
Situacija na Balkanu, tik uz Hrvatsku, poslednjih nedelja ponovo je neprijatno zamirisala na barut. Studentski protesti protiv vlasti predsednika Aleksandra Vučića traju širom Srbije od 1. novembra prošle godine, kada je 15 ljudi poginulo u urušavanju betonske nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Situacija na Balkanu, tik uz Hrvatsku, poslednjih nedelja ponovo je neprijatno zamirisala na barut. Studentski protesti protiv vlasti predsednika Aleksandra Vučića traju širom Srbije od 1. novembra prošle godine, kada je 15 ljudi poginulo u urušavanju betonske nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina prolazi kroz verovatno najtežu političku krizu u 30 godina od Dejtonskog sporazuma.
Situacija u BiH nedavno je ponovo eskalirala presudom predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, kojeg je Sud BiH osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke funkcije zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita.
Nakon što je u srijedu Tužilaštvo BiH zatražilo hapšenje Dodika i još dvojice visokih zvaničnika Republike Srpske na saslušanje, parlament u Banjaluci odlučio je da pokrene proces donošenja novog ustava tog entiteta. Dodikovu kancelariju čuvaju specijalci sa dugim cevima, a za to vreme on elokventno kaže da će „uskoro sve izgledati kao kada se Jugoslavija raspala“.
N1 Hrvatska pita analitičara Denisa Avdagića da li su Vučić i Dodik, da bi zaštitili sebe i svoje pozicije, spremni da preduzmu korake koji bi mogli da zapale balkansko „bure baruta“.
„Sve vreme se o tome spekulisalo. Ni jedan ni drugi nisu politički bombaši samoubice, ali se trenutno obojica nalaze u verovatno najtežem političkom trenutku otkako su došli na vlast“, kaže on.
Dva koraka preko crvene linije
Dodik je, prema Avdagićevim riječima, prešao najmanje dva koraka preko crvene linije koju je ranije redovno zaustavljao.
„Ne vidim kuda dalje, kakvo povlačenje može da napravi. On je pod međunarodnim sankcijama, a sada ima prvostepenu presudu i nalog za hapšenje. Njemu je jako, jako teško da napravi ustupak i verovatno se nada da će njegovo ponašanje izazvati reakciju na međunarodnom nivou kako bi dobio neki ustupak da riješi svoje probleme“, ističe Avdagić.
„Za Vučića je sve krenulo u nepovratnom pravcu“
Što se tiče Vučića, Avdagić kaže da i on sve više pokazuje nervozu i zabrinutost.
„Očigledno je da pravi mnogo pogrešnih koraka. Eklatantan primer je povređeni policajac u civilu koji je prvo iskorišćen za propagandu, da bi ubrzo saznao šta se zaista dogodilo. U ovom trenutku teško je reći da li Vučić može da izađe u susret zahtevima studenata. Mogao je elegantno da se povuče iz svega i kaže da se kao predsednik neće mešati. Ali on to nije uradio. Zapravo, počeo je da proziva demonstrante, da im daje razne epitete i sve je išlo u pravcu koji je za njega bio nepovratan“, kaže on.
Da li su uradili sve što je Moskva očekivala?
Da li bi tada Vučić i Dodik pribegli eskalaciji krize? Avdagić napominje da se o tome već dosta hipotetički govorilo.
„Veoma je neprijatno čuti Vučića da već zna šta će biti ako situacija eskalira. Postoji osećaj da bi se tako nešto moglo desiti, nekakva operacija ‘lažne zastave’. Čak se pominje i hapšenje svih srpskih opozicionih lidera. Ali svi ovi Vučićevi potezi doveli bi ga u istu poziciju u kojoj je bio Slobodan Milošević pre pada. Znamo gde je Milošević tada završio – izručen je u Hag. Ali Vučića ne bi imali kome da izruče. Ostao bi u Srbiji, osim ako i on i Dodik ne zaključe da im je koža bezbednija na drugom mestu. Bašar el Asad je završio u Moskvi, pa možda i njima dvojici nije problem da odu tamo. Ali pitanje je da li bi oni tamo ipak bili dobrodošli. „Da li su uradili sve što se od njih očekivalo?“.