“Ovo je, u stvari, početak još 50 godina mira“, rekao je demokratski senator Džo Bajden iz Delavera 1998. dok je Senat glasao za proširenje NATO-a na Poljsku, Mađarsku i Češku Republiku.
Bajden, najviši demokrata u Komitetu za spoljne poslove Senata tih dana, rekao je da je dodavanje bivših hladnoratovskih neprijatelja zapadnom vojnom savezu „ispravljanje iznuđene istorijske nepravde prema Poljacima, Česima i Mađarima od strane Josifa Staljina”.
Vašington post je u svom izveštaju o glasanju u Senatu opisao Bajdena kao „ključnog igrača u naporima za ratifikaciju”. Zaista, tadašnji senator Bajden bio je među najvišim glasnicima podrške proširenju NATO-a u istočnoj Evropi krajem 1990-ih. On će nastaviti da podržava proširenje NATO-a tokom 2000-ih kao jedan od najistaknutijih senatora sa uticajem u Vašingtonu i kasnije kao potpredsednik.
Sada, 2022. godine, ruski predsednik Vladimir Putin preti da će Evropu gurnuti u novi rat upravo zbog pitanja za koje je Bajden svojevremeno tvrdio da će podstaći decenije mira. Kada se Sovjetski Savez raspao, neke od zemalja Varšavskog pakta koje su njime dominirale bacile su svoju sudbinu u NATO – poteze koje su ruski lideri videli kao slabljenje njihovog uticaja i sposobnosti da se brane od evropskih invazija poput onih koje su pokrenuli Napoleon i Hitler.
Sa oko 100.000 vojnika na granici Ukrajine, Putin zahteva da se bivša sovjetska republika blokira iz članstva u NATO. Iako Kremlj tvrdi da ne planira invaziju na Ukrajinu, Bajdenova administracija je upozorila da bi ruski vojni upad u bivšu sovjetsku republiku mogao biti neizbežan.
Tridesetgodišnja kriza u razvoju
Putin ima istoriju agresije na Ukrajinu. Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu 2014. godine – anesiirajući Krim u tom procesu i njegovu luku u Crno More– i od tada podržava pobunjenike u borbi protiv ukrajinskih snaga u istočnom regionu Donbasa.
Odluka ruskog lidera da napadne Ukrajinu te godine usledila je nakon masovnih protesta koji su doveli do svrgavanja proruskog predsednika te zemlje Viktora Janukoviča, koji sada živi u egzilu u Rusiji.
Ruski predsednik je rekao da Ukrajina „nije čak ni država“, a Ukrajince i Ruse nazvao „narodom“. Svoje ambicije u regionu je sasvim jasno izneo: želi da SAD napuste Evropu i da Ukrajina bude pod ruskom kontrolom.
Putin je previše ozbiljan da bi preduzeo akciju u vezi sa Ukrajinom, rekla je za Insajder u novembru Fiona Hil, koja je bila viši savetnik Rusije u Savetu za nacionalnu bezbednost predvođenom Trampom. Na ovaj ili onaj način, on želi da se Ukrajina neutrališe“, dodao je Hil, napominjući da Putin bliskog suseda Rusije vidi kao nedovršen posao.
Putin je, u međuvremenu, okrivio širenje NATO-a na istok za kontroverznu dinamiku između Moskve i Zapada.
To je geopolitička kriza sa taocima – i nijedna strana ne odustaje. SAD i njihovi saveznici jasno su stavili do znanja da se o politici otvorenih vrata NATO-a ne može pregovarati, dok Rusija odbija pozive da povuče trupe sa ukrajinske granice.
Putin, bivši operativac KGB-a, vlada Rusijom 20 godina. Za to vreme je modernizovao rusku vojsku i borio se da vrati autoritet Moskve zemljama koje su nekada bile deo Sovjetskog Saveza. Ratoborni stav ruskog lidera prema Ukrajini – i njegov bes na NATO – suštinski su povezani sa ovim ambicijama.
“Trenutna kriza između Rusije i Ukrajine je računica koja traje već 30 godina. Reč je o mnogo više od Ukrajine i njenog mogućeg članstva u NATO. „Reč je o budućnosti evropskog poretka nastalog nakon raspada Sovjetskog Saveza. Angela Stent, viši saradnik na Institutu Brukings i bivši oficir američke nacionalne obaveštajne službe za Rusiju i Evroaziju, nedavno je pisala za Foreign Affairs.
Putin ponavlja istoriju
Putin je rekao da NATO “obmanjuje” Rusiju, tvrdeći da je Moskvi “obećano da neće pomerati infrastrukturu NATO-a na istok, niti jedan centimetar”. Ruski predsednik je više puta optuživao NATO da je prekršio takvo obećanje, ali stručnjaci kažu da Putin iskrivljuje istoriju da bi opravdao agresiju na Ukrajinu.
“[Putin] tvrdi da je NATO iskoristio rusku slabost od raspada Sovjetskog Saveza da se proširi na istok, suprotno obećanjima koja su Moskvi navodno dali zapadni lideri. Ali takva obećanja nisu data“, napisao je 2014. Stiven Pajfer, američki ambasador u Ukrajini od 1998. do 2000. godine za Brukings institut.
Iako je tačno da su SAD 1990. odbacile ideju o zaustavljanju ekspanzije NATO-a na Istoku tokom razgovora sa Sovjetskim Savezom o ponovnom ujedinjenju Nemačke, nikada nije bilo formalnog sporazuma u vezi sa tim.
„Mislim da Putina ne brine toliko istorijska tačnost“, rekla je Meri Sarot, istoričarka koja je napisala knjigu o proširenju NATO-a „Ni milimetar: Amerika, Rusija i posthladnoratovska pat pozicija” za Nev Iorker.
„U krajnjem slučaju, postoji stav koji se ponekad čuje sa američke strane, da ništa od ovoga nikada nije izašlo, to je totalni mit, Rusi su psihotični“, rekao je Sarot. „S druge strane, imate veoma čvrst ruski stav: ‘Totalno smo izdani, u to nema sumnje.’ Nije iznenađujuće kada uđete u dokaze, izgleda da je istina negde između”.
Nakon Drugog svetskog rata, NATO su osnovale SAD i njihovi saveznici da bi zaštitili Zapadnu Evropu od Sovjetskog Saveza. Od raspada SSSR-a i završetka Hladnog rata, mnoge bivše sovjetske republike su pristupile NATO-u, uključujući Mađarsku, Poljsku, Češku i Rumuniju. Bajden je, kao senator i potpredsednik, dosledno podržavao ovaj proces.
Kao predsedavajući Komiteta za spoljne poslove Senata u martu 2008, na primer, Bajden je izrazio ponos “što sam ovde u Senatu pomogao da vodim napore za proširenje NATO-a“, dodajući da je ostalo njegovo uverenje da „moramo da ponudimo ponudu za članstvo u NATO bilo kojoj zemlji koja se primenjuje i ispunjava kriterijume“.
U to vreme, Bajden je izražavao podršku proširenju prisustva NATO-a na Balkanu učlanjenjem Albanije, Hrvatske i Makedonije. Takođe je branio stavljanje Ukrajine i Gruzije na put ka članstvu u NATO. Ruske trupe bi, po Putinovom naređenju, nastavile da okupiraju Gruziju samo nekoliko meseci kasnije, u avgustu 2008.
Kao potpredsednik 2009. godine, Bajden je rekao da Sjedinjene Države podržavaju potez Ukrajine da se pridruži NATO-u – uprkos protivljenju Rusije.
Sa Putinom koji je ogorčen proširenjem NATO-a i SAD željnim da spreče novi sukob u Evropi, Bajden je kao predsednik zauzeo oprezniji ton po tom pitanju nego kao senator ili potpredsednik. Iako je Bajden naglasio da SAD snažno podržavaju politiku otvorenih vrata NATO-a, on je na vrhu prsta po pitanju pristupanja Ukrajine alijansi.
S obzirom da Ukrajina nije članica NATO-a, Bajden je isključio mogućnost slanja trupa ako Rusija izvrši invaziju. Ali Bajden planira da pošalje hiljade vojnika u Poljsku i Rumuniju, obe saveznice u NATO-u, u narednim danima. Tenzije između Moskve i Zapada nisu bile tako visoke još od Hladnog rata i otvoreno je pitanje šta će biti dalje.