Crnogorska novinarka za The Geopost: Vlasti ne čine dovoljno da se bore protiv provučićevskih medija

Dio crnogorskih medija je pod srpskim uticajem. Ovo u intervjuu za The Geopost kaže Tamara Nikčević, nagrađivana regionalna novinarka i autorka emisije “Aritmija”, dodajući da vlasti u Crnoj Gori ne čine dovoljno na suzbijanju ove pojave.

Prema njenim rečima, kontrola većine uticajnih medija u Crnoj Gori od strane struktura povezanih sa režimom predsednika Srbije Aleksandra Vučića je uglavnom političke, a ne ekonomske prirode.

„Vučić ili BIA danas kontrolišu većinu crnogorskih medija“, podvlači ona.

Nikčević je za The Geopost pokazala i izazove sa kojima se suočavaju novinari koji kritikuju vlast, uključujući stalno uznemiravanje i pritisak.

„Za razliku od Srbije, gde mediji koje kontroliše, s jedne strane Vučić, s druge Dragan Šolak ili Dragan Gjilas, imaju gotovo identičnu uređivačku politiku kada je u pitanju region, posebno Crna Gora i Kosovo, kao i po prioritetima spoljne politike Srbije, u Crnoj Gori imate jasnu razliku između medija BIA i medija koji kritikuju politiku vlasti”.

Ceo intervju: 

The Geopost: Podaci govore da većinu najuticajnijih medija u Crnoj Gori kontrolišu ili poseduju strukture u Srbiji direktno ili indirektno povezane sa režimom Aleksandra Vučića. Koji su razlozi za to – ekonomija ili više politički uticaj?

Nikčević: Naravno, riječ je o političkom uticaju. Crna Gora je malo tržište i svi znamo da tu nema nekog naročitog ekonomskog profita.

Dakle, isključivo politički uticaj.

Vučić ili BIA danas kontrolišu najveći dio crnogorskih medija. Javna je tajna da su te televizije, novine i portali integrisani, veoma često se iz jednog centra koordinira i dogovara ko će gdje gostovati, ko će gdje i kako lansirati kakvu lažnu vijest. Onda tu laž prenose ostali.

Za razliku od Srbije, gdje mediji koje kontrolišu, s jedne strane, Vučić sa druge Dragan Šolak ili Dragan Đilas, imaju gotovo identičnu uređivačku politiku kada je riječ o regionu, posebno o Crnoj Gori i Kosovu, kao i prema vanjskopolitičkim prioritetima Srbije, u Crnoj Gori imate jasnu razliku između BIA medija i medija koji kritikuju politiku Vlade. Ovi drugi nisu tako moćni, ali ne bih ni potcijenila njihov uticaj.

The Geopost: Koliko su crnogorsko društvo, kultura i sama država devastirani upravo zahvaljujući takvoj medijskoj slici?

Nikčević: U dobroj mjeri su mediji na to uticali i to vide svi koji se ozbiljnije bave tom vrstom analiza. Neprofesionalni i veoma niskog stepena pismenosti novinari i kolumnisti obožavaju, na primjer, da prekrajaju istoriju i često imate utisak da svoje tzv. tekstove ili kolumne pišu sa idejom da ih otpjevaju uz gusle.

Primjer malignog uticaja medija na crnogorsko društvo je portal (In4S prim.nov.) koji nije registrovan u Crnoj Gori i čiji je osnivač aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović.

Svi medijski jahači apokalipse iz regiona, svi ratni huškači i opskuranti su tamo. Ili, nedavno sam slušala Srpski radio u Crnoj Gori, koji u centralnim informativnim emisijama ne samo da daje više informacija iz Srbije – Vučić je, naravno, najbolji i najljepši – nego iz Crne Gore, nego slušaoce obavještava gdje će koji pop državne crkve Srbije održati liturgiju. Isto je manje-više i u ostalim medijima.

The Geopost:Da li i šta aktuelne vlasti čine da se situacija izmjeni ili im ovakve medijske prilike zapravo odgovaraju?

Nikčević: Ne čine ništa, taman posla. Njima upravo odgovara ovakva medijska situacija. Na rad određenih lokalnih javnih servisa, na primjer, ne utiču samo gradske vlasti ili ovi sa državnog nivoa.

To se valjda podrazumijeva. Novinari tih medija svjedoče da su u obavezi da ispunjavaju sve želje lokalnih funkcionera, direktora ili sekretara gradskih sekretarijata. Tako izgleda sloboda medija u interpretaciji tih primitivaca.

The Geopost: Kako je biti danas novinar u Crnoj Gori naročito kritički nastrojen prema vlastima? Za protekle četiri godine Vi lično ste više puta bili targetirani jer ste prepoznati kao kritičar vlasti, državnih organa, saslušavani ste. SDT (Specijalno državno tužilaštvo) Crne Gore nedavno je pokušalo da vas kriminalizuje jer ste imali komunikaciju sa bivšim glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.

Nikčević: Postaviili ste mi više pitanja pa ću vam odgovoriti jedno po jedno. Nažalost, ne mogu da vam svjedočim o tome kako je biti novinar u Crnoj Gori. Kao i obično, u ovom momentu sarađujem sa medijima u četiri države nekadašnje SFRJ – Srbija, Bosna i Hercegovini, na Kosovu i u Hrvatskoj.

U Crnoj Gori za sad nemam siguran angažman. Osim nekoliko godina statusa autora Pobjede iz Beograda, neke vrste dopisnika iz Beograda ili nekog ko je pokrivao region, u Crnoj Gori sam povremeno gostovala. Gradska televizija, portal i radio RTV Podgorica koje sam napravila i uređivala u pertiodu od 2020. do 2023. zapravo je bio incident. Baš kao i moje emisije koje sam imala svojevremeno na javnom servisu Televizije Crne Gore.

I u crnogorskim medijima je, nažalost, situacija slična onoj u politici: iskopani su rovovi, ali među tim lokalnim genijima i sa jedne i sa druge strane, čija slava uglavnom ne prelazi Bioče (malo mjesto blizu Podgorice), ipak postoji jedan konsenzus: a to je da u njihovim medijima za mene nema mjesta.

Ta pigmejska saglasnost je kompliment, imponuje mi, i nosim je kao orden.

Kad je riječ o napadima, i kao novinarka i kao urednica nekih medija, nikada te stvari nisam mistifikovala. Napravila sam Gradsku televiziju, uređivala je profesionalno, dovela najbolju Jugoslaviju i najbolje Jugoslovene u Podgoricu; nakon samo godinu, podgorički lokalni javni servis postao je mali regionalni brend. Oslobodioci su, naravno, to poništili i napravili ”ljepšu i stariju” Gradsku TV. I mogu samo da im čestitam na tome!

Dio onoga kroz šta su prolazili novinari Gradske i ja zajedno sa njima se zna, javnost je upoznata sa tim; dio se ne zna, jer se nismo imali manir da se tužakamo zbog svakog prijetećeg mejla i prijeteće poruke koju smo dobijali. Radili smo profesionalno, trudili smo se da radimo profesionalno uprkos napadima i etiketiranjima vlasti, političkih partija, predstavnika institucija, opasnih kriminalnih i ostalih grupa.

Na kraju pitali ste me i o skandalu koji se odnosi na bivšeg tužioca Milivoja Katnića – optužbe krvožednog tužioca  (Miloša) Šoškića, koji je pokušao da kriminalizuje nas nekoliko novinara i crnogorskog pisca Milorada Popovića zbog kontakta sa bivšim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem, u to vrijeme neosuđivanim, slobodnim čovjekom, ne govori samo o načinu na koji jedna važna institucija u Crnoj Gori tretira novinare i medije, nego i o načinu na koji, zloupotrebljavajući moć koju ima, tužilaštvo zlostavlja i pokušava da ubije čovjeka kojem praktično uskraćuje i pravo na odbranu.

I to bi bilo sve što bi možda u ovom momentu trebalo da znate o kriminalnoj, primitivnoj, litijaškoj, marionetskoj vlasti koju su, pored ”naših zapadnih partnera”, zdušno podržali i naši veliki prijatelji iz opozicionih partija i slobodnih medija u Srbiji.

/The Geopost