
Jonas Ohman, osnivač nevladine organizacije „Plavo/Žuto“, u intervjuu za The Geopost, kritikuje Evropsku uniju i zapadne zemlje zbog nedostatka dovoljne i efikasne podrške Ukrajini. Ističe da Zapad mora da učini više da pomogne Ukrajini u borbi protiv ruske vojne agresije, jer ako se ona više odugovlači, kaže, evropski političari će morati da učine mnogo više u budućnosti.
Režiser Ohman pokazuje i razloge svoje podrške Ukrajini. On objašnjava da je postao sumnjičav prema ruskim akcijama nakon napada na Gruziju 2008. godine.
Ohman ističe da je iskustvom u švedskim obaveštajnim službama shvatio da Rusija planira dalje agresivne akcije, uključujući i Ukrajinu.
Ceo intervju:
The Geopost: Jonas, ti si režiser, ali si se vratio i kao veliki navijač Ukrajine, šta te je navelo da to menjaš?
Ohman: Kada je Rusija napala Gruziju 2008. godine, svi su bili iznenađeni, šta je sad ovaj rat, šta se dešava? I tada sam počeo drugačije da gledam na Rusiju. Bio sam sumnjičav prema Putinu, očigledno, znate, ko je taj čovek? A onda se dogodila Gruzija. Tako sam počeo da sagledavam njegove postupke i postupke Rusije, i počeo sam da vidim obrazac, video sam kako su pričali, kako su počeli da revidiraju istoriju, o baltičkim državama, na primer, da Sovjetski Savez ima pravo da izvrši invaziju na Baltik. I u stvari, rekao sam javno, u štampi, početkom 2013. godine, da sam počeo da osećam da će Ukrajina biti sledeće pitanje. Nisam znao kada, ali imao sam loš predosećaj. A, 2014. godine na Krimu sam video šta se desilo, a moram reći i da imam iskustva u švedskim obaveštajnim službama.
Vidim ruskog vojnika i znam šta vidim. Sećam se na Krimu, video sam oružje koje su nosili, nove kalašnjikove, prigušivače ventila, ugrađene prigušivače, video sam, ovo je Ruska Federacija, oni napadaju Ukrajinu, onda je počeo Donbas, i video sam ove, pobune, pobunjenike , mislim , ovo je jednostavno glupo, Rusija napada Ukrajinu i shvatio sam da ako to dozvolimo, sledeća meta za Rusiju su baltičke zemlje, očigledno. Dakle, Litvanija, ja živim tamo. To se neće desiti. Nećete proći ovaj plan. Pogledao sam ukrajinsku vojsku i video sam da su imali mnogo problema, imali su toliko problema, razumeo sam to, ali oni su se borili, a ljudi su se pridružili vojsci, dobrovoljci, pa sam brzo odlučio da idem da podržim ljude koji se bore u Ukrajini, iz Litvanije. I jesmo.
Prvo smo uzeli nešto novca, oko deset hiljada evra, i krenuli tamo. Moj prvi put je bio na aerodromu u Donjecku, blizu aerodroma i mi smo se uključili u ratu i vrlo brzo smo počeli da budemo prilično efikasni iz mnogo razloga, što verovatno ne treba da kažem sada u ovom intervjuu, ali ovo traje.
Govorim već 10 godina, pre 10 godina, rekao sam rat dolazi, rat dolazi Rusija će učiniti nešto više od napada u otvorenom ratu, niko nije verovao, samo je nesreća Donbas, šta god da je, a ja rekao, dolazi rat.
I na kraju, ono što se dogodilo 2022. godine, kada je Rusija napala, jeste da su ljudi shvatili, posebno Litvanci, da sam u pravu. Pa su počeli da doniraju kao ludi. Tako da sam prikupio milione i milione i milione, naša NVO, nisam samo ja, to je očigledno mnogo ljudi, skupljamo milione i milione evra da počnemo da podržavamo na potpuno drugačiji način.
Svakodnevno podržavamo Ukrajinu sa nekoliko dronova, ovo je antidron, ovo je litvanski antidron, izuzetno efikasan, napravljen u Litvaniji. Nudimo ih na stotine. Nudimo i dronove, ovo je FPV dron koji takođe nudimo na stotine zajedno sa partnerskim organizacijama u Ukrajini za borbu. Ako nemate municiju, nemate granate, koristite dronove npr.
The Geopost: A da li Evropska unija i zapadne zemlje dovoljno pomažu Ukrajini?
Ohman: Ne, ne, ne pomažemo dovoljno i ne pomažemo onako kako bi trebalo. Moramo da razumemo da je rat u Ukrajini, pa kada ste u ratu, vidite kako to funkcioniše, šta je efikasno, na primer morate da decentralizujete napore podrške. Ne možete sve da uradite kroz centralizovan sistem. Ukrajina je komplikovana, ne funkcioniše sve kako treba, a da budemo dovoljno brzi, stalno radimo sa jedinicama, sa brigadama, pukovima itd. Zato što smo naučili da je to način da budete najefikasniji u pogledu vaše podrške. I još jedna stvar, počinjete da shvatate borbu. Razumete šta gledate. Sada je najveći problem, mislim, za Evropsku uniju i za većinu drugih, oni pomažu. Moramo se boriti. Da, možemo pomoći, ne moramo sami da se borimo. Moramo shvatiti da se borimo dok pomažemo.
Sada pružamo podršku. To je izraz koji zovemo politika vatrometa. Oh, isporučili smo neke tenkove, ali morate shvatiti da u ratu morate propasti, morate biti deo ovog napora, više podržavati, kao i mi. A to nije, nismo još tamo. Dakle, radi se o količinama, skoro bih rekao da sada moramo da uradimo deset puta više da ne bismo morali da radimo sto puta više u budućnosti. Dakle, radi se i o volonterima, ali i o tome kako se pruža podrška. A suštinski problem ovde je što evropski političari, a ne samo Evropljani, ne žele da priznaju da smo u ovom trenutku u ratu sa Rusijom.
Ovo je najveći problem.
/The Geopost