U satima nakon pada režima predsednika Bašara el Asada, ulice Damaska bile su ispunjene slavljeničkom pucnjavom.
Ali veseli prizori vikenda koji su obeležili kraj pola veka tiranije nisu mogli da prikriju razmere izazova sa kojima se suočavaju pobednički islamistički pobunjenici, čije je munjevito napredovanje ka sirijskoj prestonici privuklo pažnju sveta.
Ovi pobunjenici – predvođeni grupom Haiat Tahrir Al-Sham (HTS) – sada moraju pokušati da ujedine zemlju koju je razdirao više od decenije građanski rat i u kojoj opstaju desetine teško naoružanih milicija i ostataka starog režima.
Haos koji je vladao u satima nakon pada prestonice jasno je pokazao koliki je zadatak.
Najmanje 28 ljudi je ubijeno u slavljeničkom granatiranju, rekao je sirijski ministar zdravlja za novinski kanal Al-Arabiia. U međuvremenu, civili su provalili u Asadove palate, pljačkali prodavnice i krali vreće gotovine iz centralne banke, što je navelo pobunjenike da uvedu 13-časovni policijski čas.
Kako je pao mrak, tišinu su narušavali samo vazdušni naleti, osim povremene razmene vatre. Izrael je od tada saopštio da je pogodio “sisteme strateškog naoružanja, ostatke hemijskog oružja i rakete dugog dometa” koji pripadaju Asadovoj vojsci.
„Pucnjava je trajala 11 sati. Posle četiri sata, slomio sam se plačući jer sam se osećao kao da me muče… Čim se stišalo, Izraelci su počeli da nas bombarduju“, rekao je za CNN 25-godišnji advokat i stanovnik luksuznog kvarta Damaska. o tome da ostane anoniman iz bezbednosnih razloga.
Pobunjenici su godinama sanjali ovaj dan, ali izgleda da su čak i oni bili iznenađeni brzinom i lakoćom svog napredovanja.
Sada žure da zatvore Pandorinu kutiju u Siriji, izbegnu vakuum moći i spreče haos koji gotovo neizbežno nastaje kada se 50-godišnji režim zbaci za nekoliko dana.
Asad je želeo da „odustane od vlade
Trenutno nije sasvim jasno kako će izgledati sledeća vlada.
Nakon što su zauzeli Damask, pobunjenici su naredili Asadovom premijeru Mohamedu Gaziju al-Džalaliju da nastavi na funkciji zajedno sa svojim kabinetom dok se ne imenuje prelazni tim.
Međutim, govoreći za Sky News Arabia, Džalali je imao malo odgovora na pitanje kako bi se gradom trebalo upravljati u budućnosti.
Njegove kolege su izgledale podjednako nesigurne.
„Razgovarali smo sa premijerom i instrukcija je bila da se posao nastavi. Insistiramo da se normalan život vrati… Čuli smo da će biti formirana privremena vlada, ali ne znamo kada“, rekao je ministar industrije Asadove vlade Mohamed Samer al-Khalil u telefonskom intervjuu za CNN.
Vakum sa kojim se pobunjenici suočavaju mogao bi se čak posmatrati kao oproštajni dar od Asada.
Asad, koji nije davao javne izjave otkako je pobunjeničko napredovanje počelo pre dve nedelje, izgleda da je planirao da “napusti svoju vladu, svoj narod i svoju zemlju, ostavljajući je u haosu” ako se situacija pogorša, rekao je njegov premijer. „Možda da ljudima prenesem poruku: „Ili sam ja ili haos“.
Džalali je rekao da je razgovarao sa Asadom nekoliko sati pre nego što je predsednik pobegao u Moskvu da izrazi zabrinutost zbog pobunjeničkih pokreta, ali je predsednik delovao ravnodušno.
Kada sam mu rekao da je situacija kritična, da ljudi beže iz Homsa ka obali i da je došlo do kolapsa oružanih snaga, njegov odgovor je bio: „Mi ćemo se baviti time sutra“, rekao je premijer. „Bio sam iznenađen.
Od Al Kaide do državnika
Čini se da odgovor na pitanje o bliskoj budućnosti zemlje daje lider pobunjeničke koalicije HTS Abu Mohammad al-Jolani (pravo ime: Ahmad Al Sharaa), koji se u ponedeljak ujutro sastao sa odlazećim premijerom Džalalijem.
Jolanijev dolazak u Damask u subotu označio je prvi put da se vratio u grad u kojem je odrastao otkako ga je napustio prije dvije decenije da bi se pridružio borbi Al-Kaide protiv američkih trupa u Iraku. Četiri godine je predvodio Front Al-Nusra, sestrinsku organizaciju Al-Kaide u Siriji, ali se na kraju odvojio od nje, objavio rat rivalskoj ISIS-u i osigurao atentat na njenog vođu.
Sada on šalje poruku promene i umerenosti, govoreći za CNN prošle nedelje da sirijska naoružana opozicija na kraju želi da formira vladu zasnovanu na institucijama i „popularno izabranom veću“.
Grupa koju vodi je među najbolje organizovanim od mnogih pobunjeničkih grupa koje su učestvovale u ofanzivi. Provela je poslednjih nekoliko godina upravljajući sa 4 miliona ljudi u Idlibu preko polutehnokratskog tela zvanog Sirijska vlada spasa. Već je mobilisala svoje političare da upravljaju velikim gradovima – uključujući drugi po veličini grad u Siriji, Alep – koji je zauzela prošle nedelje, i rasporedila je sopstvene policijske snage da obezbede ulice Damaska.
„Ne smemo zaboraviti da je Idlib mali grad bez resursa i da smo već postigli mnogo u prošlosti“, rekao je Al-Jolani premijeru na brifingu o novom tranzicionom timu.
Ipak, islamistička grupa nikada nije vladala velikim područjem sa različitim verskim i etničkim manjinama, brojnim naoružanim pobunjeničkim grupama i oskudnim resursima.
„Idlib je mnogo manja oblast za upravljanje i tri četvrtine stanovništva je raseljeno, tako da UN i nevladine organizacije pružaju veliku podršku u pružanju pomoći“, rekao je Aaron I. Zelin, stariji pisac u Vašingtonskom institutu. „HTS je morao da se fokusira samo na četvrtinu stanovništva.“
Čak i u Idlibu, Jolani je proveo godine pokušavajući da eliminiše političke pretnje, dok su oni kojima upravlja protestovali zbog uslova života i nepravednih pritvora.
Sada pokušava da stvori privremenu vladu za 25 miliona Sirijaca i još 6 miliona izbeglica koje su pobegle iz zemlje tokom građanskog rata.
Kao da to nije dovoljno, on mora istovremeno da se bori sa desetinama militantnih grupa koje podržava Turska, a koje će možda odbiti da budu po strani u prelaznom periodu, kao i sa moćnom kurdskom naoružanom grupom koja kontroliše velike oblasti u severoistočnoj Siriji pod kontrolom.
A tu su i moćne milicije u susednom Iraku koje podržava Iran.
Svi su bolji od Asada
Stanovnici Damaska rekli su za CNN da im je drago što je Asad otišao, ali su izrazili zabrinutost zbog islamističke ideologije pobunjenika.
Na primer, verske manjine kao što su Alaviti, Ismaili, Druzi i hrišćani moraju da očekuju moguću primenu striktnog tumačenja šerijatskog zakona, za koji pobunjenici kažu da će pokušati da sprovode.
Al Jolani je prošle nedelje rekao za CNN da su hrišćani, Druzi i druge manjine „bezbedni“ i da su „crkve i domovi“ zaštićeni u Alepu, koji su pobunjenici zauzeli samo nekoliko dana pre Damaska.
Grupe za ljudska prava su takođe zabrinute. Neki su optužili HTS i druge antirežimske grupe za mučenje i zlostavljanje disidenata u oblastima koje kontrolišu – uključujući severozapadne okruge Idlib, Homs i Alep.
Ipak, u Damasku ima mnogo onih koji su, poput Ranim, 45-godišnje majke dvoje dece, oprezno optimistični i kažu da su „svi bolji od Asada“.
„Ljudi su dostigli tačku u kojoj više ne mogu da žive, tačku u kojoj bi prihvatili onoga ko god nama vlada“, rekla je ona za CNN.
Život se još nije vratio u normalu, priznala je Ranim, ali je spremna da sačeka i vidi.
“Postoje ljudi koji su zabrinuti zbog islamske vladavine i pobunjeničkih grupa, ali ako smo čekali 50 godina da Asad vlada, zašto ne bismo dali šansu onima koji su dali svoje živote i borili se za naše oslobođenje”, rekla je ona.