
Tajvanska obalska straža je 25. februara 2025. privela Hong Tai 168, teretni brod u kineskom vlasništvu, pod sumnjom da je presekao podvodni kabl kod zapadne obale Tajvana. Veruje se da je ovaj incident deo kineske „taktike sive zone“ – termina i strategije koji se u ratnim naukama slabo definišu kao neprijateljske akcije ispod praga rata.
Incident je bio drugi put u dva meseca da su kablovi koji se smatraju kritičnom nacionalnom telekomunikacionom infrastrukturom do tajvanskih ostrva Penghu bili prekinuti. Međutim, zahvaljujući činjenici da su ostali kablovi ostali netaknuti, nedavni incident nije izazvao značajnije prekide u radu ljudi na ostrvima.
Prema izveštaju Dojče velea, brod, registrovan pod zastavom Toga, ali sa posadom isključivo kineskih državljana, otkriven je u blizini oštećenog kabla i ignorisao je nekoliko upozorenja tajvanskih vlasti.
Ovaj incident naglašava opšti trend u indo-pacifičkom regionu, kao i na globalnom nivou: stalna dvosmislenost koja okružuje takve incidente omogućava državnim akterima da intervenišu u kritičnoj infrastrukturi uz zadržavanje uverljivog poricanja, čime se izbegava diplomatska ili vojna eskalacija.
Sličan obrazac se pojavio u još jednoj važnoj zoni pomorske trgovine, Baltičkom moru.
Prema izveštaju Karnegijeve zadužbine za međunarodni mir iz decembra 2024, brod pod zastavom Hong Konga, registrovan u Kini, NevNev Polar Bear bio je umešan u oštećenje dva podmorska telekomunikaciona kabla i gasovoda u Baltičkom moru u oktobru 2023. Godinu dana kasnije, u novembru 2024., drugi kineski teretni brod, Ii Peng 3, navodno je presekao dva podvodna komunikaciona kabla koji povezuju Nemačku sa Finskom i Litvaniju sa Švedskom. Ovi incidenti su izazvali sumnje u namernu sabotažu, ali jasno pripisivanje još uvek nije moguće.
Izveštaj NBC Nevs iz januara 2025. navodi da ovi slučajevi, koji često uključuju brodove koji plove pod „zastavama pogodnosti“ – tj. h. Brodovi u vlasništvu država koje ne regulišu tako striktno svoju pridruženu plovidbu – pokazuju kako akteri orijentisani na državu mogu da sprovode ometajuće operacije bez jasne odgovornosti, čime se smanjuje rizik od odmazde.
Štaviše, serija incidenata u Baltičkom moru je možda poslužila kao suvo za Kinu da testira vreme odziva i zdrav razum država sa verovatno najboljim kapacitetima za pomorsku bezbednost na svetu pre nego što se upusti u obrazac sabotaže sa kojom bi Peking mogao da se izvuče bliže kući.
Činjenica da države Baltičkog mora oklevaju ili nisu u stanju da jasno pripišu ove akte institucijama koje sponzoriše država predstavlja zabrinjavajući presedan. Nedostatak jasne atribucije komplikuje trenutni odgovor i ohrabruje aktere orijentisane na državu da ponove takvu taktiku u drugim strateškim regionima, posebno u Indo-Pacifiku.
Nedavni incidenti kod obala Tajvana su primer ovog efekta prelivanja i pokazuju hitnu potrebu za koordinisanim međunarodnim naporima za zaštitu kritične podmorske infrastrukture.
Prema izveštaju Polici Ekchange iz 2017. godine, podmorski kablovi su neophodni za globalne komunikacije. Oni obrađuju oko 97% međunarodnog saobraćaja podataka i finansijskih transakcija u vrednosti od oko 10 triliona dolara dnevno. Uprkos njihovom ogromnom strateškom i ekonomskom značaju, ovi kablovi su i dalje veoma ranjivi na slučajna i namerna oštećenja.
Prema izveštaju indijske institucije Takshashila iz 2020. godine, popravka ovih kablova je složen i skup poduhvat koji često zahteva specijalne brodove i produženo vreme angažovanja. Lakoća sa kojom se oni mogu napasti naglašava hitnu potrebu za poboljšanim merama bezbednosti.
Indo-pacifički region je istorijski bio obeležen teritorijalnim sporovima i nadmetanjem oko prava na ribolov, ali nedavni prekidi podmorskih kablova pokazuju da se bezbednosni pejzaž promenio. Pomorska sabotaža, posebno kroz operacije u „sivoj zoni“, koristi praznine u međunarodnom pravu i pomorskom nadzoru i otežava pogođenim državama da efikasno reaguju.
Za rešavanje ove nove pretnje potreban je kooperativni pristup. Kvadrilateralni bezbednosni dijalog (Kuad), koji se sastoji od Sjedinjenih Država, Japana, Indije i Australije, dobro je pozicioniran da predvodi napore za zaštitu podmorske infrastrukture.
Uspostavljanje namenskih multinacionalnih policijskih snaga fokusiranih na zaštitu podmorskih kablova moglo bi povećati svest u pomorskom domenu, poboljšati koordinaciju u naporima brzog reagovanja i sprečiti buduće pokušaje sabotaže kroz vidljivo i proaktivno prisustvo. Nekoliko dodatnih ključnih akcija takođe bi bilo od suštinskog značaja za takvu inicijativu.
Prema analizi institucije Takshashila, poboljšane mogućnosti nadzora i praćenja, uključujući upotrebu naprednih letelica za pomorski nadzor, sistema bez posade i sredstava za elektronsko izviđanje, poboljšale bi otkrivanje sumnjivih aktivnosti u realnom vremenu duž kritičnih kablovskih ruta.
Osim toga, jačanje pravnog i političkog okvira među Kvad nacijama moglo bi olakšati koordinirane odgovore, razmjenu informacija i zajedničke operativne akcije. Angažovanje privatnog sektora, posebno telekomunikacionih kompanija i podmorskih kablovskih operatera, bilo bi od ključnog značaja u razvoju bezbednosnih protokola, sprovođenju procena ranjivosti i obezbeđivanju brzih mogućnosti popravke u slučaju prekida.
Pored toga, napori na izgradnji regionalnih kapaciteta bi manjim indo-pacifičkim državama obezbedili alate i stručnost koja im je potrebna da zaštite sopstvenu pomorsku infrastrukturu, čime bi se doprinelo široj bezbednosnoj arhitekturi. Sprovođenje ovih mera ne samo da bi ojačalo globalne komunikacione mreže, već bi služilo i kao sredstvo odvraćanja od daljih akata sabotaže.
Incidenti u Baltičkom moru i kod obala Tajvana otkrivaju rastuću stratešku ranjivost koja zahteva hitnu pažnju. Korišćenje uverljivog poricanja u aktima sabotaže na moru podriva međunarodne norme i ugrožava integritet kritične infrastrukture. Rešavanje ovog izazova kroz multilateralnu saradnju, pojačano praćenje i odlučne protivmere biće od ključne važnosti za sprečavanje budućih napada i obezbeđivanje otpornosti globalnih komunikacija.
Quad države imaju priliku da preuzmu vodeću ulogu u razvoju robusnih protivmera protiv akata sabotaže na moru koristeći svoje kolektivne sposobnosti. Dajući prioritet bezbednosti podmorske infrastrukture, oni mogu da ojačaju regionalnu stabilnost, odvrate prikrivenu agresiju i održe međunarodni poredak zasnovan na pravilima suočenim sa pretnjama koje se razvijaju.