Novi zakon će ugroziti konkurentnost Zapada u kritičnim sektorima.
Stjuart Ajzenstat je viši savetnik u kompaniji Covington & Burling LLP. Bio je ambasador SAD u Evropskoj uniji i podsekretar za međunarodnu trgovinu. podsekretar za trgovinu, privredu i poljoprivredu; i zamenik sekretara za trezor u Klintonovoj administraciji. Napisao je mišljenje za list Politiko u kojem govori o opasnostima koje bi politički sporazum sa Kinom mogao da donese.
Poslednjih dana 2023. godine, zakonodavci u Evropskoj uniji su nepotrebno požurili da postignu malo zapažen politički dogovor o zakonskom predlogu pod nazivom Direktiva o odgovornosti za proizvode (PLD). Ipak, ovo novo zakonodavstvo trebalo bi da kreatorima politike u Briselu i Vašingtonu svjesnim sigurnosti pruži značajan razlog za zabrinutost.
Ovu direktivu je već usvojio Savet EU, a očekuje se da će je usvojiti i Evropski parlament. Biće transponovan u nacionalni zakon u naredne dve godine.
Međutim, PLD ne samo da je spreman da napravi rupu u trenutnoj evropskoj strategiji ekonomske bezbednosti, već takođe ugrožava evropsku ekonomsku bezbednost, intelektualnu svojinu i ekonomski rast – dok rizikuje nove transatlantske tenzije.
Uobičajeno, određene zaštitne mere se postavljaju tokom sudskog spora kako bi se sprečilo otkrivanje osetljivih korporativnih informacija zainteresovanim stranama i kako bi se osiguralo da se proces parnice ne koristi kao pozadina za krađu poslovnih tajni, intelektualne svojine ili sticanje strateške prednosti. I sudije u Sjedinjenim Državama se oslanjaju na takve zaštitne naloge kako bi osigurale da se „otkriće“ – deljenje informacija između protivnika – može desiti bez ugrožavanja sposobnosti kompanije da se takmiči.
Nasuprot tome, novi zakon bi dozvolio neograničeno otkrivanje bez dovoljnih zaštitnih mehanizama kako bi se osiguralo da poverljive informacije ostanu u okviru parničnog postupka. A praktične implikacije su očigledne: strane kompanije ili vlade mogu finansirati tužbe za otkrivanje poslovnih tajni kao što su proizvodni procesi, kompjuterski programi ili podaci o farmaceutskim testovima, bez obzira na meritum.
Sve ovo predstavlja novu granicu u globalnom geoekonomskom pravu. Kina je već pokušala da iskoristi sporove o patentima da pokrene ekonomsku špijunažu u SAD, ugrozivši konkurentsku prednost Zapada u vrhunskim tehnologijama. A novi PLD bi smanjio teret izlažući Evropu – kao i sve druge neevropske kompanije koje tamo posluju – istoj taktici, ali bez sudske zaštite razvijene u SAD.
Kao rezultat, ova direktiva rizikuje da promeni teško stečeni transatlantski pristup Kini i zabije klin u efikasno partnerstvo koje je izgrađeno za rešavanje novih pretnji.
Štaviše, cilj evropske strategije ekonomske bezbednosti je minimiziranje ekonomskih rizika usled geopolitičkih tenzija i tehnoloških promena – strategije koja je nastala kao deo koordinisanih napora sa SAD i drugim istomišljeničkim partnerima da se smanje angažman sa Kinom. A mogućnosti koje stvara nova PLD ne samo da bi učinile ovu odbranu manje efikasnom, već bi potencijalno potkopale samu ukupnu strategiju.
Prvo, strategija trenutno iznosi predlog Evropske komisije za identifikaciju i procenu „rizika po ekonomsku bezbednost EU koji ugrožavaju njene suštinske interese“, kao što su rizici u vezi sa „bezbednošću tehnologije i curenjem tehnologije“. Ali sada Kina i druge nacije mogu jednostavno da koriste sudske slučajeve da primoraju na otkrivanje ovih osetljivih tehnologija.
Strategija takođe tvrdi da EU ima interes da spreči korišćenje evropskih finansijskih resursa ili intelektualne svojine za razvoj vojnih ili obaveštajnih tehnologija koje bi se mogle koristiti protiv nje. Ali zašto bi onda Evropa pustila lisicu unutra i izložila se pravnoj bitci koju finansiraju Kinezi u okviru PLD-a koja bi otkrila detalje o vrhunskim tehnologijama?
Konačno, EU aktivno radi na poboljšanju efektivnosti i efikasnosti postojećeg okvira za kontrolu izvoza, koji je u velikoj meri u rukama država članica. Ali čak i ovaj hvale vredan potez da se podrži dugoročna tehnološka prednost Evrope mogao bi biti poništen rupama koje su same izazvale nove direktive.
Kako Zapad „nestaje” iz sve provokativnije Kine, Evropa ne bi trebalo da „ponovno rizikuje” svoje izlaganje kroz novu PLD. Blok može da postigne svoje osnovne ciljeve politike – pomirenje zaštite potrošača i rastućeg poslovanja u Evropi – bez pozivanja Kine ili drugih protivnika u sudnicu. A sa novom direktivom koja će verovatno stupiti na snagu i biti transponovana u nacionalno zakonodavstvo u naredne dve godine, Evropska komisija i članice EU moraju da obezbede adekvatnu zaštitu genijalnosti i inventivnosti koje karakterišu vodeće kompanije.
I što je najvažnije, u primeni ove nove direktive, EU mora da razvije dalje smernice kako bi se tekst mogao smisleno primeniti kako bi se obezbedila bezbednost.
*Covington predstavlja kompanije na koje će verovatno uticati Direktiva o odgovornosti za proizvode
/TheGeopost