
Ruska laž da je virus AIDS-a proizveden u američkim laboratorijama prvi put je objavljena u prosovjetskim (proruskim) indijskim novinama pod nazivom „Patriot” 1983. Dve godine kasnije, pozivajući se na ovaj članak, Rusi su pokrenuli kampanju kako bi diskreditovali SAD. Svu ovu operaciju dezinformisanja, kasnije nazvanu „Infekcija“, vodio je KGB iz Moskve.
U potrebi da se suprotstavi nekim optužbama demokratskih država o ruskoj agresiji u Ukrajini, Kremlj traži saveznike, a posebno savezničke medije.
Pozivajući se na savezničke medije, kao u slučaju side, Putinovi mediji stvaraju druge lažne narative o ratu u Ukrajini.
S tim u vezi, srpski mediji pod kontrolom vlade i mnogi drugi srpski mediji na Zapadnom Balkanu igraju važnu ulogu u jačanju glasa Kremlja u ratu u Ukrajini. Postali su veoma koristan pojačivač za Putinove medije.
Srbija, osim što ne uvodi sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, pomaže Kremlju u onome što mu je najpotrebnije. Mediji koje kontroliše Aleksandar Vučić najveća su pomoć koja je Rusiji potrebna od njenog „malog srpskog brata”.
Tehnički, Putin, da bi održao ruski narod mirnim i neneprijateljskim prema svom režimu, hrani ih lažnim narativom, ne samo o ratu u Ukrajini, već o bilo kakvoj politici njegove moći.
Da bi ruski narod držao drogiran, Kremlj treba da svoj narativ reflektuje kroz drugi glas, neruski glas.
A ovaj pojačavajući glas, kakav je Putinu potreban, dolazi uglavnom iz Srbije. Takav glas dolazi i iz medija pod kontrolom Kine, navodi se u istraživanju američkog Stejt departmenta. Ali kada je reč o pozivanju na ruske medije, kakve veze ima Kremlj da li se odnosi na srpski ili kineski medij?
Da bi ova srpska medijska podrška bila što kredibilnija, Kremlj i ruske obaveštajne službe su vrlo rano investirale u Srbiju. Podrška srpskih medija Rusiji nije samo u odnosu na Ukrajinu. Rano je. Barem od vremena kada je medije kontrolisao Aleksandar Vučić.
Namera Kremlja da lažnim narativom obmane ruski narod u vezi sa ratom u Ukrajini nije bitna ako je počinilac isti – odnosno ruske obaveštajne službe. Cilj je da se lažni ruski narativ proširi na što više neruskih medija. Da geografska mapa odakle dolaze ovi prateći mediji bude što šira.
Najzad, Srbi su pružili najveću podršku Putinu. Pored medija iz Srbije, tu su i mediji iz drugih balkanskih zemalja koji podržavaju rusku agresiju. Nije bitno da li su iz iste kuhinje – iz Beograda. Ono što je važno, lista medija koji se pozivaju na Putinove medije raste.
Kakve veze ima da li su mediji iz Bosne i Hercegovine, Kosova ili Crne Gore srpski i pod kontrolom Vučića? Važno je da isto što i „Sputnjik“ izjavljuju da je „Buča bila ukrajinska izmišljotina“, kao i navode da je „Rečak bio izmišljotina OVK i NATO-a“.
Važno je da ruski narativ ispriča što više medija iz što više zemalja.
U tom smislu Srbi, a posebno Aleksandar Vučić, kontrolisanjem srpskih medija u Beogradu, i nekih srpskih medija koje on finansira u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Crnoj Gori, čine najveću uslugu Vladimiru Putinu.
Citiranje srpskih, kineskih ili bilo kojih drugih nedemokratskih medija, npr. Sirijski mediji pod kontrolom diktatora Bašara Al Asada, Kremlj uspeva da zadrži ruski narod prevarenim u odnosu na Ukrajinu.
U ovoj formi stvara se širok krug citata, uprkos tome što je glas onih koji govore isti. Autor je isti. Autor se nalazi u Moskvi, iako članak kao takav može biti objavljen u Beogradu, Pekingu ili Damasku; u Banjoj Luci, Bosni, Zvečanu, Kosovu ili negde u crnogorskom gradu.
U Srbiji postoji mnogo medija koji su pod Vučićevom kontrolom. Sve ovo je u službi narativa Kremlja za Ukrajinu. U stvari, oni više služe narativu Kremlja nego srpskom nacionalnom interesu. Beogradski tabloidi „Informer”, „Novosti”, „Objektiv”, „Vesti”, „Srpski telegraf”, „Alo”, „Kurir”, „Politika” itd., zatim većina srpskih televizija, stotine onlajn medija i stotine od hiljada lažnih društvenih profila (trolova i botova), najkorisnija su srpska vojska koja može pomoći Vladimiru Putinu, ne samo u borbi protiv Ukrajine.
Na Kosovu, gde Srbi čine manje od 8% stanovništva, postoji nekoliko onlajn medija koji zavise od finansiranja iz Beograda. Na primer, „Kosovo-onlajn“, je medij koji ima proruske vesti, i često ga citiraju i kontrolisani mediji na vlasti u Moskvi.
U BiH srpski mediji pod nazivom „Glas Srpske“ otvoreno zastupaju interese Kremlja. Ruska ambasada u ovoj zemlji često objavljuje kolumne u srpskim medijima u BiH. Izveštača među ruskim borcima u Ukrajinu poslao je i „IN4S“ iz Crne Gore.
Ako se Prigožinova ruska paravojna grupa pod nazivom „Vagner” tereti za monstruozne zločine u mnogim zemljama, onda proruska medijska dezinformaciona grupa takođe čini iste zločine, ali od kojih nema krvi.
Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Džozef Borel nazvao je ruske medije „sastavnim delom agresije u Ukrajini”. On je rekao da „rat nije samo bombardovanje domova, infrastrukture i ljudi, već i bombardovanje umova i duša ljudi.
Za razliku od Operacije Infekcija, u kojoj se pričalo da su SAD stvorile virus AIDS-a u laboratoriji za ubijanje ljudi, koja je trajala 2 godine do konačnog sovjetskog pokušaja da diskredituje SAD, danas srpski pojačavajući mediji pomažu Kremlju UŽIVO.
U doba interneta, ruskoj mašini za dezinformacije je izuzetno lako da pokrene glasine protiv Ukrajine, ali i protiv NATO-a, kao i protiv Kosova, od bilo kog srpskog medija.
U definisanju svog puta, Srbija mora hitno da nauči da govori. Ovde se ne radi o „slobodi izražavanja“. Reč srpskih medija je drugačija. To je reč koja bombarduje Ukrajinu na prvom mestu.
Reč srpskih medija je reč koju je izgovorio Putinov mozak, njegova dezinformaciona kuhinja, koja nije samo dezinformacija, već je namenjena da ubije ukrajinski narod; da sutra ubije možda još jedan narod; da zaista ubije evropsku liberalnu politiku, a pre svega da ubije kritički um ruskog naroda.
Dakle, ove srpske medije treba sankcionisati, u najmanju ruku, kao medije koje kontroliše sam Putin!
Srpski mediji više štete slobodi Ukrajine i Evrope nego to da li se Srbija snabdeva ruskim gasom ili ne.
Uostalom, ruski gas se u Srbiji upotrebljava za grejanje, a srpski proruski mediji su gas van cevi, koji pali slobodu i demokratski život!
G. Venhari, The Geopost