
Bivši ambasador Crne Gore na Kosovu Ferhat Dinoša u intervjuu za Geopost govorio je o ruskom uticaju na Balkanu, sa posebnim akcentom na Crnu Goru, ali i o nedavnim tamošnjim političkim dešavanjima, poput potpisivanja Temeljnog sporazuma sa srpskom pravoslavnom crkvom.
Napomena: Intervju je obavljen nekoliko dana pre potpisivanja ovog sporazuma
Dinoša je ukratko govorio i o nedavnoj situaciji na severu Kosova, uveren da će samo koordinacija sa međunarodnim prijateljima, posebno sa Amerikom, biti pravo rešenje i za ovu situaciju.
Ceo intervju možete pročitati u nastavku:
Kako opisujete ruski uticaj na Balkanu u periodu dok ste bili političar?
Mislim da se o ovom pitanju može dugo pričati. Ruski uticaj u regionu, ali i u Crnoj Gori je značajan, istorijski je, rekao sam, bio je prisutan iu najranijim fazama demokratskog procesa. To je stalno prisutno iz razloga što u Crnoj Gori postoje političke partije koje su prosrpske pa samim tim i proruske, one su zapravo srpske partije i to otvoreno, javno pokazuju. Dešavalo se da se u fazi kada se Crna Gora pripremala za ulazak u NATO vide konkretni koraci koji govore o prisustvu ruskog uticaja ovde, naravno i srpskog, jer ovde uvek idu zajedno. 2016. godine, uoči parlamentarnih izbora, postojala je tendencija državnog udara određene mešovite srpsko-ruske grupe, čija su imena kasnije izašla u javnost i ova grupa je planirala da parlamentarni izbori budu u korist prozapadne sile, posebno naklonjene partiji aktuelnog predsednika Crne Gore g. Đukanovića, oni bi napravili neku vrstu nasilne infiltracije u Skupštinu Crne Gore i objavili svoju pobedu i tako bi procesi krenuli drugim smerom. Na sreću, to je sprečeno, a proces, što se grupe tiče, još uvek nije završen, donekle da. Kasnije, sa promenama koje su se desile ovde u vlasti i na političkoj sceni Crne Gore, promenio se i tempo suđenja ovoj grupi jer smo imali situaciju da su se pre dve godine u vlast infiltrirale prosrpske snage, koje su ovaj proces ostavile po strani , nisu ga finalizovale i koji je sve više težio da se ukorijeni da skrene prozapadnu politiku Crne Gore i da se ovde okrene proruskoj politici. U ovoj vladi aktuelni premijer g. Abazović, koji je u to vreme bio potpredsednik Vlade i koji je dobro poznavao te politike, verujem da se svakodnevno sastajao sa njima, da bi kasnije napravio korak koji je rekao da je nezadovoljan strujama u vladi u kojoj je bio, napravio je potez da je napuštena vlada, predložio je formiranje manjinske vlade, koja je trenutno na vlasti, postao premijer, ali uz podršku prozapadnih snaga, uglavnom stranke g. Đukanovića, to je najveća prozapadna partija u Crnoj Gori i bez nje ne bi bilo kretanja ka nezavisnosti Crne Gore i uključenju u NATO. Verujem da je javnosti mišljenje o njima jasno. Sada smo u situaciji da g. Abazović ima tu podršku uz obećanje da će raditi na nastavku prozapadne politike i strateških projekata Crne Gore, to su evropske integracije i evroatlantske integracije, zadnje je završeno, Crna Gora je veoma ozbiljna na putu ka EU i prva je država Zapadnog Balkana na ovoj ruti. Obećao je da će nastaviti ovim putem, ali na početku postoje problemi sa SPC i sa činjenicom da je premijer Abazović lično i njegov tim stavili na dnevni red ugovor, što se opet ispostavlja da je problematično jer se radi o ugovoru, kako oni zovu Osnovni ugovor sa Crnogorsko-primorskom mitropolijom, tako se zove Srpska crkva u Crnoj Gori, a to se insistira da odobri Vlada Crne Gore. U Vladi Crne Gore se o tome raspravljalo, glasalo se, pojedini ministri nisu podržali, ali je većina ministara to podržala, ne kvalifikaciona većina koja je dogovorena pre formiranja vlade , ali većina koja je većina i g. Abazović kaže da ovaj Ugovor ne bi uticao na državnost Crne Gore, ali stručnjaci iz ove oblasti govore drugačije i veoma su ubedljivi argumentima da Ugovor ima za cilj da Srpsku crkvu stavi u prvi plan kao crkvu broj jedan istorijski u Crnoj Gori, čak predstaviti kao stariju od same države Crne Gore. Tamo govore o hrišćanskoj crkvi, ali je reč o srpskoj crkvi. Naravno, prozapadne snage koje podržavaju Manjinsku vladu su Socijaldemokratska partija i dva albanska ministra, jedan je podržao Ugovor, drugi je napustio taj sastanak vlade, pa se ne zna kako bi glasao da je unutra, ali ionako prozapadne snage kažu da ako vlast nastavi sa ovim projektom, da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom crkvom, oni će povući podršku Vladi Abazovića i imaćemo novu političku krizu u Crnoj Gori. Ima ljudi koji kažu da se može činiti da je g. Abazović može da se vrati u zagrljaj srpskih snaga, koje će se u ovom slučaju, kada Đukanovićeva partija povuče podršku, pridružiti g. Abazovića i bez potrebe za novim glasovima da se ponovo stvori prosrpska većinska vlast, koja bi nastavila svoje planove, svoje projekte. Nadam se da se to neće ponoviti, nadam se da i naši međunarodnim partnerima je asno je da je borba protiv korupcije neophodna i mora da se nastavi, ali ne po cenu da Crna Gora ne bude prozapadna država, NATO država, jer je jasno i da prozapadne snage padaju. Ali ako pada Đukanovićeva partija od vlasti, od uticaja u vlast, druge prozapadne snage su vrlo male, kao što je partija g. Abazovića koji ima samo četiri poslanika u Skupštini Crne Gore, gde je ukupno 81 poslanik. Situacija ga je dovela tu gde je sad, ali može da bude koristan samo ako nastavi saradnju sa prozapadnim snagama, ako ne, bio bi štetan. Iz tog razloga kažem da je našim zapadnim partnerima, našim međunarodnim partnerima, pre svega Amerikancima, zajedno sa Evropljanima, naravno, jasno da rat protiv korupcije koji bi srpske snage vratio na vlast ovde nije vredan jer bi ugrozio sve demokratske procese u Crnoj Gori. Iz tog razloga sam optimista da se ako se to dogodi da Abazović bude uporan, jer je tvrdoglav u svojim projektima, a desi se da se potpiše Sporazum o kome govorimo, onda će se proizvesti situacija koja će zapravo proizvesti nove parlamentarne izbore i kompresiju prozapadnih snaga da spreči povratak srpskih snaga, što apsolutno i danas, čak i u sadašnjoj situaciji u globalnoj politici, su ti koji ne osuđuju divlju rusku agresiju u okupiranoj Ukrajini, oni su sa određenim grupama podržavali Putinove korake tamo i tako dalje. Dakle, naši partneri treba jasno da znaju da Crna Gora bez prozapadnih snaga, bez partije g. Đukanovića, koji možda ima hiljadu drugih grehova, ne bi bio taj koji bi bio prijatelj i saveznik Zapada.
Koliko je agresivna politika Rusije i Vučića prema Crnoj Gori?
To se pokušava zakamuflirati, ali je vrlo jasno da politika Beograda, politika predsednika Vučića, stalno pokušava da bude prisutna i da se meša u unutrašnju politiku Crne Gore. Beograd to ne mora da radi direktno i porukama iz Beograda, iz razloga što ovde u Crnoj Gori postoje stranke koje on kontroliše, a koje su do juče podržavale vlast za koju smo rekli da je g. Abazović bio potpredsednik Vlade, koji u ovoj fazi iznenađujuće ćute otkako je on premijer, nisu organizovali proteste, naravno da čekaju trenutak da prođu njihovi projekti poput Sporazuma sa Crkvom i da bi nastavili sa ostalima. Ako dobiju ono što žele, onda ćemo naravno imati nove situacije. Dakle, ne čudi što se u Crnoj Gori, nakon ne tako dalekog perioda, stvara politička kriza koja može biti pomiješana sa određenim incidentima, nadam se ne takvim sukobima koji će Crnu Goru sigurno skrenuti sa njenog zapadnog puta.
Kako komentarišete nedavnu situaciju na Severu Kosova?
Naravno, ne dajem sebi za pravo, ne mogu sebi da dam za pravo da učim donosioce odluka na Kosovu kako da se nose sa takvim situacijama, ali sam uveren da je dobra koordinacija koraka sa zapadnim prijateljima, posebno sa Amerikancima u u ovom slučaju, usklađivanje koraka vlade sa njima stvorilo bi situaciju koja ne bi izmakla kontroli. Ako ova koordinacija ne bi postojala, strahuje se da bi srpske i proruske snage mogle pokušati da stvore nerede na severu. Ne verujem da će imati priliku da otvore bilo kakvu novu tačku sukoba, iz razloga što situacija u Ukrajini ne dozvoljava da rusko-srpski element utiče negde drugde, dakle u ovom slučaju na Zapadnom Balkanu, konkretno na Kosovu . Kao čovek koji je pratio dešavanja na Kosovu, naravno, voleo bih da Kosovo ne žuri sa nekim stvarima koje nisu od vitalnog značaja za njegove državne interese, u odnosu na konkretne situacije koje ima, kao što je sadašnja situacija sa uspostavljanje mera reciprociteta, posebno ne bez jasne garancije međunarodnih prijatelja da se tim putem mora nastaviti i da taj put neće imati posledice po demokratiju na Kosovu. / The Geopost