Mislim da je Vučić hibrid svih lidera Srbije od kojih je uzeo ono najgore, kaže u intervjuu za Geopost Aleksandar Stošić, master politikologije i nekadašnji novinar i urednik u beogradskom listu Danas.
Stošić naglašava da bi rešenje pitanja Kosova, koliko god bilo bolno, moglo da okrene društvo ka budućnosti i da pokuša da prošlost stavi u neki prihvatljiv okvir svakom od nas da ga razume.
“Sumnjam ipak da će se to desiti, ako ćemo o srpskim iskustvima, sećate se kako su lideri SRS, SPS i JUL ’90.tih svake dogovore na kraju odbijali”.
Navodi da postoji mogućnost da se sve završi kao slučaj koji je bio u Kijevu 2013/2014 kada je na kraju potpisan Sporazum sa EU.
“Ne bi me čudio scenario Janukovič da i Vučič isto tako odustane u poslednjem trenutku kada više nema gde. Milion razloga mogao bih da napomenem zašto je to tako a verovatno i zato što su odnosi Beograda i Moskve prilično čvrsti”.
Jedina šansa, po njegovom mišljenju, koja može da bude pozitivna kako bi Srbija, kaže, prestala sa lutanjem jeste “u nekom hipotetičkom smislu kada bi Putin izgubio rat i kada bi bio smenjen u Rusiji, tako da te hipotetičke stvari mogu da se analiziraju i promisle ali to je na dugom kanapu i nešto što mi ne vidimo apsolutno kao trenutnu realnost”.
Znamo, ukazuje, jedino da ništa neće biti od članstva Srbije u EU u narednih deset, petnaest godina. “Bar dok ne dođe do smene vlasti, a posle toga je sve moguće, ali do tada vidim samo neko lutanje”.
Ceo intervju:
Geopost: U Irskom listu “Munster express” iz Waterforda napisali ste prošle godine tekst u kojem ste rekli da kada vidite Putina vidite Miloševića navodeći kobne posledice Miloševićeve politike. Da li je u smislu perfidnosti Vučić prevazišao Miloševića?
Stošić: Taj tekst sam napisao neposredno nakon ruske okupacije Ukrajine, bio sam u emotivnom stanju, ali sam pokušao razumno i kritički da razmislim o svemu tome. Iz ove perspektive ne znam tačno da li je Putin Milošević ili je Milošević zapravo samo bio poluga KGB koju evo danas vidimo kako funkcioniše.
Na kraju krajeva vrlo su metodološki slični političari, autokrate, diktatori, vrlo slično uređuju društva, jedan je uređivao ovaj to radi dan danas. Način na koji je Milošević tretirao svoje susede – Hrvate, Bošnjake u BiH, kosovske Albance bio je apsolutno vrlo identičan ovom što radi Putin sa Ukrajinom, što je radio sa Gruzijom, apsolutno nepriznavanje identiteta postignutih nacija, ignorisanje svih međunarodnih ugovora i sporazuma koji su ikad postojali u prošlosti da bi mi danas živeli u nekom miru. Tako da u tom smislu su jednaki, obojica su držali /drže tajne službe, instucije moći na identičan način.
Geopost: A Vučić?
Stošić: Što se tiče Vučića on je izvukao zaključke iz vladavine verovatno svih prethodnih vladara koji su bili u zadnjih 25 godina u Srbiji počev od Miloševića preko Đinđića, Koštunice i Tadića – verovatno je uradio jednu analizu svih njih i pokušava da prenebregne sve njihove greške i u tome uspeva. Da li je to perfidnost ili se zapravo samo na greškama prethodnika uči ali ne u smislu poboljšati kvalitet društva i razviti demokratske institucije, plurazima, transparetnost nego obrnuti sve to u pravcu samoodržanja gole sile i vlasti.
U tom smislu nije perfidniji ali je mnogo sposobniji jer ima istorijsku građu na koju može da se pozove i mogućnost da vlada mnogo snažnije. Imali smo između 2000. i 2012. relativno poboljšanu atmosferu u regionu gde su srpski lideri, prozapadno orijentisani, imali neke bolje odnose sa ostalim susednim zemljama. Sećamo se odnosa Tadića sa hrvatskim predsednikom Josipovićem.
Crna Gora je bila uvek u očima srpskog javnog mnjenja bila kvazidržava ali ne na način na koji je danas. Prećutno smo bili uvređeni ali smo ih tretirali ljudski. Postojali su neki elementi dobrih, fer odnosa koji sada nestaju iako se aktuelni predsednik trudi da ne izgleda na način koji je izgledao 1990.tih. OK, nemamo ratne politike ali verbalno mislim da je nivo identičan ili vrlo sličan – uvek smo mi žrtve, uvek nas neki drugi napadaju, mi se ne damo, mi ćemo istrajati, mi smo mali ali smo žilavi.. I to je neka retorika usmerena na populističko dobijanje poena kod pretežno neobrazovanog dela stanovništa kojeg naravno ima u svakoj zemlji ali se u drugim zemljama taj deo stanovništva ‘gaji i neguje’ na drugi način a u Srbiji se samo soli rana i ne dobijaju nikakvu šansu da se koliko toliko urazume u smislu da im neko objasni šta se i kako dešavalo. Na kraju krajeva i kad to neko pokuša da objasni to vrlo brzo medijski ode u prošlost.
Ponavljam, mislim da je Vučić hibrid svih lidera Srbije, od kojih je uzeo ono najgore.
Geopost: Kosovsko pitanje mora da se reši do kraja godine, rečenica je koju neretko čujemo od zapadnih zvaničnika uključenih u pregovore. Da li je, po vama, za očekivati da Vučić ispuni zadatak i prizna Kosovo u zadatom roku?
Stošić: Sa srpskim liderima nacionalističke provenijencije, desničarima, ništa nije očekivano i ništa ne može da se zna unapred. Politika ‘štapa i šargarepe’ kod njih izgleda dobro ide, oni pokušavaju da produže taj štap što fleskibilnije mogu. Međutim, mi svi navodno znamo, bar je tako uvreženo u javnom mnjenju, da Zapad od njega (Vučića) jasno očekuje priznanje i obećanje da će to biti završeno. Ja bih voleo da se to desi jer prosto kosovski narod užasno pati, Srbi na Kosovu užasno pate, Srbi u Srbiji su teškoj apatiji jer ne znaju šta je njihovo. Zato rešenje koliko god bilo bolno bilo moglo bi da okrene društvo ka budućnosti i da pokuša da prošlost stavi u neki prihvatljiv okvir svakom od nas da ga razume. I to bi verovatno u nekoliko sledećih godina polako trebalo da se bistri kako se to desilo i šta se dešavalo istorijski.
Sumnjam ipak da će se to desiti, ako ćemo o srpskim iskustvima, sećate se kako su lideri SRS, SPS i JUL ’90.tih svake dogovore na kraju odbijali. Koji su to razlozi i kompleksi ne znam i ne mogu da shvatim, racionalosti u tom delu njihovog ideološkog sklopa apsolutno nema. Mitomanijom pokušavaju da pobede realnost, oni to na spskom javnom mnjenju uspešno rade, ljudi su počeli da veruju u šarene laže umesto u realnu situaciju i što je najgore doveli su sami sebe u situaciju gde bi se tretirali izdajnicima. Meni je jasno da Zapad to očekuje i jasno mi je da je on navodno Zapadu to obećao ali ja ne vidim da će se to desiti.
Geopost: Kakav rasplet onda možemo očekivati?
Stošić: Već jedno vreme imam fikciju da će se sve završiti kao slučaj koji je bio u Kijevu 2013/2014 kada je na kraju potpisan Sporazum sa EU. Ne bi me čudio scenario Janukovič da i Vučič isto tako odustane u poslednjem trenutku kada više nema gde. Milion razloga mogao bih da napomenem zašto je to tako a verovatno i zato što su odnosi Beograda i Moskve prilično čvrsti, u prošlosti su bili jako klijentelistički odnosi između sila moći ili vladara. Ne razumem kako bi sad mnogli da se izvuku iz toga, verovatno ima istorijskog ucenjivanja.
Voleo bih da se Kosovo završi kao tema, da se okrenemo budućnosti. Pogledajmo recimo kako su svoje teške istorijske situacije Irci uspeli da preokrenu koje su imali sa britanskom državom, živim ovde pa to spominjem. To su veoma pozitivni primeri. To će biti budućnost regiona, neko primirje jednog dana dal’ će biti za vreme Vučića ili nekog drugog predsednika to ćemo da vidimo.
Geopost/