dana u dan. Najnovija meta cenzure Kremlja je svetski poznato skladište znanja i informacija, Wikipedia. Prema ruskom medijskom nadzorniku Roskomnadzora, sajt je postao „nova linija stalnih napada na Ruse“, dok je omiljeni Ruski saučesnik u zločinu Belorusija pritvarala i primoravala urednike Wikipedie na ruskom jeziku koji posluju u Belorusiji.
Ovo je, naravno, posledica dugo kuriranog prokremljanskog narativa o „rusofobiji“ koja se širi na Zapadu. Ipak, ruski narod očigledno ceni Wikipediu, pošto su preuzimanja lokalnih kopija Wikipedije u Rusiji porasla za više od 4.000 odsto otkako je Rusija pokrenula rat protiv Ukrajine 24. februara 2022. Pored toga, prema nedavnoj anketi Levade, skoro jedna trećina ruskih korisnika interneta sada koristi VPN usluge za pristup sadržaju koji je zabranjen u Rusiji.
Ipak, sve represivniji režim Kremlja nastavlja da suzbija svako stvarno ili uočeno neslaganje i opoziciju. Prešao je na zatvaranje istaknutih organizacija za ljudska prava kao što su između ostalih i Amnesti i Human Rights Watch, i pritvorio opozicionog aktivistu Vladimira Kara-Murzu, nekada bliskog saradnika ubijenog opozicionog lidera Borisa Nemcova. A čak ni oni koji su donedavno uživali u blagoslovima užeg kruga kao što su to nekada činili Vladislav Sukrov ili Sergej Beseda, sada nisu pošteđeni gneva Kremlja.
Ako nas je istorija totalitarizma nečemu naučila, možda će biti samo pitanje vremena kada će se prokremljanska mašina za dezinformacije pokrenuti protiv horda trolova koji su sada podstaknuti da je podrže jednim slovom.