
Suočena sa Rusijom koja pokušava da proširi svoj uticaj na sve zemlje, Evropa mora da preispita svoju bezbednost i ulogu u svetu, kaže za The Geopost bivši hrvatski admiral Ivica Mandić.
„Cilj Rusije nije promena javnog mnjenja. Cilj Rusije je da obezbedi kontrolu nad političkim donošenjem odluka. Kao u Austriji? Apsolutno, apsolutno. Nije to samo u Austriji. Bilo je i postoji. U Crnoj Gori, na Kosovu, u Hrvatskoj, u Srbiji, svuda. Takve operacije. Gde je potrošeno mnogo novca. Najgori primer je to što su napravili celu mrežu, veliku mrežu, u koju su potrošili ogromne sume novca, skoro 10 milijardi dolara u Ukrajini“, naglašava on u intervjuu za The Geopost govoreći o izazovima sa kojima se Evropa suočava posle Hladnog rata.
Bivši hrvatski admiral objašnjava kako vidi uticaj Rusije u regionu i šire. Ističe važnost jedinstvenog pristupa očuvanju vrednosti i stabilnosti na evropskom kontinentu.
„Rusija je radila na slabljenju NATO-a, sa ciljem da stvori podele među saveznicima… Samo snažna i ujedinjena Evropa može da obezbedi stabilnost i napredak za sve.
Više o tome šta je rekao Mandić u ovom intervjuu možete pročitati ovde:
Mandić: Vrlo je važno razumeti, posle hladnog rata radi se o izgradnji kulture Evropske unije. Radi se o izgradnji Evropske unije, odnosno Evrope kao čitave. Čitava Evropa je zamislila da nikad više neće biti rata. Nikada. I u ovom trenutku, recimo, prošle godine za 2023. ima podatak. Znači iz Saveznog proračuna Savezne Republike Njemačke, 42% izdvajanja je za socijalu. U tom međuvremenu se pojavilo jedno desetak teorija koje su naštetile više vojskama nego bilo čemu.
Teorija asimetričnog rata. Svaki rat je asimetričan, ne postoji simetričan rat. Svaki rat je i hibridan, nema nehibridnog rata. Jer se, zaboravilo rat se ne dobije vojskom, rat se dobija svim elementima moći. I u tom dijelu je Evropa naprosto se okrenula i stavila na svoja mjesta prva neke druge ciljeve, zelena Evropa, čista ekologija i tako dalje. Sve je to okej.
Međutim, sigurnosni sustavi, vojni sustavi, vojni sustav u smislu obrane zemalja naprosto je zaboravljeno. Kao da je Evropa brzo zaboravila Drugi svjetski rat i tako dalje. I desilo se to da je posljedica opet na drugoj strani završetka hladnog rata. Šta je ona bila? Raspad Sovjetskog saveza. U principu je Gorbačov masu Istočnih zemalja potjerao od sebe, jer danas bi bilo zanimljivo izračunati koliko je bogatstva nacionalna izgubila Rusija prodajeći samo naftu na način kako je prodavala. Od bivše Jugoslavije, Istočne Njemačke, ove zone naprosto ju je najurijo. U tom dijelu od Sovjetskog savjeza najviše je propatila Ruska federacija. I dešavaju se te promjene, pa se ukida Komunistička partija, dolazi neki oblik demokracije.
Koliko god mi o to pričali sa Jelcinom, počinju izbori i nešto. Zapad je vrlo vodio računa da se ne desi zbog nuklearnog uružja u Rusiji i anarkije. Onda se to tako i strašno pomagalo toj Rusiji. Međutim, jedan dio ljudi nije počeo paziti šta se to u Rusiji iza sprema. Jeljcin je otišao sa političke scene i dolazi Putin. I pazite sad. Njegov uspon je veza za nešto što bi se mi kao Evropljani trebali sramiti. Za Čečenski rat. Koga on izazove. Izvođenjem.
I onda su tamo protiv tih Čečena, zato što su na čudnom mjestu gdje prolaze naftu ovdje, gdje je nafta, gdje je ovo, gdje je ono, plin i tako dalje, uporabili sve što su mogli. Znači, strateškim bombarderima, 27 tona bombi bacčne, sve ovo. A mi smo došli i okrenuli kao Evropa glavu. Znači, to nije bilo jedno upozorenje žestoko nama da se
Sigurnost i obrana Evrope i njeni vrijednost koju ona predstavlja mora cijelo vrijeme braniti. Ne s vremena na vrijeme ili dovoditi do sijanja nečega što se zove hladni rat. Ne, nego se ona brani cijelo vrijeme.
Ne, ne znači. Znači oni su dosta dugo vremena šutili. Nije toga bilo i prva provokacija i znak da su se oporavili, do nekle bili, od gospodarske propasti je provokacija baš u Prištini. Ono je vrlo sračunato i točno su znali da Zapad neće pokrenuti rat zbog nečega što se zove Zračna baza Priština, kada je bilo 99. godine dolazak trupa. Znači to je vrlo proračunato, namjerno i neslučajno.
Ima to i određenih teškoća unutar zapada. Znači, kad su koalicijske operacije i savezničke u pitanju, domicilni šef države ili vlade, ovisno kako je ustavno rješenje, ko je vrhovni zapojednik vojske, nikad nije eskulpirana odgovornost i zapovjeda vojskom. Naprosto, Tony Blair je zapovjedio generalu Jacksonu da ne ulazi. Ne samo to.
Clark zna da Tony Blair kao premijer ima pravo iza takvu zapoved svom generalu. Znači, ta dvojnost zapovedanja u savezničkim operacijama, ona je imperativna i ona je pravna osnova. To morate cijelo vrijeme vidjeti. Znači, nemate nikad problema kada imate jedinstvene ciljeve. Međutim, šta ako se ciljevi u jednom trenutku pokvare? I Tony Blair je Jacksonu zapovjedio ne smiješ ulaziti tamo. Ja zbog nekakve baze neću insistirati ili
Rizik trećeg svjetskog rata, nuklearnog posebno. Kako je se Rusija gospodarski oporavljala, tako je taj sloj koji je došao na vlast, a na način krvavi jedan, taj dio oko milijun Čečena uopće tamo živi. Oni su pobili da je to strašno i mi smo to prešutili, baš to nešto što mi kao Evropa nismo trebali prešutiti.
Trebalo nas i uzbuniti da pogledamo što se to dešava sa Rusijom ili što će se dešavati. To sve nismo uradili i desilo se nešto, nije hibridna operacija ili uticaj, nego nešto vrlo suptilnije. Znači, preko obaveštajnih službi, a i onog dijela podržavljenih kompanija koje su oni imali, naprasto su oni ciljali i naciljali u raznim zemljama ljude iz političke elite.
I u principu se dešava da Rusi nečim što se zovu informacijske operacije neće da promijene javno mišljenje, nego oni daju potporu toj osobi da uspije jer on kao takav ima koristi, pristalica je kao takav Rusije i Rusija njemu nešto znači.
I to cijelo vrijeme mi miješamo. Nije Rusiji cilj promijeniti javno mijenje. Rusiji je cilj osvojiti vlast u jednoj zemlji. Kao sad u Austriji? Apsolutno, apsolutno. Nije samo u Austriji. Bilo je toga i ima toga. U Crnoj Gori, na Kosovu, u Hrvatskoj, u Srbiji, svagdje. Takvih operacija. Gdje se koristilo ogromno novca. Najgori primjer je da su čitavu jednu mrežu oni napravili, ogromnu mrežu u kojoj su potrošili ogromne novce, skoro 10 milijardi dolara u Ukrajini. Ljudi zaboravaju da je zapovednik ukrajinske flote usred okupacije Krima prešao na drugu stranu i masu nekih oligarha koji je jedan od njih i ako je ukrajinski državljanin i Ukrajinac zamijenjen u zamjeni zarobjenika. Sad, i opet je bogat čovjek išao. Znači masu nečega toga se desilo da su oni išli vrlo ciljano prema ljudima koji imaju određene aspiracije, želje, ali i pozitivno mišljenje o Rusiji da zastupaju njihove interese i dotle su se osilili da su probali utjecati zbog same tehnike provedbe američkih predsedničkih izbora na izbore. To je sad otkriveno, pa i preko koga, kako i tako dalje. Znači, nije riječ o tome promijenite vi američko mišljenje, nego tipujte na igrača s kojim možete raditi. I to tipovanje je nešto što je u budućnosti najveća zadaća sigurnosnih i obaveštajnih agencija. Spriječiti po svaku cijenu. Spriječiti po svaku cijenu.
Sad se dešava da su uvedene zbog rata sankcije i uglavnom iz masu nekakvih zemalja svijeta proteran diplomatski kor. Odjedanput toga više nema ili je u stravičnom opadanju da se ruski diplomati tako petljaju u odnose, čak je to bilo žalosno i smiješno, šta su radili u Srbiji samoj kada ih snime srpska služba kako im podmićuju pukovnike i tako dalje. Znači, masu neke stvari se dešavalo gdje su oni političare, nije riječ političarima samo u Austriji, u Italiji, riječ je o Europskom parlamentu, riječ je o obaveštajnim strukturama. U Njemačkoj, u Austriji, nizu zemalja gdje se vidjelo da su probali na svaki način, baš ciljajući, tu su uložena ogromna sredstva, učiniti nešto što je bio krajni cilj, oslabiti NATO.
Temelj svakog savjeza je njegova kohezija. Ako ste vi kohezivno vezani i ta kohezija je jaka, vi ste moćni koliko god hoćete. Ako niste, vi ćete propast kad god hoćete.
Za ilustraciju, NATO je nešto što nije svijet vidio. Znači, 46,9% svjetskog brutoproizvoda proizvodi NATO. NATO ima 959 miliona stanovnika. Znači, od 100 nekakvih novih znanstvenih izuma, NATO zemlje prijavljuju skoro 90. NATO-ov znanstveni potencijal je u međuvremenu obzirom da to nije moderno, nego bi moderno bila ekologija, razvoj i tako dalje, što nije narazumljivo posle hladnog rata, desilo se da one klasične funkcije države obavještajna i protuobavještajna zašta, čega? Vrijednost, slobode, jednakost i tako dalje. Znači, sloboda nije dana pa da je za vječno. Svaki dan radi. Mi smo naprosto zaboravili to raditi.
Nismo ulagali ogromna sredstva, nismo obrazovali posebno kadar, a u jednom najvećem dijelu šta je najgore nismo obrazovali političke elite. I onda nam se desi sad da Rusi imaju utjecaja. Rusi imaju utjecaj zato što ste dopustili a ne zato što su nešto posebno. Znači, taj utjecaj se može gledati s druge strane. Njihovi pokušaji raznoraznih utjecaja masovno su propadali. Propadaju i dan danas. Nažalost, neki su i ubijeni njihovi disidenti, pa i ljudi koji su dalje, jer je to Rusija radi prljave crne operacije. Rusija radi. O tom se više piše nego o nečemu da mi iznutar sebe pogledamo šta to kod nas ne valja da bi oni mogli uspjeti.
Sad kad pogledate, jedna Kalifornija ima veći brutoproizvod nego cijela Rusija. Cijela Rusija. Jedna Njemačka ima brutoproizvod 1200 milijarda eura veći nego Ruska Federacija. Sad mi se govori kako Rusi imaju ogroman novac, daju okolo pa šire i prave mrežu, to je očigledno da mi nismo, kao Zapad civilizacijski, poduzeli nešto da tako što spriječimo. Znači, koliko god je navada autoritarni režimi, su u Rusiji ili u konglomeratima, kako se zvala Sovjetski savez ili prije nje, već 200 godina.
Problem njihovog ponašanja kad živite 200 godina pod autoritarnim režimom nije nešto novo. I sad se ono što se posebno zaboravilo izučavati jeste ta strateška kultura, pa da masu nekakvih odluka koji donose Rusi su uvjetovani, determinirani njihovom strateškom kulturom, čak i dotle da zbog straha NATO će njih okružiti i napasti. Znači, svagde sam bio, ja ne znam, u svijetu sa svakim sam razgovarao. Ljudi ne bi htjeli Rusiju da im date i džabe. Zašto bi? I u krajnjoj instanci vrijeme promišljenja bar intelektualne elite na zapadu.
Ko je vidio ratom u 21. stoljeću osvojit neku zemlju i upravlja sa njom. To da probate napraviti bilo koje zapadnoj zemlji, posebno na kojoj je izgrađena demokracija, prvo što bi vam se desilo da vam vlastiti narodi, nacije, otkazali poslušnost.
Ove elementarne stvari vi moramo znati cijelo vrijeme naglašavati. Kad vi pogledate bruto proizvod NATO, onda jedno postavlja se pitanje, o čemu Putin uopće odlučuje? Vi ste mali, sitni, siromašni narod, siromašna zemlja, a i jesu, koji, ako vam Evropa zatvori tržište, svoje i Sjedinjene države, ćete u jednoj dugoj bolesti umirati. Umirati. 190 milijardi kubnih metara plina oni su izvozili godišnje u Evropu, sad ne izvozili ni milimetara. Uvijek se nađu normalno disonantni tonovi, doći će vam jedna Slovačka, jedna Mađarska i još neko zbog malih sitnih interesa gdje se ti sitni interesi kvare ono što vitalno vrijedi Zapad. Zapad se mora svidjeti svijetu kao mjesto slobode, mogućnosti, neograničenih napretka. I vi zbog sitnih nekakvih stvari počnete se igrati, a to je znak da ste dopustili Rusiji nekakav geopolitički ucaj.
Ono što Rusija nikada neće da shvate, to ne govori o narodu nego o političkim ilitama. Rusija mora učiniti sve u ovom svijetu da potpuno okrene svoju politiku u principu da ona dođe na razinu da se ona sviđa svijetu. Njihov strateg Arbatov je to davno rekao. Oni ništa nisu učinili i sve što rade ovo iza nije neka posebna moć provesti nekakve obaveštajne ove ili one operacije ili provesti informacijsko. Pa to nije nešto posebno. Znači čak se oni puno puta toga nisu ni usuđivali. Onog trena kad se oporave kad oni u svojim njedrima izgrade čvrstu moć to je vojska, ona će krenuti tako što, pa i priprjetiti uporabu nuklearnog naoružanja. Jedanput na jednoj televiziji kad sam ja davao intervju su me pitali to pitanje, za prijetnje. Ja sam upitao jeli predsednik Putin rekao Rusima da od tog trenutka niko od njih neće biti živ. Znači ja ću protiv vas a ovi će svi ostali skrštenih ruku sjediti. Drugo je pitanje je kad vi sad pogledate NATO. NATO ima kapacitet sravnit čitav nuklearni potencijal Ruske federacije konvencionalnim oružjem. Problem je što Rusija kao ogromna zemlja ima u principu malo stanovnika, 100 miliona od Urala, tamo negde 40-desetak, 11 vremenskih zona a u 9 njih nemate internet. Najgoru operaciju koju oni provode, provode crnu operaciju protiv vlastite nacije. Nemate pristup informacijama. To je nešto strašno kad biste probali tamo komunicirat nešto što je nama evidentno. Vi nemate pristup.
/The Geopost