Piše: Xhelal Neziri, urednik i saradnik The Geoposta iz Severne Makedonije
Ekonomsko prisustvo Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu je u opadanju od početka agresije na Ukrajinu u februaru 2022. Međutim, ovaj pad ne znači da je ruski uticaj u regionu nestao. Uprkos opadanju ruskih investicija, politički uticaj Moskve je iznenađujuće porastao. Ovaj disparitet između kapitala i uticaja je realnost koja je iznenadila značajan deo zapadnih država. Još uvek postoje sporovi, neprijateljstva, tenzije, međuetnički sukobi i blokade u procesu evroatlantskih integracija, što ovaj region čini podložnim malignim uticajima, koji uglavnom dolaze iz Rusije. Ako ne novcem, čime Rusija namami balkanske zemlje koje nastavljaju da održavaju njenu agendu i čak je jačaju u regionu?
Smanjenje ekonomskog prisustva
Čini se da su sankcije i restriktivne mere koje su uvele SAD, EU i Zapad uopšte iscrpile privredu Ruske Federacije, što je dovelo do drastičnog smanjenja njenog ekonomskog prisustva u regionu. Na primer, u Severnoj Makedoniji je u poslednje dve godine zabeležen pad investicija Ruske Federacije od skoro 6,5 miliona dolara. Ukupan iznos direktnih investicija pao je sa 28,9 na 22,4 miliona dolara, čime je Rusija na 13. mestu na listi zemalja sa najvećim ulaganjima u Severnoj Makedoniji. Prema zvaničnim podacima, obim trgovine sa Ruskom Federacijom prošle godine iznosio je nešto više od 310 miliona dolara, što je za oko 37 miliona dolara manje u odnosu na 2022. 2024. izgleda da je još slabija. U prvom kvartalu trgovinski promet iznosio je nešto manje od 80 miliona američkih dolara, što je najniži broj u poslednjoj deceniji ekonomske saradnje Severne Makedonije i Ruske Federacije.
Direktne ruske investicije na Zapadnom Balkanu procenjene su na 2,8 milijardi evra, od čega je 1,2 milijarde u Crnoj Gori, 1,1 milijardu u Srbiji i 540 miliona u Bosni i Hercegovini. Na Kosovu iu Albaniji gotovo da i nema ruskih investicija, osim onih iz trećih zemalja ili „ofšor“ zemalja, gde garantovana diskrecija i niski porezi obično privlače prljavi kapital na globalnom nivou. Kao iu Severnoj Makedoniji, ruske investicije se smanjuju iu Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Zamor Rusije ratom u Ukrajini i izdvajanje skoro polovine svog budžeta za vojsku i rat povećali su budžetski deficit ove federacije na skoro 13 milijardi evra, što je gotovo nedovoljan iznos za državu pod sankcijama celog zapadnog sveta. Od 2022. godine Ruska Federacija je zabeležila više rashoda nego prihoda, oslabivši njenu ekonomiju. Fokusiranje većine svog budžeta na odbranu ili rat u Ukrajini primoralo je Moskvu da povuče svoj kapital uložen u druge zemlje, koji je služio kao instrument uticaja. Od 2014. godine, nakon aneksije Krima od strane Rusije, ruski kapital se povlači sa Balkana, a ovaj proces se posebno ubrzao nakon početka invazije velikih razmera na Ukrajinu 2022. Od tog trenutka, sve balkanske zemlje su svrstane iza spoljne politike EU, sa izuzetkom Srbije i Bosne i Hercegovine, koje nisu spremne da primene sve sankcije uvedene Moskvi.
Sve veće političko prisustvo
Uprkos smanjenju ekonomskog prisustva u regionu, koje je posledica sankcija i budžeta koji prvenstveno finansiraju rat u Ukrajini, Rusija je ipak uspela ne samo da zadrži svoj politički uticaj, već i da ga proširi. Indikatori povećanja političkog uticaja su rast proruskih partija, posebno u balkanskim zemljama sa slovenskom pravoslavnom većinom. Preporod Kostandina Kostandinova je bugarska proruska stranka koja je osnovana 2014. Godine 2022. u bugarskom parlamentu je bilo samo 10 poslanika, dok trenutno ima 37 poslanika. Zajedno sa Bugarskom socijalističkom partijom, koja ne krije simpatije prema Rusiji, oni čine 57 od ukupno 240 poslanika. Partija LEVICA (levica) u Severnoj Makedoniji, takođe proruski entitet, osvojila je samo dva poslanika na izborima 2020. godine, dok je na izborima u junu 2024. dobila do šest poslanika. Zajedno sa strankom ZNAM i Srpskom demokratskom strankom, koje otvoreno neguju kontakte sa moskovskim diplomatama, oni čine 13 od ukupno 120 poslanika u Sobranju Severne Makedonije. Nova Vlada Srbije povećala je broj funkcionera koji se javno zalažu za održavanje bliskih odnosa sa Rusijom, uprkos pretnji integracije sa EU, od koje je Unija ekonomski gotovo zavisna zbog direktnih investicija i izvoza robe na veliko evropsko tržište. Jačanje proruskih političkih partija u Bosni i Hercegovini pod vođstvom Milorada Dodika povećalo je stepen nefunkcionalnosti Federacije i učvrstilo njen status kvo, što je glavni cilj prodora u Moskvu.
Ovde se postavlja logično pitanje: kako je moguće da Rusija poveća svoj politički uticaj dok istovremeno smanjuje svoje ekonomsko prisustvo? Korišćenje emocija kroz promovisanje bliskosti sa ruskim narodom iz kulturnih i verskih razloga s jedne strane i straha i mržnje prema Zapadu s druge strane, pokazalo se kao veoma delotvorno sredstvo za Rusiju. Za sprovođenje ove strategije Rusija koristi pravoslavne crkve u regionu, ruska kulturna udruženja otvorena u gotovo svim gradovima, fondacije („Ruski mir“, „Rossotrudničestvo“, „Fond Gorčakov“) i onlajn medije. Crkvena i kulturna diplomatija postaje sve aktivnija, dok se propaganda i dezinformacije šire preko proksi medija koji rade na jezicima regiona. Ove strukture zloupotrebljavaju sporu i tešku integraciju zemalja regiona u EU da bi dodatno povećale podršku „alternativama“ koje nudi Moskva, kao što je BRIKS.
Ova situacija nesumnjivo zahteva preispitivanje pristupa suprotstavljanju ruskom uticaju u regionu sve dok se on smatra malignim. Ubrzavanje evropskih integracija bilo bi prikladniji odgovor na ovaj rizik. Ulaganje u infrastrukturne, ekonomske i kulturne veze između zemalja regiona bi onda pomoglo da se smanje tenzije među narodima. Sledeći korak bi bio intenziviranje saradnje sa EU pre pune integracije, saradnje koja podrazumeva ne samo ekonomiju i bezbednost, već i kulturu, obrazovanje i nauku. Bez ozbiljnog odgovora na ovu pretnju, proruske političke snage u regionu osvajaće sve više i više. Njihovo dalje angažovanje u Bugarskoj, Srbiji, Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini dovešće do još većeg sukoba, koji bi na kraju mogao da uništi evropski san regiona.
/The Geopost