
The Geopost: Kakva je saradnja između Rusije i ekstermo-desničarskih stranaka u Evropi, kako to komentarišete?
Halilolović: Tu ne postoji neka prisna i oficijalna saradnja između desničarskih stranaka u Evropi, zemalja Evropske unije s jedne strane, i ruskih desničarski organizacija i političkih partija druge strane, s tim što moram tu napraviti jednu vrlo ozbiljnu napomenu. Teško je kazati koje političke stranke u Ruskoj Federaciji su dominantno desničarske, zato što je vladajuća stranka u Rusiji na jedan svojevrstan način jedna vrsta nacionalističke, odnosno desničarske orijentacije. Tako da se ta međusobna više, prepucavanja, zaoštravanja odnosa između, na jednoj strani ruskih, i na drugoj strani desničarskih evropskih stranaka, razvijaju na način da suprotnim stavovima pothranjuju jedni druge. Desničarske stranke u Ruskoj Federaciji primarno razvijaju jedan euro-skepticizam, razvijaju ideju dovoljnosti Rusije samoj sebi sjedne strane, a s druge strane i nailaze i traže uporište za takav stav u desničarskim strankama u Evropskoj uniji. Stranka koja je u Ruskoj Federaciji desničarska, a pod nazivom nije desničarska, to je liberalna stranka, Žirinovski je vodio jednu vrlo ekstremnu političku stranku čija je ideologija i stavovi koje oni programiraju i koje zastupaju, nailazi na suprotnu osobu s druge strane, i vrlo često se jedan politički stav međusobnog neprihvatanja manifestuje i ispoljava na taj način.
The Geopost: Kakav je uticaj Rusije na Balkanu kroz istoriju?
Halilović: To je duga istorija, gde se može kazati da današnja Ruska Federacija nekadašnja carska Rusija, još iz perioda carske Rusije i Otomanske imperije, Rusija ima prisustvo na Balkanu. U tom kontekstu možda je potrebno spomenuti kao jednu istorijsku činjenicu, poznati mirovni sporazum koji je sklopila carska Rusija sa osmanskom imperijom a koji je dao za pravo da nakon tog sporazuma carska Rusija zastupa takozvane slavenske pravoslavne narode na Balkanu u Otomanskoj carevini. To se može uzeti kao početak prisustva današnje Ruske federacije na Balkanu. Taj sporazum je nastao nakon poznatog rata između tadašnje Rusije i Otomanske imperije i taj rat je tada izgubilo Osmansko carstvo, i kao rezultat tog prisilnog mirovnog sporazuma koji je napravljen, Otomanska imperija je dala određenu vrstu patronata nad slavenskim pravoslavnim narodima na Balkanu u pogledu na zastupanja izražavanja njihovih stavova i njihovog položaja u Otomanskoj imepriji. Kasnije se to sve proširuje i svi ratovi koji su vođeni naBalkanu bili su potpomognuti od strane Rusije, gde su pravoslavne države na Balkanu u ratu protiv Otomanske imperije, slogan je tada bio vrlo izražen “Za krst časni i slobodnu svetu”, bio je jedan oblik Krstaškog rata na Balkanu prema Otomanskoj imperiji. Taj zaštitnički ruski odnos prema slovenskim, primarno, pravoslavnim narodima je prisutan i odvija se od tog vremena pa sve do danas. To je jedna konstanta koja postoji u odnosima između Ruske Federacije i Balkana. Rusija je vrlo značajnu ulogu odigrala u oslobađanju Srbije od Nemačke vlasti, i tako je ušla u Beograd i oslobodila skoro celu Srbiju. Pitanje je s obzirom na organizaciju i saradnju tadašnje srbijanske vlasti sa nacističkom Nemačkom kako bi se taj konačni proces oslobađanja od Nemačkog fašizma odvijao u Srbiji da nije bilo učešća Rusije. Ruska Federacija je na prostoru Balkana prisutna još od najstarijih vremena, a razlog za to treba tražiti u činjenici da je već od tog vremena Rusija sebe doživljavala kao treći Rim, i razvila se jedna cela doktrina Rusije kao trećeg Rima kao naslednika Vizantijskog carstva, i po toj osnovi Rusija je polagala pa i danas maltene polaže pravo na zaštitu pravoslavnog stanovništva na prostru koje nekada bilo zahvaćeno Vizantijskim carstvom. U vezi sa svim ovim, vrlo je važno i istaći jednu činjenicu, a to je da se ipak slavensko pravoslavlje održalo, prije svega zahvaljujući Osmanskom carstvu. Rusija je često puta iskoristila Srbiju i Srbe da bi izazvala ratove na Balkanu, i na kraju pustila niz vodu.
The Geopost: Šta mislite, kakav će tok istorije biti sada?
Halilović: U Politici su uvijek interesi ono što određuje politiku, i tu se ne mogu isključiti, eliminirati politički interesi kada je reč u Rusiji i Srbiji, ne može se isključiti internes Rusije kroz politiku same Srbije. Mislim da tu nije reč o nekom varanju da Rusija nastoji da uvuče Srbiju u neki sukob kako bi ona sama profitirala, a ona će se iz svega toga povući. Rusija ima jedan vrlo viševekovni pozitivan odnos prema Srbiji, postoji viševekovna veza između Srbije i Rusije. Ako posmatrate bilo koji istorijski događaj koji se tiče Srbije ili Balkana u celini, videćete da je u svakoj situaciji uvek bilo prisustvovanja Rusije na Balkanu. Danas je ta doktrina prisutna kroz dva pojma – kroz pojam ruskog sveeta i kroz pojam srpskoga sveta, ta dva pojma su kreirala dva književnika. U Rusiji je taj pojam kreirao nobelovac Aleksandar Solženjicin u svom eseju “Obnova Rusije”, koje je napisao nakon što se vratio iz izgnanstva iz zapadne Evrope u Rusiju, i to je godina kada Putin preuzima vlast u Ruskoj Federaciji, kada dolazi do raspada Sovjetskog Saveza i kada su bile otvorene brojne varijante u kom pravcu Ruska Federacija treba da ide dalje. Prevladao je stav Stolženjicina da Ruska Federacija treba da se usmeri primarno na takozvani ruski svet, a pod ruskim svetom se podrazumeva Ukrajina, Bjelorusija, Rusija, i podrazumevaju se Rusi u Kazahstanu. Rusi u Kazahstan čine značajnu populacijsku celinu i Stolženjicin piše u tom eseju da Ruska Federacija svoju budućnost ne treba da širi na ne-ruske narode, treba da stvara jednu vrstu zaštite sa svih strana, ali, svoju budućnost treba da izgrađuje na takozvanom ruskom svetu. Na toj doktrini je kasnije nastao sporazum između Belorusije i Ruske Federacije, kao ovaj rat, nova okupacija Ukrajine u Donbasu, Donjecku i Krimu, jer su posebno Donbas i Donjecka prostor Ukrajine na kojem u dobroj meri živi veliki broj stanovnika, ljudi koji se izjašnjavaju i osećaju Rusima, to je u stvari ruska okupacija tog prostora, stvaranje tog jedinstvenog ruskog sveta. Srpska ideja u srpskom svetu nije ništa drugo nego kopija ruske ideje u ruskom svetu. Interes srpske politike usmeren je prema Bosni i Hercegovini. Samo da pre toga napomenem jednu činjenicu koja je i u formalnom smislu o zakonima taj pojam srpskoga sveta a to je strategija koja je donešena 2011. godine kada je bila Vlada Borisa Tadića, tada je donesen dokument pod nazivom”Strategija odnosa Srbije i srpskog naroda u okruženju”. Nije mnogo bitno koja stranka je na vlasti u Srbiji, doktrina Velike Srbije je nešto što je konstanta srbijanske vlasti u celini. Taj odnos se odvija sve do danas, na poseban način kroz odnose Srbije prema susednim državama, prema Bosni i Hercegovini, prema Crnoj Gori i prema Kosovu.
The Geopost: Kako objašnjavate bliskost Dodika i Putina?
Halilović: Ja sam 2006. godine prisustvovao Petrogradskom forumu kao ambasador Bosne i Hercegovine u Moskvi, sastanku na marginama tog foruma Lavrova i Dodika, on je tad bio vršilac dužnosti premijera u Vladi Republike Srpske. Imam objavljeno i kao dokument u mojoj knjizi, koja svedoči o tome da je Dodik tada osnažen, okuražen, podržan u separatističkim projektima Republike Srpske 2006. godine, i od tada postaju ti odnosi i vrlo prisni i vrlo bliski. Nakon što sam ja na tom njihovom sastanku izrarazio neslaganje i nezadovoljstvo njihovim razgovorom koji je bio protiv interesima Bosne i Hercegovine, više na sastanke Dodika i Lavorova nisam bio pozvan, iako je diplomatsko obavezno pravilo, obavezna norma da ambasador zemlje čiji državnik ili službenik dolazi u posetu državi u kojoj ambasador službuje, obaveza je da amasador bude prisutan. Ja posle toga više nisam bio na tim sastancima, ali se vidi da je taj odnos vrlo, vrlo izražen. Ruska Federacija ima vrlo ozbiljno iskustvo kad je reč o podršci takvim formacijama, odnosno, tim takvima zajednicama kao što su Republika Srpska. To su doskora bili Nagorno Karabah, ali, i dalje je to još trusno područje, nerešeno područje u celosti. To su ti takozvani zamrznuti konfilkti koji su nastali mešanjem, intervencijom, zaštitom sovjetske vojske stanovništva koje nije na tim prostorima, a koje se u tom momentu kad su se te države izjašnjavale za svoju samostalnost, nije prihvatilo te nove države nego su se ti prostori proglašavali delom Sovjetskog Saveza, odnosno, delom Ruske Federacije i Ruska Federacija i dan danas te konflikte čuva. To su faktički odbegli režimi u tim državama, i ona na isti takav način drži i Republiku Srpsku, uza se kao jedno konfliktno područje, kao zamrznuti konflikt preko kojeg ostvaruje svoje političke interese, ali putem koje podržava i separatizam u samoj Republici Srpskoj.
The Geopost: Šta se desilo to da je Lavrov prihvatio Dodika, i da se promenila cela ta politika prema Bosni i Hercegovini?
Halilović: To je samo posledica cele ove priče i ovog mog celog obrazloženja, uz sve ove razloge koje sam naveo, potrebno je dodati još jednu činjenicu: a to je da je Ruskoj Federaciji potrebno da drži napetost na Balkanu na onim tačkama gde god je to moguće zbog Evropske unije, da ti prostori ne uđu u Evropsku uniju, i NATO savez, da se time destabilizira politčki i zaustavlja širenje Evropske unije, jer Rusija širenje Evropske unije doživljava kao neku opasnost po sebe i zato to je dodatni razlog zbog čega Ruska Federacija podržava konflikte, i podržava separatističke procese gde god je to moguće na Balkanu, i to ne samo u Bosni, nego je to izraženo i u Crnoj Gori. Rusija ima svoje diplomatske razloge, ona nastoji da time stvori jedan noviji poredak. Rusija nastoji zajedno sa Kinom da stvori jedan multipolarni sistem, da se pojavi kao jedan sv etski, ne samo regionalni, politički, vojni i ekonomski igrač, već jedan svetski igrač kako bi se zaustavilo prisustvo liberalnog kapitalizma na delu evropskog prostora, na takozvanom evro-azijskom prostoru, na koje Rusija polaže posebno pravo. To je taj diplomatski faktor i razlog. Osnovna činjenica iz koje je sve ovo nastalo, ovo novije doba, posebno nakon dolaska Putina i nakon uspostave Putinizma kao jednog od modela rukovođenja i političkog djelovanja. Nakon pada Berlinskog zida, Ruska Federacija zahvaljujući nekim sukobima koji su postojali na područjima koja su bogata naftom, Rusija je tada izvozila ogromne količine energenata na evropski prostor, i za kratko vreme obezbedila novac za vraćanje celog duga međunarodnoj, odnosno, Svetskoj banci i međunarodnom fondu, uspela je da vrati sredstva koja je Sovjetski Savez bio dužan međunarodnoj banci. Istinski je došlo do jednog ekonomskog razvoja za vreme prva dva mandata Putina. To je stvorilo jednu novu snagu Ruskoj Federaciji. Ekonomska moć je dala jedan novi uticaj. Tada je barel nafte koštao od 120 do 140 dolara, to su bile ogromne cene, kupovala se nafta u ogromnim količinama, tada je nastao i poseban fond u Ruskoj Federaciji od prodaje nafte, i to je naravno uticalo i podstaklo vojni razvoj, razvoj vojne industrije u Rusiji. Rusija inače ima tradiciju tehničkog razvoja, to je sve stvorilo jednu snagu, proizvelo jedno novo političko i društveno geopolitičko stanje. Kina je postala konkurentna Sjedinjenim Državama.