
Autorski tekst Janusza Bugajskog za The Geopost
Uprkos mračnim prognozama na početku godine, sve je više znakova da se rat razvija u korist Ukrajine. Iako je malo verovatno da će se oružani sukob završiti u narednim mesecima, Ukrajina će biti bolje naoružana do kraja 2025. godine, dok će slabosti i domaće ranjivosti Rusije postati očiglednije.
Rusija nije uspela da pobedi na diplomatskom frontu. Američka vlada je izrazila frustraciju zbog odbijanja Kremlja da prekine vatru i više neće posredovati u mirovnim pregovorima. Angažovaće se samo ako Moskva i Kijev budu pregovarali bilateralno – što je veoma malo verovatan scenario. U stvarnosti, povlačenje Vašingtona iz mirovnih pregovora koristiće Ukrajini tako što će ukloniti pritisak Bele kuće na predsednika Zelenskog, razotkriti Rusiju kao agresora, pomeriti pregovore o podeli Ukrajine na stranu i dozvoliti Kijevu da bombarduje vojne i energetske ciljeve u Rusiji bez ograničenja.
Na diplomatskom nivou, Zelenski izlazi kao pobednik, kako u odnosima sa SAD, tako i sa Evropom. Ono što je u početku viđeno kao odlazak predsednika Donalda Trampa iz Ukrajine sada se vidi kao pregovarački proces koji koristi i Vašingtonu i Kijevu. Ukrajina i Sjedinjene Američke Države potpisale su strateški trgovinski sporazum koji, između ostalog, predviđa rudarstvo retkih zemnih elemenata i fosilnih goriva u zamenu za američke investicije i oružje. Tramp deluje zadovoljno sporazumom, koji američkim kompanijama daje prioritetni pristup aluminijumu, titanijumu, litijumu, grafitu, prirodnom gasu i nafti. Ukrajina poseduje oko 5% svetskih kritičnih materijala potrebnih za proizvodnju oružja i elektronskih sistema.
Zauzvrat, Kijev dobija jaču vojnu i finansijsku podršku protiv Rusije. Zajednički investicioni fond za obnovu biće osnovan i njime će se upravljati podjednako, a buduća vojna pomoć Vašingtona biće smatrana finansijskim doprinosom ovom fondu. Iako Ukrajina neće dobiti bezbednosne garancije od Bele kuće, sporazum o resursima uspostavlja priznanje ukrajinskog suvereniteta, naglašava ulogu Rusije kao agresora i daje Sjedinjenim Državama veliki udeo u ukrajinskoj ekonomiji i obnovi. Takođe zabranjuje bilo kojoj državi ili kompaniji koja je podsticala ruski rat protiv Ukrajine da ima koristi od fonda ili od planova obnove Ukrajine vrednih više milijardi dolara.
Evropske zemlje su izrazile odlučnost da značajno povećaju svoju finansijsku i vojnu podršku Kijevu na oko 0,2% BDP-a. Na akciju ih je podstakla neizvesnost oko nastavka američke pomoći. U apsolutnom smislu, uloga najvećih evropskih zemalja, kao što su Nemačka, Velika Britanija i Francuska, i Evropske investicione banke pokazaće se ključnom. Evropa u celini mora povećati svoju godišnju pomoć sa sadašnjih 44 milijarde evra na 82 milijarde evra. Finansijski podsticaji mogu biti ponuđeni zemljama koje pružaju najveću pomoć Ukrajini, pri čemu će najveći donatori dobiti prioritetni pristup svim novim programima finansiranja odbrane na nivou EU. Pomoć Ukrajini bi takođe mogla biti oduzeta od doprinosa pojedinačnih država budžetu EU.
Evropska vojna pomoć, procenjena do sada na 53 milijarde dolara, uključivala je isporuku sistema protivvazdušne odbrane, tenkova, borbenih aviona i municije. Evropske zemlje takođe proširuju svoje kapacitete odbrambene industrije i obučavaju ukrajinske vojnike. Istovremeno, Ukrajina je značajno proširila svoju industriju naoružanja, tako da domaća proizvodnja naoružanja sada pokriva preko 30% vojnih potreba. Kijev proizvodi sopstvene krstareće rakete, vazdušne i kopnene dronove, tenkove, borbena vozila pešadije, mobilnu artiljeriju, protivtenkovske rakete, minobacače i razne vrste municije.
Ukrajina se takođe mnogo bolje prilagodila modernom ratovanju nego Rusija, koja nastavlja da šalje talase jedva obučenih pešadinaca u smrt kako bi osvojila male delove teritorije. Britansko Ministarstvo odbrane procenjuje da su ruske oružane snage pretrpele preko 950.000 žrtava od početka rata. Godina 2025. obećava da će biti najsmrtonosnija za Rusiju: 170.000 smrtnih slučajeva zabeleženo je u prva četiri meseca, a gubici tenkova i oklopnih vozila su ogromni.
Oko 20% potrošnje ruske vlade ide na rat protiv Ukrajine. Međutim, prihodi Moskve u velikoj meri zavise od prodaje nafte i gasa, čija cena stalno pada. Popusti na cenu nafte, pogoršani pooštrenim američkim sankcijama, značajno su opteretili budžet Moskve. U međuvremenu, ruski Nacionalni fond bogatstva, koji se akumulirao tokom godina procvata izvoza nafte, u velikoj meri je iscrpljen. Stručnjaci procenjuju da bi prihodi od energetike mogli pasti za 20% u odnosu na vladinu prognozu u 2025. godini. To će imati ozbiljne posledice po finansiranje rata i socijalnih rashoda i ozbiljno će potkopati unutrašnju političku stabilnost Rusije.
Januš Bugajski je viši saradnik u Fondaciji Džejmstaun u Vašingtonu i autor dve nove knjige: Pivotal Poland: Europe’s Rising Power i Failed State: A Guide to Russia’s Rupture
/The Geopost