
Juče se navršilo 25 godina od intervencije NATO-a protiv Srbije 1999. godine u cilju okončanja kršenja ljudskih prava albanskog stanovništva na Kosovu.
Savet bezbednosti UN danas želi da raspravlja o intervenciji NATO-a na zahtev Rusije. Ovo će dovesti do još jedne runde ruskih dezinformacija o navodnoj agresiji NATO-a na Srbiju, najbližeg saveznika Moskve na Balkanu. Ovo je deo napora Kremlja da prikaže NATO i Sjedinjene Države kao neprijateljske aktere i time opravda sopstvenu agresiju Rusije na Ukrajinu i druge evropske zemlje.
Zapad mora da uzvrati – ne samo pobijanjem ruskih dezinformacija, već i preokretom. protiv Moskve.
Rusko pismo je dobro poznato. Vladimir Putin je intervenciju NATO-a opisao kao akt „agresije“ i „surovosti“. Na primer, Moskva i Beograd optužuju NATO da je zatrpao bojno polje municijom koja sadrži osiromašeni uranijum, za koji kažu – bez naučnih dokaza – doprineo porastu stope raka.
Dok Rusija prikazuje NATO kao agresora na Kosovu, Moskva takođe ukazuje na intervenciju iz 1999. kao navodni presedan za rusku invaziju na Ukrajinu. Putin neosnovano optužuje Kijev da je počinio „genocid“ nad etničkim Rusima u istočnoj Ukrajini. Ako NATO može da interveniše iz humanitarnih razloga u Jugoslaviji, tvrdi Moskva, Rusija može da uradi isto u Ukrajini. Nema veze što Moskva, a ne Kijev, čini ratne zločine u Ukrajini.
Kremlj na sličan način ukazuje na Kosovo da bi opravdao svoju nelegalnu okupaciju Krima. Nakon što je Rusija anektirala poluostrvo 2014. godine, Putin je tvrdio da je krimski parlament pod ruskom kontrolom „legitiman organ vlasti“ koji je „usvojio deklaraciju o nezavisnosti, baš kao i Kosovo“. Naravno, ovaj izveštaj zgodno zanemaruje činjenicu da je sam narod Kosova tražio nezavisnost dok je Rusija napala Krim i organizovala lažni referendum da bi opravdala njegovu kasniju aneksiju.
Zašto bi Zapad trebao da brine? Kancelarija direktora Nacionalne obaveštajne službe SAD je 5. marta upozorila na povećan rizik od međuetničkog nasilja 2024. na Zapadnom Balkanu, a Rusija i Srbija stvaraju informativne uslove za dalju eskalaciju u regionu.
Sjedinjene Države i njihovi saveznici ne mogu sebi priuštiti da ostanu pasivni pred ruskim lažima. Zapadne vlade rade dobar posao proveravajući ruske dezinformacije, ali to nije dovoljno. Standardna pobijanja Zapada ne nailaze na prorusku ili prosrpsku publiku. Međutim, druge poruke mogu imati veći uticaj. Dopiranje do običnih Srba posebno je važno u trenutku kada Moskva i Beograd podstiču etničke tenzije između Srbije i Kosova i drugih zemalja Zapadnog Balkana.
Zapadne ambasade treba da podsećaju proruske Srbe da istorija pokazuje da je Rusija nepouzdan saveznik. Uprkos obećanjima Moskve o podršci i bratstvu i njenim naporima da Srbiju gurne u novi sukob sa Kosovom i NATO-om, malo je verovatno da će Rusija pružiti veliku pomoć Beogradu.
Na primer, kada je jugoslovenski savezni parlament izglasao pridruživanje savezu sa Rusijom i Belorusijom tokom NATO intervencije 1999. godine, Moskva je svojoj slovenskoj braći rekla „njet“ i izjavila da je rusko vojno učešće nedopustivo. Ovo odražava odluku Rusije da ne podrži svog saveznika Jermeniju u ratovima protiv Azerbejdžana 2020. i 2023. godine, što je rezultiralo ponižavajućim porazima Jerevana.
Osim toga, Zapad bi mogao da ukaže na povlačenje Rusije iz mirovne misije na Kosovu koju vodi NATO 2003. godine. Zapadni informativni napori bi takođe mogli da ismeju rusku isporuku sistema protivvazdušne odbrane S-300 Srbiji pre NATO intervencije 1999. godine, ističući da su se sistemi pokazali beskorisnim jer su bili nekompletni i isporučeni suviše kasno.
Da bi se suprotstavile neosnovanim optužbama Rusije da je NATO izazvao rak preko osiromašenog uranijuma, zapadne informativne operacije treba da istaknu rusku istoriju programa biološkog oružja. Zapad bi takođe mogao da ukaže na uticaj nuklearne katastrofe u Černobilju 1986. na Jugoslaviju.
Dok Rusija razvija svoju najnoviju kampanju dezinformacija protiv NATO-a, vreme je da Zapad preokrene situaciju i krene u borbu protiv Kremlja. Podsetite promoskovske Srbe da im sa prijateljima poput Putina ne trebaju neprijatelji.
Ivana Stradner je naučni saradnik u Fondaciji za odbranu demokratija. Mark Montgomeri je penzionisani kontraadmiral američke mornarice i viši direktor Centra za sajber i tehnološke inovacije pri Fondaciji za odbranu demokratije.