
U nedavnom izveštaju Međunarodne organizacije rada Ujedinjenih nacija navodi se da kineske vlasti ne samo da koriste „centre za stručno obrazovanje i obuku“ za prinudni rad u Sinđiangu i Tibetu, već takođe prebacuju „višak“ seoskih radnika u velikom obimu u vladine programe rada širom zemlje.
Kina je izveštaj nazvala „neosnovanim“ i „lažnim“.
Izveštaj MOR-a, objavljen u ponedeljak, opisuje kako su kineske vlasti pojačale napore na proučavanju i praćenju siromaštva tako što su postavile veće ciljeve za međupokrajinske transfere radne snage i izvršile pritisak na etničke male poljoprivrednike da predaju svoju zemlju velikim državnim zadrugama.
Ovaj proces, koji se proglašava kao „oslobađanje“ seoskih radnika, primorao je desetine hiljada Ujgura, Tibetanaca i drugih etničkih manjina u Sinđangu i Tibetu na prisilni rad u industrijama kao što su proizvodnja solarnih panela, proizvodnja baterija, sezonska poljoprivreda i prerada morskih plodova.
Ujgurski autonomni region Sinđijang i autonomni region Tibet su dva od pet kineskih autonomnih regiona na nivou provincija. Oba se nalaze na zapadu zemlje.
Dva sistema
Adrian Zenz, viši saradnik za kineske studije u Memorijalnoj fondaciji žrtvama komunizma, nazvao je izveštaj „veoma blagovremenim“ u njegovoj proceni prakse prisilnog rada.
„Novi izveštaj ne samo da je ispravio prethodne konceptualne greške [verzije iz 2022.], već je i veoma blagovremen u svojoj proceni“, rekao je Zenc u odgovoru e-porukom Glasu Amerike u sredu. „U svom prethodnom izveštaju, MOR je sav prisilni rad u Sinđangu pripisao logorima za interniranje.
Zenc je istakao da je izveštaj MOR-a iz februara 2022. godine, citirajući zapažanja Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) o prinudnom radu u Sinđijangu, pogrešno pretpostavio da je ceo sistem prinudnog rada u regionu zasnovan isključivo na interniranju ili ‘prevaspitanju’, ili onome što Peking naziva (centri za stručnu obuku i obrazovanje).
Najnoviji izveštaj MOR-a navodi navode MKS o dva glavna sistema prinudnog rada u Sinđiangu.
Prvi je masovno samovoljno zatvaranje Ujgura i drugih etničkih manjina u VSTEC-ima, koje je sada preraslo u dugotrajne pritvore u redovnim zatvorima.
Prema izveštaju, zatvorenici pušteni iz ovih centara često su primorani da rade u industrijama kao što su tekstil i elektronika.
Drugi sistem, koji je detaljno opisan u izveštaju, uključuje masovni transfer „viška“ seoske radne snage u vladine radne programe koji ih udaljavaju od njihovih tradicionalnih sredstava za život u industrije kao što su proizvodnja solarnih ćelija, proizvodnja baterija, sezonska poljoprivreda i prerada morskih plodova.
„Poslednjih godina, vlasti su povećale ciljeve na osnovu intenzivirane kampanje za istraživanje i praćenje statusa siromaštva miliona ruralnih domaćinstava, što je rezultiralo povećanim transferom radne snage među pokrajinama“, navodi se u izveštaju. U isto vreme, lokalne vlasti su „aktivno usmeravale” etničke male poljoprivrednike da prenesu svoje poljoprivredno zemljište velikim državnim zadrugama kako bi „oslobodili” „višak” seoske radne snage za transfer u proizvodni ili uslužni sektor.
Prisilni transfer rada u Tibetu
Izveštaj MOR-a takođe naglašava zabrinutost u vezi sa transferom radne snage sa Tibeta po nalogu vlade.
Ova politika bi koristila metode prinude kao što su metode vojnog stručnog usavršavanja i uključivanje političkih kadrova kako bi primorali tibetanske nomade i farmere da razmene svoje tradicionalne izvore za život za poslove koji nude merljiv novčani prihod u industrijama kao što su izgradnja puteva, rudarstvo ili prerada hrane, čime bi se „slabio negativan uticaj religije“, navodi se u izveštaju.
ITUC procenjuje da se raseljavanje radne snage na Tibetu značajno povećalo i da će do 2024. godine biti pogođeno do 630.000 radnika. Podsticaji za lokalne agencije za zapošljavanje i preduzeća doprineli su ovom povećanju, povećavajući zabrinutost da će Tibetanci biti prisilno raseljeni sa svojih predaka i kulturnih tradicija.
Međunarodna reakcija
Poslednjih godina, organizacije za ljudska prava, vladine agencije i agencije UN su više puta pozivale na odgovornost i transparentnost u vezi sa uslovima rada u Sinđiangu i Tibetu i pozivale zemlje i međunarodne kompanije da preispitaju svoje veze sa lancima snabdevanja u ovim regionima.
Sjedinjene Države su zauzele jasan stav protiv ujgurskog prinudnog rada Zakonom o sprečavanju prinudnog rada Ujgura, koji je stupio na snagu 2022. godine. Zakon zabranjuje uvoz iz Ksinjianga osim ako kompanije ne mogu dokazati da nisu proizvedene korišćenjem prinudnog rada, i stvara oborivu pretpostavku da je sva dobra iz regiona zaražena prinudnim radom.
Pored toga, Sjedinjene Države su uvele sankcije i kontrolu izvoza kineskim kompanijama koje su povezane sa prinudnim radom, potvrđujući svoju posvećenost ljudskim pravima i etičkoj trgovini, istovremeno vršeći pritisak na Peking da okonča svoje programe prinudnog rada.
Dok Kina tvrdi da je njena politika usmerena na smanjenje siromaštva i ekonomski razvoj, nalazi MOR-a pojačavaju bojazan da su ove inicijative mehanizmi represije i kontrole.
Komitet eksperata MOR-a je zvanično zatražio od Kine da pruži detaljna objašnjenja i objasni mere koje je preduzela za rešavanje ovih navoda. Izveštaj se završava pozivanjem Pekinga da promeni nacionalnu i regionalnu politiku kako bi osigurao da etničke i verske manjine ne budu primorane na rad pod maskom programa zapošljavanja i deradikalizacije.
Odgovor Kine
Liu Pengiu, portparol kineske ambasade u Vašingtonu, odbacio je izveštaj MOR kao „neosnovan” i nazvao informacije „lažnim” i pokušajem da se „prevari međunarodna zajednica i poremeti stabilan razvoj” Sinđijanga i Tibeta.
Neke snage nastavljaju da šire laži da postoji „prisilni rad“ u Ksinjiangu i Ksizangu. Cilj je samo narušiti imidž Kine, ocrniti politiku kineske vlade u Sinđangu i Kizangu [kineski pravopis Tibeta], mešati se u unutrašnje stvari Kine i pokušati da obmane međunarodnu zajednicu i poremeti stabilan razvoj Sinđianga i Kizanga“, rekao je Liu u odgovoru e-porukom Glasu Amerike danas.