Tajne strategije GRU i FSB na Balkanu, Mandić: Rusija uvek predstavlja opasnost (2. deo)

Bivši hrvatski admiral Ivica Mandić u završnom delu intervjua za The Geopost analizira ulogu ruskih obaveštajnih službi, FSB i GRU, na Balkanu i šire.

Fokusirajući se na uticaj ovih struktura u regionu, posebno u Srbiji, on otkriva taktike koje se koriste za tajne operacije, pokušaje puča i njihov uticaj na određene režime. Mandić ističe unutrašnje transformacije GRU-a i kako te promene otežavaju identifikovanje njegovih aktivnosti. On deli zabrinutost zbog ruskog uticaja i njihovog učešća u tajnim operacijama u strateškim regionima.

Pored ovog pogleda na geopolitičke uticaje, bivši admiral takođe govori o potrebi da Zapad preispita svoje strategije za jačanje odbrane, bezbednosti i saradnje, navodeći važnost duboke reforme u vojnom sektoru Evropske unije.

The Gepost je prošle nedelje objavio prvi deo intervjua sa bivšim hrvatskim admiralom Ivicom Mandićem.

Ruski uticaj: Mandić kaže da Evropa mora da preispita svoju bezbednost i ulogu u svetu – The Geopost

Poslednji deo intervjua:

The Geopost: Koja je razlika u uticaju i aktivnostima FSB-a i GRU-a na Balkanu i kako vidite te uticaje na Balkanu, posebno u Srbiji?

Mandić: Znači, što se tiče FSB-a, on je, FSB je baš kao on, on je više zadužen za unutarnju i zaštitu režima, odnosno protuobaveštajnu zaštitu. SVR misli se na vanjsku  obaveštajnu službu ona radi, međutim, takve operacije utjecaja, pa i crne i prljave operacije podplaćivanja, ubojstava i tako dalje, uglavnom provodi GRU, nije uglavnom nego stvarno i on je doživio u zadnje doba jednu ozbiljniju malo transformaciju gdje Rusija ostaje i nadalje velika prijetnja baš zbog toga gdje su, GRU iznutra transformirali, pa su poduzeli milion mjera da se suvremenim tehnikama ne možete tako lako, brzo detektirati ko radi u tom GRU.

Poduzeli su reformu one borbene potpore koja prate agente GRU i problem koji je njima ostao, oni ni dan danas nemaju neovisno tijelo koji vrednuje njihove rezultate, nego je problem da oni koji planiraju i provode operaciju, oni je vrednuju. I u masu nekih slučajeva ti agenti GRU, posebno, to je zanimljivo, iz Velike Britanije, ali i iz evropskih zemalja gdje su pokušali ubiti ruske građane koji su bili disidenti i tako dalje, su oni kao oni detektirani. Detektirani su oba pripadnika GRU koji su pokušali izvršiti državni udar od Crnoj Gori. Znači, problem njihove detekcije nije bio posebno nešto težak i onda se dovodi u vrlo nezgodnu situaciju, zato što su to službeni pripadnici jedne tajne službe i jedne države, vrlo nezgodno u jednu situaciju.

To je na temelju utjecaja, a taj utjecaj se mora izravno nazvati korupcija, su ljudi koji su sudionici tog pothvata bili u Crnoj Gori, domaći su, pušteni i oslobođeni. Par njih, ovaj, Rusa što su to radili nisu uopće dostavljeni pravosuđu, ali je problem oni koji su sudionici iz Republike Srbije nisu suđeni.

Znači, kad je pokušaj državnog udara, to takvo dijelo neće zastarjeti. I kad tad, bar što se tiče Republike Srbije, ti ljudi će doći tamo gdje im je mjesto, iza zatvoreni vrata. Zašto se ona koristila kao operacijska osnovina Srbija, pa i dio njenih ljudi posebno, navijača Partizana kriminalne organizacije, koje je GRU regrutirao. Da li su oni znali da rade za njih ili ne, ali su radili za njih, regrutirali pa sprovodili. I u tom smislu ništa se novo, osim poboljšanja organizacije, da ih ne možete otkriti, te njihove prljave operacije vani. I upravljanja, cijelo vrijeme je GRU upravljala Wagner grupom, sada je ona naprosto dobila jednu strukturnu promjenu, pa je ekspedicijski korpus, znači cijelo vrijeme. I tu opet, kad je u pitanju vanjske operacije, je greška zapada.

Mi smo zapostavili Afriku, i niz takvih zemalja i na taj otvoren prostor jednim dijelom tamo gdje je uređeno došao je kineški kapital, a ove dijelove gdje su etničke napetosti ili ratovi su došli Rusi sa ekipom da pomažu razne režime, Mali, recimo, i tako dalje. Problem nije što su oni došli. Problem je zašto su domaće vlade od 100-godišnje suradnje, recimo, sa Francuskom i sa ostalim zemljama proterali zapadnjake van, a pozvali su prije svega prije Wagnera sad ekspedicijski korpus kako da vrše obuku tako i da osiguravaju određene vojne operacije zaštite režime i tako dalje i tako dalje.

Znači nije opravdanje Putinu da provodi prljave operacije zaborav zapada da neko može u jednom trenutku nešto što je demokraciji imanentno, znači da provodite volju naroda na ovome, da te slabosti može iskoristiti i provoditi. Znači, riječ je o vrlo jednoj ozbiljnoj stvari gdje čitava zapadna politika treba sa vlastitim narodom komunicirati i lagano promijeniti prioritete, ne doći u poziciju makartizma, pa ćemo sad vještice, jer to je udar države na sjene, nego politike, sve one koje se trebaju provoditi, treba i predstaviti tako da dobijete potporu naroda.

Jedna od tih je reforma vojno-industrijskog kompleksa čitave Europske unije, naprosto zajedno je puno jeftinije puno toga proizvoditi. To ne znači sad se naoružavate i izvršite militarizaciju Evropske unije, nego to znači da istraživanje i razvoj je lakše zajednički ponijeti nego kad sami radite. Ono što je Evropska unija uradila s Airbusom da uradi i sa svojom vojnom industrijom.

To znači jedan u smislu izdvajanje i napora za obranu Atlanskog prostora i Evropskog, malo ozbiljnije izdvajanje tog novca i svejedno oko odprilike 2%, to su stravični ogromni novci koji bi se izdvajali i u tom smislu se očekuje nešto, obzirom da ona ima povjerenika za poslove obrane Europska komisija, da se u tom dijelu budu dogovori, ne možete iz Europske komisije nešto nametnuti državama članicama, ali da se neke stvari naprosto gledaju gospodarsko, komercijalno, ovo je zajednički interes, da bi se desilo da Evropa ne ovisi od nasušne, žurne, odmah intervencije Sjedinjenih država. Naša su skladišta prazna, naše su vojske smanjene do minimuma, naše su vojske razoružane, naprosto razoružane.

I nije da ćemo militarizirati društvo, povećati ogromno pitanje vojske, nego je pitanje da se vojska treba sistematično godinama razvijati, pratiti svjetske top trendove, tako i sigurnost obaveštajne službe i da taj posao dok postoje države nikad neće prestati. I da se prestanemo igrati zbog naše dobrote i pružanja mogućnosti razvoja osobama, neće nas niko dirati. To naprosto je netočno. Svijet nije u poziciji da govore da je liberalna teorija izbijanja rata pobjedila. Nije. Još uvijek je konzervativna, znači čovjek je nepopravljiv. Takav je. Uvijek će postajati neko ko će pokrenuti ljude u rat. Da, ja vjerujem da je to sad na snazi i trebamo biti toga svesni. To znači jačati svoje gospodarske sigurnosne i obrambene institucije.

Naprosto ne s ciljem, i to je važno, ne s ciljem vođenja rata, nego s ciljem sprečavanja rata. Naprosto da budemo toliko vjerodostajni u svemu da odvratimo rat. Da li se u pitanju nacionalna država, Evropska unija ili NATO, NATO je dosta vjerodostajan pa on odvraća, ne pa da nikom napamet da ga dira i to je u krajnjoj instanci i njegova uloga.

Tako treba i Evropska unija pa i u tom dijelu masu nekakvih politika, sad dolazimo na prostor Balkana, GRU. Znači sljedeći put kad dođete onda ću vas osudit na 40 godina zatvora i više vam neće pasti na pamet. I neću vas ni sa kim, ni sa kim vas neću razmijeniti, a sa tim ko te poslao neću imati posla. Imajte obzira da će i posle završetka ratnih operacija u Ukrajini, u Ruskoj Federaciji ostati sankcije.

I to nije razlog da se veseli jer bi ona mogla spast, ona kao ona u jedan ozbiljan nered. Znači ostati sankcije. Nema načina da ćete vi kod ovolike moći koncentrirane na zapadu i volje i odlučivanja da se ona uporabi i doći poraziti Ukrajinsku volju.

/The Geopost