
Zapadne države, uključujući SAD, traže načine da opravdaju zaplenu sredstava ruske centralne banke koja je zamrznuta u finansijskom sistemu i da ih koriste za finansiranje Kijeva.
Ta ideja je dobila na snazi poslednjih nedelja dok se SAD i EU bore za političko odobrenje novih više milijardi dolara vrednih finansijskih paketa za Ukrajinu.
Međutim, pravni stručnjaci upozoravaju da bi to predstavljalo dramatično odstupanje od uobičajene prakse koja nosi pravne i ekonomske rizike. Ovo je takođe veoma kontroverzno među saveznicima.
Gde se nalaze zamrznuta sredstva?
Prema dokumentu Evropske komisije u koji je uvideo Fajnenšel tajms, oko 260 milijardi evra sredstava centralne banke Moskve je prošle godine zamrznuto u zemljama G7, EU i Australiji.
Najveći deo – oko 210 milijardi evra – drži se u EU, uključujući gotovinu i državne obveznice u evrima, dolarima i drugim valutama. Poređenja radi, SAD su zamrzle samo mali deo ruske državne imovine: oko 5 milijardi dolara, kažu ljudi upoznati sa razgovorima G7.
Unutar Evrope, većina imovine – oko 191 milijardu evra – drži se kod Euroclear-a, centralnog depozitara hartija od vrednosti sa sedištem u Belgiji. Prema francuskom ministarstvu finansija, Francuska je imobilisala drugi najveći iznos, oko 19 milijardi evra. Preostali posjedi su daleko manji, s tim da Njemačka drži oko 210 miliona eura, kažu ljudi upoznati sa ciframa.
Šta zahtevaju SAD?
Vašington nije javno podržao zaplenu zamrznutih sredstava, ali se za nju zalagao privatno. U nedavnom diskusionom dokumentu G7 koji su napisali američki zvaničnici, ovo je opisano kao „kontramera“ dozvoljena međunarodnim pravom koja bi „podstakla Rusiju da prekine svoju agresiju“.
Prema pisanju lista, takva mera bi bila legitiman odgovor na rusku ilegalnu invaziju na Ukrajinu ako je izvedu države „povređene“ i „posebno pogođene“ ruskom agresijom. To bi moglo uključivati saveznike Ukrajine, koji su tokom rata pružali finansijsku podršku ekonomiji i vojsci zemlje.
Američki zvaničnici su nagovestili da bi zaplenjena imovina mogla da bude isplaćena Ukrajini u tranšama, na primer preko Svetske banke ili Evropske banke za obnovu i razvoj. Ovo se smatra „napredkom“ odštete koju bi Ukrajina morala da plati po međunarodnom pravu za svoju agresiju.
Koji su pravni osnovi za to?
Ideja o konfiskaciji ruske državne imovine je pravno osetljiva. Sredstva centralne banke zaštićena su međunarodnim običajnim pravom; Radnje koje izgleda da dovode u pitanje ovaj princip imale bi duboke efekte na finansijski sistem.
Međutim, pristalice tvrde da bi takva konfiskacija u ovom slučaju mogla biti opravdana međunarodnim pravom kako bi se Rusija primorala da Ukrajini nadoknadi ratnu štetu.
Filip Zelikov, bivši visoki američki diplomata koji sada predaje na Univerzitetu Stanford, naveo je međunarodno nametnutu odštetu nakon iračke invazije na Kuvajt 1990. kao presedan.
„Ovo je ogromna prilika“, rekao je on. „Proveli smo skoro dve godine radeći i sada možemo da počnemo da razmišljamo o prilikama koje bi nam se mogle pružiti. Ako ovo uspe, novac u igri bi bio – 300 milijardi dolara – odlučujući korak za Ukrajinu.
Međutim, ovakvo tumačenje zakona je kontroverzno. Ingrid Brunk, profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu Vanderbilt, tvrdi da kontramere nemaju za cilj dobijanje kompenzacije, već da primoraju nepravednu državu da ispuni svoje obaveze.
Ona je za FT rekla da je ideja bila „nepromišljena” i dodala: „Mnoge zemlje su oštećene mnogim stvarima koje su prekršile međunarodno pravo, a da mi nismo sugerisali da zaplenimo devizne rezerve. To su najnedodirljivija sredstva u globalnom finansijskom sistemu“.
Domaće zakonodavstvo će takođe verovatno biti potrebno u mnogim zemljama koje žele da sprovedu tu meru, dodala je ona, iako bi se to moglo pokazati kao manja prepreka.
Koje su finansijske posledice?
Protivnici strahuju da bi takav potez naštetio međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima i potkopao poverenje koje zemlje pokazuju kada postavljaju rezerve sa drugim nacijama.
Poslednji argument ima veliku težinu među nekim državama članicama EU i Evropskom centralnom bankom. Konfiskacija ruske imovine bi za neke prešla granicu jer bi to sugerisalo zemljama poput Kine ili Saudijske Arabije da državna imovina uskladištena u evrima ili dolarima možda nije uvek sigurna.
ECB je ranije ove godine upozorila zemlje članice na rizik od podrivanja „pravnih i ekonomskih osnova“ na kojima počiva međunarodna uloga evra. „Uticaj bi mogao biti značajan“, kaže se u internoj belešci EU. Ona je upozorila blok na rizike da to uradi sam i preporučila preduzimanje bilo kakve akcije u okviru široke međunarodne koalicije.
Jedan diplomata EU je rekao: „Svaka velika ekonomija evra je veoma oprezna po ovom pitanju zbog potencijalnog uticaja na evro, na strane investicije i na kliring u evrima.
Međutim, pristalice ideje veruju da su ove zabrinutosti prenaglašene. Lord Dejvid Kameron, britanski ministar spoljnih poslova, demantovao je prošle nedelje da bi postojao „zastrašujući efekat“ na strane investicije. Pogođene investitore već bi „prilično odvratilo“ zamrzavanje njihove imovine, rekao je on.
Šta Evropljani misle o ovim argumentima?
Zvaničnici traže konsenzus među zemljama G7 za zaplenu imovine, ali Francuska, Nemačka i Italija ostaju izuzetno oprezne.
Evropski zvaničnici strahuju od moguće odmazde ako imunitet države bude podren. Jedan od njih je istakao da SAD, u poređenju sa tim, drže veoma mali iznos sredstava ruske centralne banke. „Iz perspektive EU, imamo mnogo više da izgubimo“, rekao je zvaničnik EU.
Sposobnost Rusije da odgovori parnicama je ograničena. „Međutim, Rusija će pronaći druge načine da uzvrati… to bi značilo nanošenje veće štete kompanijama u Rusiji i moguće nanošenje druge štete“, rekao je Armin Štajnbah, profesor prava i ekonomije na HEC Paris.
Štajnbah takođe ističe da suvereni imunitet funkcioniše u oba smera. „Nemačka je još uvek meta ratne štete u nekim zemljama [još iz Drugog svetskog rata]“, rekao je on.
Šta umesto toga planira Evropa?
Umesto da sama zapleni imovinu, EU radi na planu da ostvari izuzetan profit koji Euroclear ostvaruje od držanja ruske imovine. Belgijski centralni depozitar za hartije od vrednosti je prošle godine zaradio oko 3 milijarde evra reinvestirajući gotovinu od dospelih hartija od vrednosti koje se ne mogu isplatiti Rusiji.
Međutim, ovi predlozi su kontroverzni jer se neke zemlje plaše uticaja čak i ovog ograničenog koraka. Zvaničnici su priznali da bi živa diskusija unutar G7 mogla unaprediti predloge EU.