
Nedavno su aktivisti za ljudska prava Istočnoukrajinskog centra za građanske inicijative predstavili knjigu „Grad gde je počeo rat“ u Centru za humanitarno pravo Kosova u Prištini.
Ovo je delo o sredstvima i metodama koje Rusija primenjuje na okupiranim teritorijama Ukrajine od 2014. Knjiga je zasnovana na svedočenjima stanovnika okupiranog i kasnije oslobođenog ukrajinskog grada Slavjanska u Donjeckoj oblasti. Opisuje različite aspekte života u okupiranom gradu, koji su reprodukovani u svakom novom naselju koje su Rusi zauzeli.
Volodimir Ščerbačenko, koautor knjige i direktor Istočnoukrajinskog centra za građanske inicijative, govorio je za The Geopost o važnosti dokumentovanja ratnih zločina, suprotstavljanja propagandi i proveri činjenica.
Ceo intervju:
The Geopost: Dobar dan, gospodine Volodymyr. Radujemo se što ćemo vam poželeti dobrodošlicu u Prištinu. Ukrajinci će 27. februara u glavnom gradu Republike Kosovo predstaviti knjigu „Grad gde je počeo rat“ o početku rata u Ukrajini. Recite nam nešto o ovom projektu.
Ščerbačenko: Da, zaista, predstavljamo knjigu pod nazivom „Grad gde je počeo rat“. Knjiga je posvećena događajima iz 2014. godine na istoku Ukrajine. Naša organizacija, Istočnoukrajinski centar za građanske inicijative, kao i niz naših partnerskih organizacija za ljudska prava, godinama prikupljaju materijal za ovo.
Knjiga je zasnovana na dokumentarnom materijalu, svedočenjima više od 80 ljudi, intervjuima sa zvaničnicima i štampanim materijalima za tog vremena. Ove podatke smo prikupljali dugi niz godina da bismo opisali kako je zauzet grad, zašto je to bilo moguće i kako je civilno stanovništvo doživelo ovu tragediju.
Knjiga je trebalo da bude objavljena uoči pune invazije 2022. Ali, nažalost, invazija je počela punom snagom i mi smo knjigu objavili ne u to vreme, već kasnije.
U nekom trenutku smo pomislili da nam to možda više nije potrebno jer su se događaji oko nas menjali i razvijali. Ali čak i tokom 2022-2023 godine postalo je jasno da je publikacija i dalje aktuelna, jer knjiga pokriva različite aspekte rata, kako rat prvenstveno utiče na civilno stanovništvo. To uključuje probleme sa pristupom medicinskoj nezi, nezakonita hapšenja, vansudska pogubljenja, problem mina i uticaj ruske propagande na različite načine preko Ruske pravoslavne crkve, preko pseudopatriotske omladinske organizacije i preko štampe. Ispostavlja se da su svi ovi aspekti rata koji su se manifestovali 2014. i danas aktuelni.
A propagandu vredi izdvojiti posebno, jer je i ona ratno oružje, oružje ratne pripreme, a ono što je opisano u knjizi ostalo je relevantno do danas, ne samo za Ukrajinu, već i za mnoge druge zemlje u kojima Rusija pokušava da zadrži ili ojača svoj uticaj, jer se u suštini svuda koriste ista sredstva.
The Geopost: Kako ste prikupili podatke za ovu knjigu, i koliko mislite da je ona i danas aktuelna, i koliko će ona biti zanimljiva ljudima sa Kosova koji su takođe doživeli rat, ili može da ih dotakne?
Ščerbačenko: Uradili smo detaljne intervjue sa ljudima koji su preživeli okupaciju Slavjanska, sa onima koji su odvedeni „u podrum“, sa onima koji su živeli u gradu, sa onima koji su izgubili rođake i prijatelje u granatiranju; razgovarali smo sa onima koji su pružali otpor u okupiranom gradu, razgovarali smo sa lekarima. Ovo je jedan način prikupljanja informacija, drugi je analiza štampe.
Moja koleginica Nadiia (koautorka knjige, prim. urednika) može da nam kaže kako je analizirala govor mržnje i huškanje i kako su Rusi stvorili atmosferu straha i mržnje prema Ukrajini u okupiranom gradu. Sastali smo se sa zvaničnicima, Ministarstvom za vanredne situacije (sada Državna služba za vanredne situacije Ukrajine, prim. urednika), Službom bezbednosti Ukrajine (SBU, prim. urednika), predstavnicima gradskog veća – tako smo prikupljali podatke. Što se tiče relevantnosti, mislim da postoji, jer je teritorija Kosova prostor gde živi veliki deo srpskog stanovništva, a Srbija stalno pokušava da manipuliše osećanjima i raspiruje sukobe.
A u Ukrajini je to bilo, znate, na osnovu tako jasne nacionalne konfrontacije. Ali kada država koja nije odustala od svojih imperijalnih ambicija pokuša da manipuliše delom stanovništva, uključujući i propagandu, stvarajući strukture na ovim teritorijama koje pokušavaju da im oduzmu… Mogu da povučem mnoge paralele između onoga što je Rusija uradila i onoga što nastavlja da radi na privremeno okupiranim teritorijama u Ukrajini.
Mislim, koliko ja znam situaciju na Kosovu, radi se o stvaranju paralelnih bezbednosnih struktura u srpskim naseljenim mestima, o propagandi, o povezivanju javnih i državnih struktura u Srbiji i delu Kosova, a ne samo o kulturnoj razmeni…
The Geopost: Koliko je po vašem mišljenju važna borba protiv ruskih dezinformacija i propagande?
Ščerbačenko: Naravno da je važno, jer je deo strategije okupacije, osvajanja, pripreme za okupaciju. Ne samo da počinje vojnim pripremama, odnosno prikupljaju oružje, obučavaju vojnike, već istovremeno sprovode subverzivni propagandni rad na područjima koja žele da zauzmu.
A to se radi pre svega kroz kampanje dezinformisanja, kroz širenje propagande, lažnih vesti, kroz širenje nekih lažnih narativa, kroz pokušaje da se određeni delovi ukrajinskog društva suprotstave jedni drugima. A ovo je propaganda, i često je skrivena, ljudi je ne vide, sprovodi se podmuklim metodama, prave je iskusni ljudi, manipulišu svešću.
Nažalost, ljudi nasedaju, veruju u neke stvari, lično sam video da ljudi padaju na ovu propagandu, a kada čovek počne da veruje u to, vrlo je lako njime izmanipulisati, okrenuti ga protiv sugrađana. Oni mogu uzeti oružje u ruke i suprotstaviti se sopstvenoj državi ili pasivno podržavati okupatore. I važno je to prepoznati i razumeti, pa je važno razotkriti ove mitove i ukazati na njih.
Rusija ulaže ogromne sume u ove propagandne kampanje širom sveta, uključujući i Evropu. A da bismo se tome suprotstavili, moramo razgovarati o tome, održavati događaje koji podižu svest ljudi, pomažu im da uče, donose sopstvene sudove, prosuđuju šta je činjenično, a šta nije. I to pomaže ljudima da postanu otporniji.
/The Geopost