
Kakav god da je bio konačan ishod ruske okupacije Ukrajine, predsednik Vladimir Putin je uspeo u jednoj stvari: evropska bezbednosna mapa se radikalno promenila i stvari se nikada neće vratiti na staro.
Širom kontinenta, a uglavnom unutar Evropske unije, donete su odluke koje bi bile nezamislive pre samo nekoliko nedelja. Za nekoliko dana Brisel je otišao dalje u nastojanjima da sam postane geopolitička sila više nego što je to bio decenijama, piše CNN.
Šok od rata koji se vraća na kontinentu ujedinio je 27 zemalja članica EU, pošto je blok ne samo odobrio najjači paket sankcija koji je ikada uveo, već je pristao da kupuje i isporučuje oružje Ukrajincima.
Istorijski gledano, blok je bio podeljen oko toga koliko centralne kontrole Brisela treba da ima nad spoljnom politikom. Ovo je osujetilo visoke globalne ambicije EU, pošto su predlozi politike bili ublaženi u pregovorima ili jednostavno stavili veto. A prema istraživanju Parlamenta Velike Britanije, ogromna većina država članica EU koje su takođe članice NATO-a nije postigla cilj od 2% za odbranu više od jedne decenije.
„Kriza u Ukrajini razbila je iluziju da bezbednost i stabilnost u Evropi dolaze besplatno“, rekao je visoki evropski diplomata za CNN.
„Kada nije bilo realne pretnje, geopolitika je delovala daleko. Sada je rat na našoj granici. Sada znamo da moramo da platimo i da delujemo zajedno”.
Nije samo Putinova agresija ono što je probudilo Evropu. Diplomata je objasnio da su u razgovorima sa kolegama zvaničnici primetili pravac koji je američki predsednik Džo Bajden uzeo u koordinaciji odgovora Zapada.
„Veliki strah u evropskim prestonicama: šta bi se desilo da Bajden trenutno nije bio u Beloj kući? Niko ozbiljno ne veruje da bi Tramp ovo dobro rešio i da možemo vratiti njega ili nekoga kao njega za nekoliko dana. U stvari, to znači da treba pretpostaviti da smo sami“, dodao je diplomata.
Možda najznačajnija i simbolična promena poslednjih dana stigla je iz Nemačke. Najbogatija i možda najmoćnija država članica EU najavila je da će udvostručiti svoje izdatke za odbranu, a očekuje se da će njen vojni budžet za 2022. biti 100 milijardi dolara.
Ne tako davno, većina nemačkih političara – i brojni političari širom Evrope – nisu se osećali prijatno sa idejom da zemlja ima veliko vojno prisustvo iz očiglednih istorijskih razloga.
Opet, situacija u Ukrajini je sve promenila.
„Na osnovu nedavnih razgovora, većina evropskih lidera sada izgleda udobno sa masivnom nemačkom vojskom ako je čvrsto usidrena unutar EU“, rekao je diplomata, napominjući da je pre samo nekoliko meseci čak i staviti reči EU i vojska u istoj rečenici izazvalo bi gnev u većini evropskih prestonica.
Jedan cinik može pomisliti da je jedinstvo i odlučnost Evrope došlo samo zbog jedinstvene krize i jednokratne pretnje bezbednosti kontinenta.
Međutim, mnogi evropski i NATO zvaničnici rekli su za CNN da ne postoji rezultat u kome bi se Evropa jednostavno vratila na staro.
Ako Ukrajina padne, onda bi militantna Rusija uveliko proširila svoju kopnenu granicu sa Evropskom unijom.
Ali ako bi se izdržala i primorala ruske trupe da odu, onda bi povređeni i nepredvidivi Putin seo i porodio u Kremlju. A Fiona Hil, bivša savetnica Bele kuće u Rusiji, rekla je za Politiko ove nedelje na pitanje da li misli da će Putin upotrebiti svoje nuklearno oružje u njenoj proceni: „Da, hoće“.
Visoki briselski zvaničnik rekao je za CNN da su tokom protekle nedelje „odluke koje bi trajale godinama trajale nekoliko dana jer se Evropa zauvek promenila. „Jednostavno nemamo vremena za nerad i samozadovoljstvo“.
Još jedna značajna promena koja se dogodila iza kulisa u Briselu je stav takozvanih „neutralnih nacija“ EU (Austrija, Irska, Finska i Švedska). To su zemlje koje sebe smatraju nevojnim saveznicima, čak i ako su politički u savezu sa EU i njenim globalnim saveznicima.
„Mislim da sada shvatamo da ako uradite nešto da budete neutralni a ne deo NATO-a ne znači da ste sigurni“, rekao je viši savetnik EU za spoljnu politiku za CNN.
Jedan od glavnih razloga što je zapadna reakcija, posebno u Evropi, bila tako neobično koordinirana je to što su EU i NATO dobro prošli. Zvaničnici obe institucije rekli su da je to zato što po prvi put obe institucije su se pridržavale svojih nadležnosti i radile zatvoreno.
Brisel se opirao korišćenju krize za pozivanje vojske EU, nešto što je istorijski dovelo do ogorčenih rasprava među državama članicama. Neki su verovali da će to potkopati NATO i učiniti Evropu manje bezbednom, dok su drugi sumnjali da će oni to iskoristiti za promovisanje jasne vizije Evrope kao federalne države.
Vladin zvaničnik jedne od neutralnih država članica EU rekao je da se većina ljudi sada slaže da neće biti “dodatnog prioriteta” za vojsku EU. „Naše najjače oružje su ekonomske sankcije, dok NATO može da napravi političku i vojnu strategiju.
Oni su dodali da je „za sada važno da se obezbedi da odnosi između EU i NATO nastave da dobro funkcionišu” u narednim mesecima, nazivajući kombinovani odgovor na krizu u Ukrajini „projektom” za budućnost.
Razmišljanje Evrope o odbrani, bezbednosti i spoljnim poslovima evoluiralo je svetlosnim godinama za nekoliko dana. Sada se budi iz višedecenijskog sna da će stabilnost koju pruža međusobno povezani svet sprečiti izbijanje rata i da će, ako se desi najgore, Amerika to rešiti.
Mnogo je bolnih meseci pred nama, ma kako se ova kriza završila. A ako Evropa želi da izađe jača i sigurnija od njih, onda mora da se nadoveže na napredak postignut poslednjih nedelja.
Ako to ne učini i vrati se na željenu misao o prošlosti, onda će možda otkriti da se sledeća kriza koja će zadesiti kontinent ne može otkloniti brzim uvođenjem sankcija i bacanjem novca na treću stranu, kao što se to dogodilo. A pogotovo ako do te krize dođe u granicama samog bloka.