
S obzirom na istorijsku nisku tačku u odnosima sa Rusijom, Jermenija preduzima smele korake ka Zapadu.
Očekuje se da će parlament Jermenije, u kojem Partija građanskog ugovora premijera Nikola Pašinjana ima većinu, glasati za nacrt zakona kojim se označava početak procesa pridruživanja Evropskoj uniji. Pašinjanova vlada je već usvojila nacrt zakona za pokretanje ovog procesa, koji je potpisalo 60.000 jermenskih državljana. Pored toga, Jermenija je 14. januara potpisala sporazum o strateškom partnerstvu sa Sjedinjenim Državama.
Pašinjan je najavio da će sa Briselom biti dogovorena mapa puta za pristupanje Jermenije EU. On je prvi jermenski šef države koji je javno izjavio da Jermenija želi da se pridruži EU. Pašinjan je prvi put pomenuo evropske aspiracije Jermenije u oktobru 2023., mesec dana nakon prisilnog preseljenja u Nagorno-Karabah, tokom govora u Evropskom parlamentu: „Jermenija je spremna da se približi Evropskoj uniji koliko EU smatra mogućim“, rekao je on. .
Brisel je već reagovao na odluku Jerevana. Komesarka EU za proširenje Marta Kos rekla je da će EU ispitati mogući zahtev Jermenije za članstvo. Ona planira da poseti Jermeniju u prvoj polovini 2025. kako bi koordinirala buduće akcije sa vladom Pašinjana.
Strateška greška
Pokretanjem formalnog procesa pristupanja EU, Jermenija ima za cilj da ispravi stratešku grešku napravljenu pre 12 godina. Posle četiri godine pregovora sa EU o sporazumu o pridruživanju, tadašnji predsednik Serž Sargsjan neočekivano je najavio nameru Jermenije da se pridruži Carinskoj uniji koju predvodi Rusija nakon sastanka sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom 3. septembra 2013. godine.
S obzirom na nerešen konflikt u Nagorno-Karabahu i nadolazeći rat sa Azerbejdžanom, Sargsjan je očekivao da će pridruživanje Evroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU) obezbediti vojnu i političku podršku Rusije.
Od 2010-ih, međutim, Rusija je pristala da isporuči Azerbejdžan oružje u vrednosti od milijarde dolara. Oružje koje je isporučila Rusija korišćeno je u ratovima protiv Nagorno-Karabaha 2016. i 2020. godine.
Prema Stokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI), Rusija i Belorusija snabdevale su 67% vojnog arsenala Azerbejdžana između 2011. i 2020. godine, a preko 60% dolazi direktno iz Rusije.
To je navelo Pašinjana da optuži Rusiju i Organizaciju ugovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB) za pripremu rata protiv Jermenije. Ovi navodi su postavili osnovu za strateško okretanje Jermenije ka Zapadu.
Naoružavajući Baku protiv Jermenije, Rusija nije uspela da zaštiti Jermene u Nagorno-Karabahu tokom 44-dnevnog rata 2020. i napada Azerbejdžana 19. septembra 2023. koji je doveo do prinudnog preseljenja 150.000 Jermena. Nagorno-Karabah je pao pod kontrolu Azerbejdžana. Rusija takođe nije uspela da zaštiti proruske lidere Nagorno-Karabaha, koji su završili u azerbejdžanskim zatvorima pod navodnom „zaštitom“ ruskih mirovnih snaga.
Osim toga, Rusija i ODKB su odbili da ispune svoje bezbednosne obaveze prema Jermeniji tokom vojnih akcija Azerbejdžana od 2021. do 2024. godine, koje su dovele do okupacije 300 kvadratnih kilometara jermenske teritorije. Odbijanje Rusije i ODKB-a da ispune svoje bezbednosne obaveze uverilo je veliki deo jermenskog rukovodstva i društva da Putin ohrabruje azerbejdžanskog predsednika Ilhama Alijeva da pokrene dalje napade na Jermeniju. Putin ne samo da negira agresiju Azerbejdžana, već je nedavno tvrdio da nije bilo spoljne agresije na Jermeniju.
Za Jermeniju, članstvo u EMU i ODKB se sada široko posmatra kao strateška greška. Jermenija je 2013. godine uzalud odustala od izgleda za članstvo u EU.
Iako EU nije vojna organizacija, njena posmatračka misija je odigrala stabilizacijsku ulogu na jermensko-azerbejdžanskoj granici, efikasnije od ruskih snaga. Jermenija je dobila 10 miliona evra podrške od Evropskog fonda za mir.
Ruska upozorenja
Rusija, koja ima širok arsenal uticaja ekonomske, političke i energetske politike na Jermeniju, već je počela da upozorava Jermeniju na posledice izlaska iz EMU i ulaska u EU.
Zamenik ruskog premijera Aleksej Overčuk upozorio je da bi izlazak iz EMU mogao da dovede do viših cena energije i hrane u Jermeniji i da bi izvoz mogao da padne za 70-80%. Očekuje se da će Rusija podići cene gasa kako bi nanela štetu jermenskoj ekonomiji. Takođe je verovatno da će Rusija zabraniti jermenskoj robi ulazak na svoje tržište.
Značajna trgovinska zavisnost Jermenije od Rusije mogla bi da izazove skepticizam u pogledu ciljeva integracije u EU. Međutim, jermenski zvaničnici smatraju da je povećanje izvoza u Rusiju situaciono, jer jermenske kompanije privremeno koriste vakuum na ruskim tržištima.
Jermenija se takođe suočava sa vojno-političkim pretnjama iz Rusije. Moskva i Baku zahtevaju da Jermenija stavi koridor između Azerbejdžana i Nahičivana, takozvani koridor Zangezur, pod kontrolu ruskih snaga bezbednosti.
U Pašinjanovom timu postoji osnovana procena da Kremlj podstiče Azerbejdžan na napad kako bi obezbedio koridor Zangezur. Pašinjanov projekat Raskršća mira, koji ima za cilj da poboljša veze Jermenije sa susedima Gruzijom, Iranom i Turskom i isključi rusku umešanost, podržavaju SAD, EU i Francuska – zapadne sile koje podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Jermenije.
Predstoje teški pregovori
Očekuje se da će ministri spoljnih poslova Jermenije i Rusije u narednim nedeljama voditi ozbiljne političke razgovore o evrointegracijama Jermenije i povlačenju iz ruskih integracionih struktura.
Izjavljujući da Jermenija ne može da sedi na dve stolice, Lavrov je saopštio da je pozvao Jermena Mirzojana u Moskvu. Nema sumnje da će Moskva pokušati da ponovi scenario od 3. septembra 2013. godine, kada je Sargsjan, pod pritiskom Putina, odustao od Sporazuma o pridruživanju EU i umesto toga se opredelio za članstvo u EMU.
Ovo nije bila odluka jermenskog naroda, već Putinova prinuda jermenskog predsednika. Rusija svojim ratom protiv Ukrajine nije uspela da ostvari svoje strateške ciljeve i više nije u istoj poziciji kao 2013. Ulaskom Švedske i Finske, NATO se približio ruskim granicama, a Putin nije uspeo da spreči ovaj korak da se suprotstavi nečemu.