Poznata novinarka Fatjona Mejdini u intervjuu za Geopost govorila je o ruskom uticaju na Balkanu, koliko je taj uticaj izbledeo nakon početka rata u Ukrajini, prijateljstvu Srbije sa Rusijom i njenom stavu između Rusije i Evropske unije, ruskom propagandom u medijima u Albaniji, pomoću Sjedinjenih Američkih Država u borbi protiv ove propagande.
Ona je govorila i o najnovijoj regionalnoj inicijativi Otvoreni Balkan, sa posebnim osvrtom na poziciju Crne Gore, odnosno crnogorskog premijera Dritana Abazovića, ali i drugih zemalja u regionu.
Ceo intervju možete pročitati u nastavku:
The Geopost: Kako vidite ruski uticaj u Evropi i posebno na Balkanu, da li se nešto promenilo od početka rata u Ukrajini?
Mejdini: Važno je napomenuti da se sva retorika koja se godinama razvijala o ruskoj pretnji u Istočnoj Evropi u stvari nije ispala kao farsa, već kao stvarna pretnja. Ono što smo videli da se dogodilo u Ukrajini nam je još jednom pokazalo koliko Rusija može postati opasna u odnosima sa susedima ili sa zemljama regiona sa kojima se smatra da je Rusija imala istorijski odnos. Iz tog razloga mislim da je rat u Ukrajini bio neka vrsta snažnog zvona za uzbunu koje je odavno zazvonilo, ali mnogi u to nisu verovali, nisu razmišljali da će doći do ove faze i kao što sam rekla gore, ovaj rat nam je još jednom pokazao činjenicu da ruska pretnja u regionu nije delovala samo kao retorika, već je bila nešto realno što je ukrajinski narod, nažalost, doživeo na najgori mogući način i doživljavaju i danas. Sada, u smislu ruskog uticaja u Evropi i posebno na Balkanu, naravno, Rusija smatra Balkan svojim područjem uticaja iu tom kontekstu je uvek bila angažovana na dešavanjima na Balkanu, uvek je imala aktivnu ulogu i želela da ide dalje i da odredi prioritete svojih interesa. Ako se nešto promenilo od početka rata ne mogu da kažem, mislim da je Rusija trenutno veoma fokusirana na krizu u Ukrajini i ne mislim da su na njenom dnevnom redu balkanska pitanja koliko je to bilo u prošlosti, jer mislim da je i Rusija već u velikoj igri i da je pod ogromnim pritiskom u smislu cele situacije u Ukrajini i mislim da do ovih trenutaka ili ovih meseci kako se vodi rat u Ukrajini , Rusija nije imala imala neku vrstu strategije i nije imala vremena ili mogućnosti da napravi bilo kakvu strategiju za region Balkana.
The Geopost: Znajući da je Srbija i nakon ruske invazije na Ukrajinu i dalje prijatelj Rusije, da li mislite da Rusija može da iskoristi ovo prijateljstvo za pokretanje eventualnog sukoba na Balkanu ili ima dovoljno sigurnosti u tom pravcu?
Mejdini: Ne mislim baš. Mislim da mi se, uprkos prijateljstvu Rusije sa Srbijom, ideja o pokretanju sukoba od Rusije na Balkanu još uvek čini dalekom, posebno nakon povećane pažnje svih faktora, uključujući EU, SAD i čitav međunarodni faktor na postupke i stavove Rusije, mislim da Rusija ne može imati barem u bliskoj ili srednjoročnoj perspektivi bilo kakvu moć ili priliku da pokrene sukob na Balkanu, jer bi to onda dosta eskaliralo i moglo bi biti početak novog svetskog rata, tako da mislim da je ovo korak koji ne prelazi ni rusku stranu, jer je Balkan povećao pažnju na rusku pretnju, pa mislim da su i same vlade počele da preduzimaju ove mere, da shvate šta može doneti ruska propaganda . I ne samo balkanske vlade su počele da preduzimaju ove mere, već su i balkanski saveznici kao što su SAD i EU danas svesniji ruske pretnje i mislim da bi sve ovo što se desilo u Ukrajini onemogućilo da se zapali novi sukob.
The Geopost: Kako ocenjujete nedavno ponašanje Srbije, njen stav između Rusije i Evrope?
Mejdini: Rusija je vekovima važila za bliskog saveznika Slovena na Balkanu i, direktnije, Srba. Ne smemo zaboraviti istorijske odnose koje su dve zemlje imale jedna sa drugom i recimo diplomatske prednosti koje Rusija dosledno čini Srbiji. Zato mislim da bi bilo malo naivno misliti da bi Srbija imala neku vrstu oštrog stava prema Rusiji povodom invazije na Ukrajinu, jer mislim da prijateljstvo i brojne veze između ove dve zemlje ne bi dozvolile i ne dozvoljavaju to, jer Srbija duguje Rusiji u mnogim suštinskim momentima postojanja srpske države, počev od stvaranja ove države Rusija je odigrala veoma veliku ulogu, počev od od ambicija ove zemlje u regionu, počev od pitanja Kosova gde je Rusija uvek podržavala Srbiju i osiguravala da Kosovo ne napreduje sa svojom agendom u UN ili drugim telima, tako da mislim da bi bilo naivno, kao što sam pomenula da pomislimo da će odjednom srpska vlada ili srpski narod oštro osuditi ono što se dešava u Ukrajini. I zato mislim da je ovo što smo videli u Srbiji neka vrsta dihotomije, imamo veliki deo javnog mnjenja, koje podržava Rusiju upravo zbog ovih istorijskih usluga i veza koje je Rusija stalno činila Srbiji i onda imamo možda manji deo, višestruko manji, koji ovakvo povezivanje sa Rusijom vidi kao pretnju, ali sa druge strane i sa moralne tačke gledišta osuđuje ono što Rusija radi i uradila u Ukrajini. Srpska dihotomija sa spoljnom politikom uvek bila prisutna, kao što sam rekala, uprkos vezama sa Rusijom Srbija je uvek težila da bude članica Evropske unije i da igra ovu dvostruku igru između Rusije i Evropske unije. U ovom kontekstu, mislim da spada u druge instance, na Evropskoj uniji je da ostvari i zaista razume ciljeve vlasti i stavove Vlade Srbije u ovakvoj dihotomiji koju su vekovima pokazivali.
The Geopost: Ruska propaganda je odavno prodrla u region. Ima li takvih elemenata u medijima u Albaniji, koliko se to primećuje?
Mejdini: Mogu reći da zbog bliskih veza koje Albanija ima sa SAD, Albanija je uvek imala povećanu pažnju na rusku propagandu i stoga mogu reći da u poređenju sa drugim zemljama u regionu u Albaniji nismo imali takvu vrstu pojačane propagande koje smo videli u drugim zemljama kao što su Srbija, Crna Gora ili čak Severna Makedonija ili druge zemlje u regionu. Mislim da je, naravno, bilo elemenata i ima elemenata ruske propagande koji se filtriraju u medijima u Albaniji, ali mislim da su oni manji kao uticaji i mislim da su mediji u Albaniji odigrali dobru ulogu, barem tradicionalni mediji i veliki mediji, držeći se podalje od ruske propagande, imajući ovu svest o opasnostima koje ova propaganda može doneti. Tako da mislim da je ova propaganda veoma mala u Albaniji. Rusija je uvek imala velikih poteškoća da prodre u albanske medije kako bi postala uticajna i zbog svojih veza sa EU, ali posebno sa SAD i povećane brige koju su SAD imale prema takvim elementima, kao i i medijima u Albaniji i ovo je veoma otežavao rad Rusije. Mislim da su relevantne instance zainteresovane i da pomno prate infiltraciju ruske propagande u albanske medije i mislim da imaju sve mogućnosti i svu svest da se bore protiv ove pojave, ako vide da se pojavi.
The Geopost: Crna Gora je nedavno izabrala novu manjinsku vladu. Mislite li da je time otklonjena opasnost koja je počela da se oseća prošle godine od rusko-srpskog uticaja u ovoj zemlji?
Mejdini: Naravno, mislim da je nova manjinska vlada koja je formirana u Crnoj Gori vlada daje njoj proamerički i proevropski akcenat. Istina je i da je za ovu državu postojala opasnost od prethodne vlasti i od veza koje je imala sa rusko-srpskim elementima i velikog uticaja za koji se mislilo da ove dve države imaju u Crnoj Gori, kroz vlast koja je ranije formirana, ako se sada formiranjem nove vlade opasnost otkloni. Mislim da je ovaj rizik smanjen, ali ne mogu da kažem da je eliminisan jer nova manjinska vlada koja je stvorena može da traje jednu ili dve godine i naravno da će u Crnu Goru doći druga vlada i naravno, ove pro- srpske i pro-ruske snage su u dobroj poziciji u ovoj zemlji, ne znam da li će moći da formiraju većinu u budućnosti, ali mislim da će apsolutno ruska pretnja u Crnoj Gori ostati prisutna zbog jakih interesa koje je Rusija imala i ima prema Crnoj Gori, ekonomskih, političkih, etničkih interesa, veoma je bitno da se sve to istakne i da sa godinu-dve na vlasti koliko je ova vlast može da se izbegne rizik, ali ja mislim da se to može smanjiti, mislim da treba ozbiljno razmišljati o ruskom uticaju u Crnoj Gori.
The Geopost: Predsednik Crne Gore Milo Đukukanović tokom dvodnevne posete Kosovu pre nekoliko dana, između ostalog, izjasnio se protiv inicijative „Otvoreni Balkan“. U međuvremenu, imamo stav trojice lidera u regionu koji su se izjasnili za ovu inicijativu, ali nedavno i novog crnogorskog premijera g. Dritana Abazovića, kome to izgleda ne smeta. Kako vidite njihove stavove i kakvo je vaše mišljenje o ovoj inicijativi?
Mejdini: Znajući šta Dritan Abazović predstavlja, mislim da on kao lider i sa onim što je pokazao, u principu ne bi bio protiv Otvorenog Balkana, kako i vi kažete, ali da svakako mislim da još uvek pazi kako će se ponašati u ovom kontekstu, ipak će odvojiti vreme i razmisliti o ovoj inicijativi, koju je, da budemo pošteni, posle rata u Ukrajini postalo još teže podržati, argumentovati i opravdati od strane balkanskih partnera, koji su deo ove inicijative, ali sa druge strane mislim da je pitanje otvorenog Balkana delikatno pitanje, koje ima argumente za i protiv, nije jednostavno pitanje. Kao argument u prilog ovoj inicijativi želim da navedem činjenicu da je suštinski pozitivno da se lideri Balkana okupe i odluče da sarađuju jedni sa drugima, jer je to za dobrobit njihovih građana i u korist napretka svojih zemalja, ako su se ranije okupljali jer su ih druge sile već naterale, izgleda da su započele drugu vrstu zrelosti, da shvate da saradnja treba da bude nešto što treba da ih zanima i iz tog razloga treba da doprinese, ali s druge strane imajući u vidu ono što se zove „slon u sobi” odnose Srbije sa Kosovom, naravno da ova inicijativa postaje teška za Kosovo i naravno da Kosovo traži sopstvene garancije kako može da bude predstavljeno kao ravnopravno u ovoj inicijativu i pošto ne vidi tu mogućnost protivi se ovoj inicijativi. To je delikatno, ne mislim da postoji da ili ne, dobro znamo zašto se Bosna ne pridružuje ovoj inicijativi, to je zbog činjenice da su stvari tamo veoma odvojene i da postoje dve glavne sile koje se takmiče u ovoj državi i to često ne dozvoljava Bosni da ima stavove jer do sada ne priznaje nezavisnost Kosova nažalost, sa druge strane imali smo podršku Severne Makedonije, Albanije i Srbije, ali naravno volja Crne Gore je bila veliki znak pitanja u ovom procesu, imamo i potpuni protiv stav Kosova. Valja naglasiti da je to proces koji ne možemo u ovim trenucima 100% da shvatimo šta će nam doneti ili da li da nastavimo ili ne. Mislim da je saradnja u principu neophodna u regionu. Oblici saradnje onda mogu biti veoma različiti, ali razumem da Kosovo zahteva više garancija u ovoj inicijativi, kao što razumem u ovim trenucima da Dritan Abazović, znajući koliko je ovo pitanje delikatno na Balkanu, još uvek treba vremena da odluči da li Crna Gora treba da se pridruži ovoj inicijativi, ali mene, kao što sam rekla na početku, ne bi iznenadilo da on prihvati ovu inicijativu i da joj se pridruži.