
Dezinformacije i propaganda su neki od glavnih elemenata koje Rusija koristi u vremenima krize i sukoba, kako bi se iskrivila istina i stvorila „nova realnost“, prema njenoj tački gledišta.
„Oružje informacija se, naravno, koristi u kritičnim trenucima, a rat je uvek jedan kritični trenutak. I to je rat. Ovo oružje je kao i svako drugo oružje” je izraz autorke Margarite Simonjan, čiji je profil direktno vezan za jedan od najpropagandnijih ruskih medija, RT (bivša Russia Today), medij koji finansira Kremlj.
Margarita Simonjan je ruska novinarka i glavna urednica informativne mreže RT na engleskom (bivši Russia Today) i državne međunarodne novinske agencije Rossiia Segodnia.
Prema specijalnom izveštaju, koji je objavio Globalni centar za angažovanje (GEC), RT i Sputnjik imaju veliku ulogu u širenju ruskih dezinformacija tokom godina.
U kontradiktornom intervjuu vođenom juna 2013. u studijima RT u Moskvi, ruski predsednik Vladimir Putin kaže da vidi RT kao „apsolutno nezavisni kanal, ali koji finansira vlada, tako da ne može a da ne odražava zvaničan stav o ruskoj vladi za događaje kod nas i u svetu, na jedan ili drugi način”.
„Nezavisnost“ ovog medija može se jasno razumeti iz pristupa njegovog glavnog urednika, Margarite Simonjan.
U aprilu 2012, kada su je u intervjuu pitali kako balansira državne interese sa novinarske objektivnosti, Simonjan je odgovorila: „Kao i na svim drugim kanalima, nema objektivnosti…kada je Rusija u ratu, mi smo, naravno, na strani Rusije ”.
Kancelarija za komunikacije Ujedinjenog Kraljevstva (OfCom) kažnjava RT zbog kršenja pravila nepristrasnosti zasnovana na njenom izveštavanju o Ukrajini i onom tokom ruskog trovanja Sergeja Skripalja i njegove ćerke 2018. hemijskim oružjem.
Sputnjik je, s druge strane, takođe ruski medij pod kontrolom države. I Simonjan i glavni i odgovorni urednik ovog medija Anton Anisimov bez problema priznaju da izveštavaju subjektivno o ruskoj državi.
Na pitanje da li Sputnjik promoviše stav Kremlja, tokom obuke za novinare 2016. godine, glavni urednik Sputnjika Anton Anisimov je rekao: „Nazovite to propagandom ako želite”. Anisimov je takođe objasnio da su njegovi zaposleni svoj posao doživljavali kao deo globalnog rata komunikacije.
Uprkos tome što su se javno upoređivali sa međunarodnim medijima kao što su BBC, DV i VOA, izjave rukovodstva RT, Sputnjika i ruske vlade jasno pokazuju da oni rade na na tome da podržavaju politiku i ciljeve Kremlja.
Za razliku od glavnih međunarodnih medija koji se zasnivaju na činjenicama, RT i Sputnjik nemaju ni jedno ni fiskalnu transparentnost. Oni ne objavljuju javne proračune ili detaljne godišnje finansijske izveštaje, a javnost treba da se osloni na nejasne ocene koje povremeno objavljuje ruska vlada.
Ograničenim informacijama koje pružaju o budžetu i troškovima je teško ući u trag i često imaju kontradiktorne cifre.
RT i Sputnjik su redovno citirali i izveštavali sadržaju sa proksi veb stranice News Front, dezinformacijski i propagandni medij zasnovan na kriminalu, na čelu sa ruskim FSB i sankcionisan od strane Ministarstva finansija SAD zbog njegovih veza sa ruskim obaveštajnim službama. News Front je ključni igrač u ruskom ekosistemu dezinformacija i propagande i ima za cilj da se širi narativ dezinformacija u neruskim medijima.
Brojni događaji su iskrivljeni od strane ova dva ruska medija i verovatno će se taj trend nastaviti čak iu ovoj fazi, kada su tenzije između Rusije i Ukrajine na meti eskalacija.
Uzmimo za primer neke od mnogih slučajeva koje su ovi mediji izveštavali iz ugla gledišta ruski propagandista.
6. aprila 2021. u epizodi emisije „U pitanju“ RT, izveštavajući o priči o dronu koji je ubio mladog dečaka, RT je naveo lažne razloge koji opravdavaju porast ruske vojska.
Još jedan primer je epizoda od 16. aprila 2021. u emisiji ” CrossTalk “; RT, gde je gost tvrdio da je svaka zemlja zapadne Rusije, osim Srbije i Bosne i Hercegovine, sada deo NATO-a.
Voditelji emisije ne osporavaju nijednu od ovih lažnih izjava ili izjava drugih gostiju, niti je to ispravljeno na sajtu RT-a.
Ovaj članak je zasnovan na informacijama objavljenim u izveštaju GEC-a.
The Geopost