
Laži i izvrtanja o holokaustu su štetni oblici dezinformacija koji su ponovo u porastu poslednjih godina. Dok se iskrivljavanje i poricanje holokausta koristi u informacionom ratu nekoliko decenija, oni su preplavili društvene medije od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. i napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine.
Da bismo razumeli zašto su poricanje i iskrivljavanje holokausta tako efikasno oružje u informacionom ratu, važno je prvo da razmotrimo istorijske činjenice o holokaustu. Pre Drugog svetskog rata, nacistički režim je započeo sistematski progon Jevreja koji žive u Nemačkoj, kao i katolika, komunista, Roma i političkih protivnika. Usvojeni su zakoni – takozvani Nirnberški zakoni – koji su posebno diskriminisali nemačke Jevreje proglašavanjem da više ne mogu biti ravnopravni građani.
Ubrzo su uspostavljeni koncentracioni logori u koje su sakupljeni i internirani Jevreji i drugi ljudi. Adolf Hitler i njegovo rukovodstvo odlučili su da će „konačno rešenje“ takozvanog „jevrejskog problema“ biti masovno ubistvo jevrejskog stanovništva Evrope. Prvo, Nemci su poslali mobilne ubilačke odrede zvane Ajnzacgrupe širom istočne Evrope da sakupe nevine ljude, odvedu ih u udaljena područja, iskopaju im sopstvene grobove i pogube ih mitraljezima. Konačno, operativne grupe su takođe ugušile svoje žrtve u kombijima sa otrovnim gasom. Procenjuje se da su Ajnzac grupe ubile 1,5 miliona nevinih ljudi, uglavnom Jevreja, ali i Roma, Sovjeta i političkih protivnika.
Užasi tu nisu prestali. Zatim je nacistički režim uspostavio logore za istrebljenje, pre svega Aušvic-Birkenau, centar za ubistva u jugozapadnoj Poljskoj. Procenjuje se da je samo u Aušvicu ubijeno 1,1 milion nevinih ljudi, uključujući više od 900.00 Jevreja, više od 70.000 Poljaka koji nisu Jevreji, više od 20.000 Roma i desetine hiljada sovjetskih ratnih zarobljenika. Ukupno je ubijeno oko 6 miliona Jevreja. Samo poraz Nemačke i sila Osovine od strane saveznika sprečio je potpuno uništenje jevrejskog i romskog stanovništva u Evropi.
Holokaust je bio jedan od najdokumentovanijih zločina u ljudskoj istoriji. Nacisti su vodili pedantne zapise o svojim zlim delima; oslobodioci koncentracionih logora snimili su stotine hiljada fotografija i filmskih rolni; a preživeli su dali desetine hiljada usmenih izveštaja o onome što su doživeli. Ipak, i dalje postoje radikalne i ekstremističke grupe, kao i zlonamerni državni akteri koji poriču ili banalizuju ove zločine. Kako to može biti?
Poricanje i iskrivljavanje holokausta su nesumnjivo oblici antisemitizma koji imaju za cilj da povrede i uvrede jevrejski narod. Oni su efikasan oblik govora mržnje, a takođe su i efikasan oblik dezinformacija. Tokom Hladnog rata, Sovjetski Savez je vodio ciljane propagandne i dezinformacione kampanje u Sjedinjenim Državama, Evropi i na Bliskom istoku koje su se fokusirale na antisemitizam i iskrivljavanje holokausta da bi podstakao mržnju protiv Jevreja i destabilizovao američko i evropsko društvo.
Danas ruska vlada i bezbednosne službe rade po sličnom obrascu. Posebno u kontekstu ruske invazije velikih razmera na Ukrajinu, Rusija:
– Antisemitski napadi na ukrajinskog jevrejskog predsednika Volodimira Zelenskog;
– Izjednačavanje savremenih Ukrajinaca koji brane svoju otadžbinu sa „nacistima“ iz Drugog svetskog rata;
– Izjavila da je međunarodna osuda Rusije zbog njenih postupaka ekvivalentna progonu Jevreja tokom Drugog svetskog rata.
Rusija nije jedini akter koji se danas bavi antisemitskim dezinformacijama i poricanjem holokausta. Hamas, Hezbolah i Iran često poriču da se Holokaust dogodio ili banalizuju patnju koju je jevrejski narod doživeo. Ovim lažima žele da potkopaju međunarodnu podršku Državi Izrael. Ako Jevreji nisu zaista patili tokom Drugog svetskog rata, tvrdi se argument, onda više ne postoji moralna osnova za Državu Izrael. Ove grupe mržnje i ekstremisti koriste teorije zavere i falsifikovanja istorije da opravdaju svoje genocidne namere da zbrišu Izrael sa mape.
Poricanje holokausta, antisemitizam i dezinformacije su usko povezani. Motivi su često isti: raspirivanje mržnje, sejanje podela, izigravanje etničkih ili verskih grupa jedne protiv drugih i opravdavanje političkih ili vojnih akcija koje su inače neopravdane. Dobro poznavanje Holokausta i istorijskih činjenica je stoga efikasno sredstvo odbrane od ovih laži i izvrtanja./The Geopost/