
Pitanje dezinformacija na Balkanu smatra kompleksno, Tomazo Kaneta, zamenik direktora „Pagela Politica”, koja se bavi proverom činjenica. On kaže za Geopost da su Srbija i Rusija istorijski povezane jedna sa drugom i da proruske dezinformacije igraju veliku ulogu u javnom diskursu u Srbiji.
Kao rezultat toga, naglašava on, stvaraju se problemi sa drugim zemljama Zapadnog Balkana.
„Što se tiče Balkana, situacija je veoma složena. Nemam duboko znanje, naravno, konkretno samo o situaciji na Balkanu, ali definitivno znamo da je srpsko javno mnjenje bliže istoriji i istorijskim odnosima sa Rusijom. Dakle, proruske dezinformacije definitivno igraju veliku ulogu u javnom diskursu u Srbiji, a to, naravno, stvara tprobleme sa drugim državama Zapadnog Balkana“, kaže on.
Ceo intervju:
The Geopost: Recite nam o ruskim narativima i dezinformacijama u EU?
Dakle, posebno kroz EDMO mrežu za proveru činjenica, uspeli smo da otkrijemo mnogo različitih narativa o dezinformacijama koji kruže unutar Evropske unije, i definišemo narativ dezinformacija kao jasnu poruku koja proizilazi iz doslednog skupa očigledno lažnog sadržaja. Tako je, na primer, Zelenski NATO marioneta. Našli smo mnoge neistine pomoću naše metodologije provere činjenica, sadržaja kao što su fotografije, slike, lažne vesti, obmanjujuće izjave, a sve to prenosi ovu poruku. Dakle, možemo reći da je ovo narativ. Naravno, moramo biti svesni činjenice da se narativi dezinformacija mogu uskladiti sa mišljenjem. Dakle, možda je vaše legitimno mišljenje da je Zelenski marioneta NATO-a, ali to je i narativ dezinformacija, s obzirom na ovaj kratak uvod u metodologiju.
Glavni narativi koje trenutno otkrivamo su, naravno, rat u Ukrajini, imamo mnogo dezinformacija koje dolaze sa proruskih naloga, a ponekad su direktno povezane sa državnim medijima ili političarima u ruskom vlasništvu, ali ponekad su veoma lokalni i dolaze od eksperata iz političkih partija, lidera javnog mnjenja na nacionalnom nivou koji dele neke stavove ili osećanja ili politička mišljenja o ratu u Ukrajini. Naravno, u poslednje vreme imamo mnogo dezinformacija o sukobu između Izraela i Hamasa, ali to je vrlo brzo nestalo. Dakle, bio je veoma visok kao procenat ukupnih dezinformacija otkrivenih u oktobru, ali je odmah u novembru počeo da opada.
Dok je dezinformacija o Ukrajini bila veoma visoka, posebno u martu, aprilu 2022. godine, a onda je ponovo počela da se smanjuje jer se posle nekog vremena kriza normalizovala, recimo, čak i u ciklusu informisanja vesti, tako da dezinformacije takođe imaju tendenciju pada. Takođe imamo mnogo dezinformacija o klimatskim promenama, to je jedna od tema koje smo imali. Mnogo dezinformacija tokom godina pandemije, naravno da je pandemija bila glavna tema ovih informacija, a pratimo i dezinformacije o EU, o migrantima, o LGBTQ plus zajednicama, dakle ove teme.
Konkretno za Ukrajinu, narativi, rekao bih, nisu toliko evoluirali od početka rata i uglavnom su usmereni na opravdavanje ruske agresije na Ukrajinu. Tako, na primer, postoji ovaj dugogodišnji izveštaj o genocidu nad ruskim govornim stanovništvom u Donbasu. A ako pogledamo brojke, smrt civila u Donbasu neposredno pre rata, prema Ujedinjenim nacijama, instituciji u kojoj je Rusija članica, bila je veoma mala, 25 ljudi, 26 ljudi, tako da to definitivno nije bio genocid. A ovo je samo jedan primer. Još jedan veoma dugačak narativ, naravno, je kampanja klevetanja protiv Vladimira Zelenskog, koji je prikazan kao korumpiran, zavisnik od moći, zavisnik od supstanci, odnosno kokaina i tako dalje, da bi se diskreditovao njegov imidž, a takođe i njegove supruge. Imali smo nekoliko dezinformacionih narativa usmerenih na ukrajinske izbeglice unutar EU. Oni su nasilni, oni su paraziti. Države članice EU tretiraju ove izbeglice bolje od sopstvenih građana i tako dalje. Ovo su, rekao bih, glavni. Nadam se da neću zaboraviti ništa važno. I naravno, što se Balkana tiče, situacija je veoma složena. Nemam duboko znanje, naravno, konkretno samo o situaciji na Balkanu, ali definitivno znamo da je srpsko javno mnjenje bliže istoriji i istorijskim odnosima sa Rusijom. Dakle, proruske dezinformacije definitivno igraju veliku ulogu u javnom diskursu u Srbiji, a to, naravno, stvara probleme sa drugim državama Zapadnog Balkana.
The Geopost: Šta je najveći izazov za proverioce činjenica (factcheckers) i novinara?
Mislim da imamo neke probleme jer ponekad tradicionalni mediji šire dezinformacije, obično ne dobrovoljno, ponekad dobrovoljno, a mi kao proverači činjenica nikome ne gledamo u lice. Dakle, mi proveravamo političare, medije, naloge na društvenim mrežama i tako dalje. A ako moramo da istaknemo da je informacija koju objavljuje tradicionalni medij lažna, definitivno uradimo to. Ovo, naravno, stvara određene probleme. Ali mislim da je potreba za saradnjom između organizacija za proveru činjenica i tradicionalnih medija mnogo, mnogo veća, jer na kraju, ako građanin negde treba da se informiše, bolje je osloniti se na tradicionalne medije, a ne na medijsku alternativu. Naravno, ovo se može razlikovati od zemlje do zemlje. Znamo da su u nekim zemljama, recimo, državni mediji veoma bliski političkoj moći i tako na kraju šire propagandu. Ali generalno, mislim da su sigurno tradicionalni mediji i dalje najbolja opcija ako želite da budete informisani. I zato moramo da sarađujemo i sa njima, jer ako imamo možda bolje razumevanje kako da radimo proveru činjenica, kako da se borimo protiv dezinformacija, oni definitivno imaju veći domet, tako da možemo da dopremo kao proverači činjenica na nacionalnom nivou, možda stotine hiljada ljudi. Na primer, javni servis može da dopre do desetina miliona ljudi u Italiji. Dakle, potreba za partnerstvom definitivno postoji i zaista se nadam da ćemo nastaviti da istražujemo ovaj svet.
/The Geopost