Reakcija srpskih vlasti i njihova politička retorika povodom incidenata na Kosovu toliko je banalna da se skoro svaka reč može unapred predvideti, kaže u intervjuu za The Geopost Aleksandar Sekulović, saradnik Helsinškog odbora za ljudska prava i potpredsednik Saveza antifašista Srbije.
Dodaje da ti incidenti jesu pokušaj destabilizacije Kosova.
Vitalni interes te naopake i nerazumne politike Srbije, kaže, jeste da se pokaže da je Kosovo politički i kulturno “maloletno”, nesposobno za samostalan život, što znači da ono mora da se vrati pod okrilje Srbije.
Sekulović naglašava da ako se ima u vidu taj generalni nastup srpskog kleronacionalizma u regionu, ne samo na Kosovu, “kao i očekivanje srpskih vlasti da će Trampova administracija podržati tu politiku ‘mišića’, onda mislim da će period pred nama doneti dalju eskalaciju napetosti i konflikata.
Ceo intervju:
The Geopost: Kada govorimo o terorističkom napadu u Banjskoj prošle godine i zadnji napad na kanal Ibar-Lepenac, kako ocenjujete političku retoriku i reakcije srpskih vlasti?
Sekulović: Reakcija srpskih vlasti i njihova politička retorika povodom incidenata na Kosovu toliko je banalna da se skoro svaka reč može unapred predvideti.
Po njima, srpska strana nema nikakve veze sa tim događajima i za sve je kriv premijer Kurti.
Oni se tobož ograđuju od tih događaja, a u suštini ih doživljavaju kao sopstvene, što se najbolje vidi po tome da je u Srbiji proglašena nacionalna žalost zbog pogibije nekih u Banjskoj, kao i po tome što se ti poginuli u vladinim medijima slave kao “srpski heroji”.
The Geopost: S obzirom na to da je politička elita Srbije često optuživala kosovske vlasti da ne mogu da garantuju stabilnost i bezbednost, kako biste ocenili tvrdnju da bi ovi incidenti mogli biti pokušaj destabilizacije Republike Kosovo?
Sekulović: Ti incidenti jesu pokušaj destabilizacije Kosova. Vučić je u razgovoru sa njegovom omladinskom organizacijom u Sava centru, rekao “nećemo dati KIM”, što je zvučalo kao polaganje zakletve.
Vitalni interes te naopake i nerazumne politike jeste da se pokaže da je Kosovo politički i kulturno “maloletno”, nesposobno za samostalan život, da njegove vlasti ne mogu da garantuju mir i stabilnost, što znači da ono mora da se vrati pod okrilje Srbije.
The Geopost: Da li mislite da vlasti u Srbiji direktno ili indirektno podržavaju ove akcije i kako vidite ulogu srpskih političkih i vojnih struktura na Kosovu u stvaranju atmosfere koja pogoduje ovim incidentima? Mislite li da bi moglo doći do dalje eskalacije u budućnosti?
Sekulović: I onda kada vlasti Srbije i njihove ekspoziture na Kosovu nisu direktno angažovane u ovim akcijama, one, svojim šizofrenim i lažljivim opisom situacije na Kosovu, stvaraju u srpskom življu atmosferu iz koje zakonito proizlaze incidenti, nemiri i sukobi.
Očigledno je, dakle, da se svesno ide na zaoštravanje situacije jer je to strateško opredeljenje preduzetnika „srpskog sveta“, odnosno srpskog kleronacionalizma. To se vidi u celom regionu, ne samo na Kosovu. Iz srpskog entiteta u BIH najavljuju potpunu paralizu institucija Bosne i Hercegovine, kao predigru za secesiju; u Crnoj Gori srpski kleronacionalizam divlja, hapsi i godinama drži po zatvorima nevine ljude, a sada najavljuje još intenzivniji nastup pesmom „Spremte se, spremte četnici…“. Čak je i predsednik Milatović oštro istupio protiv antievropskog i antiustavnog delovanja vladajuće većine. Na tapetu se našla i Hrvatska jer je, navodno, njen glavni cilj rušenje Srbije i Vučića, kako to tvrdi visprena Ana Brnabić.
Ako se, dakle, ima u vidu taj generalni nastup srpskog kleronacionalizma, kao i očekivanje srpskih vlasti da će Trampova administracija podržati tu politiku „mišića“, onda mislim da će period pred nama doneti dalju eskalaciju napetosti i konflikata.
The Geopost: U toku su masovni studentski protesti u Srbiji. Kako ih ocenjujete i vidite li nekog srpskog opozicionog lidera koji bi oslobodio Srbiju od autoritarnog režima Vučića?
Sekulović: Mislim da su ovi protesti posledica nepostojanja društvenog dijaloga i prezasićenosti društva, ne samo studenata, faraonskom figurom Aleksandra Vučića i njegovim nadmenim lekcijama preko televizije.
S tog stanovišta protesti bi morali da se usmere i na sam karakter vlasti, na njenu bahatost i samovolju, na njeno gvozdeno uverenje da može da radi šta god joj padne na pamet.
Drugi pravac akcije morala bi biti kritika politike Srbije prema susedima, kritika mentaliteta “opsadnog stanja” i veštačkog stvaranja straha od naroda sa kojima zajedno živimo.
Jednostavno radi se o jasnom distanciranju od srpskog kleronacionalizma.
Verujem da bi takav pristup iznedrio i ličnosti koje sa uspehom mogu da obavljaju vodeće funkcije u državi.
/The Geopost