
Uticaj ruskih državnih stranih medija na javno mnjenje u zapadnim demokratijama je već dobro poznat – uprkos njihovim političkim kvalifikacijama. Postoje dobro dokumentovane analize, npr. iz SAD, Francuske i Nemačke. Evropski parlament je više puta zahtevao od država članica da usvoje strategije protiv „neprijateljske propagande” Moskve, prenosi Geopost.
Studija Fondacije Fridrih Nauman dokazuje da je situacija na Balkanskom poluostrvu potpuno drugačija. Ruski medijski materijal je veoma dobrodošao na ovim prostorima, koji često prihvata propagandne sadržaje preko medija na srpskom jeziku.
“Politička elita, kao u najvećoj i najvažnijoj balkanskoj zemlji, Srbiji, ili u srpskoj polovini Bosne i Hercegovine, tradicionalno održava bliske veze sa Rusijom. Kako politička elita – pre svega predsednik Aleksandar Vučić – gotovo u potpunosti kontroliše medijski pejzaž, medijske ponude iz Rusije su veoma dobrodošle. „Pošto srpski štampani i elektronski mediji pate od hronično nedovoljnog finansiranja, besplatne informacije koje pruža Rusija dobijaju još veći značaj“, napisao je autor studije dr. Thomas Brei.
Studija kaže da Sputnjik i Russia Today postaju glavni izvori informacija o razvoju regionalne i globalne geopolitike. I ove informacije često ne odgovaraju istini. Analizirajući Sputnjikove izveštaje, izveštaj otkriva da se novinarske norme i etika retko poštuju – naprotiv, preovladavaju pristrasnost i tendencije.
„Matrica u Sputnjiku je jasna. Ne prati klasično novinarstvo – na primer, vesti i komentari nisu odvojeni. Resursi se tretiraju površno, mnogo nemarnije i, pre svega, sa ciljem. Stoga svrha nije pružanje izvornihinformacija, već promovisanje i postizanje političkih ciljeva“, navodi se u izveštaju.
Kako se navodi u dokumentu, novinari Sputnjika ne razmišljaju o svom poslu iz ugla čitaoca/korisnika, već slede jednostrani pristup sadržaju odozgo nadole. „Slikovito rečeno, uzvičnik je preferirani znak interpunkcije. Zapadni mediji pokušavaju (barem idealno) da postavljaju pitanja samostalno, kako ne bi bilo šta prevideli ili iskrivili. Njihov omiljeni znak interpunkcije je znak pitanja“, navodi se u studiji, poredeći Sputnjik sa zapadnim medijima.
Ključni elementi sastava Sputnjika, prema dokumentu, uključuju selektivno izveštavanje umesto sveobuhvatnog izveštavanja; nije bitan događaj, već predviđeno mesto i zbog toga su naduvani do mere koja ne odgovara stvarnosti; izvori u izveštajima su ili irelevantni za pitanje koje se pokriva, pristrasni ili nesrazmerno odmereni; fokusiranje na pojedinačne događaje umesto na važna pitanja koja su stavljena u pogrešan kontekst ili opisana bez konteksta; identifikacija zajedničke rusko-srpske baze ili puta ka tobožnjim bratstvima; moralizacija pitanja – Rusija i Srbija se samoviktimiziraju; objašnjenje ruske spoljne politike širom sveta u cilju stvaranja razumevanja i odobravanja; „Dokaz“ da je ruska tehnologija naoružanja daleko naprednija od vojne tehnologije na Zapadu; veličanje ličnosti Putina kao idealnog lidera i uzora visokim srpskim (i stranim) političarima; podržavanje srpske i proruske političke elite u regionu, slabljenje opozicije; „Dokaz“ da su zapadne demokratije osuđene na propast; „Nadmoćnost” ruske politike i ekonomije nad Zapadom; uticaj na zemlje bivše Jugoslavije sejanjem razdora i isticanjem razlika, npr. Srba protiv Hrvata, Albanaca, Crnogoraca…
Svrha Sputnjikove propagande je, kako se navodi u izveštaju, i da spreči Balkan da bude deo evroatlantskih struktura. EU je izložena isključivo negativnom svetlu kako bi sprečila Srbiju i Crnu Goru da napreduje u pristupnim pregovorima i demotivisala Severnu Makedoniju da sprovede reforme za početak tih pregovora.
Medijska moć Rusije u ovom delu Balkana, prema studiji, osigurava da se EU i SAD često nađu izgubljene u ovoj bici. Iako je EU najveći donator i investitor u Srbiji (sa 67% svih stranih investicija), veliki deo stanovništva veruje da Rusija i Kina prednjače u ovoj oblasti. Iako Srbija najveći deo svoje trgovine (62 odsto) obavlja sa EU, mnogi Srbi veruju da je Rusija najbliži ekonomski partner zemlji. Srbija je, u međuvremenu, jedna od tri najveće zemlje u svetu koje imaju koristi od doznaka iz Brisela, primajući oko 300 miliona evra bespovratne pomoći svake godine. Iako EU sa milijardama evra pokušava da pomogne Srbiji da izgradi demokratiju, ankete pokazuju da š većina Srba preferira oblik diktatorske vlasti u ruskom stilu – „jakog vođu“.
Istraživanja sprovedena u okviru studije govore da je pozicija Srbije između dva pola – Rusije i EU – ipak više na strani Moskve. Skoro 85 odsto anketiranih K-Srba veruje da njihova zemlja zapravo nema međunarodni status koji zaslužuje. U međuvremenu, 70 odsto krivi EU za deo toga, jer je to protiv interesa Srbije. Oko 71 odsto vidi NATO kao pretnju evropskoj bezbednosti. U paralelnoj anketi u nekoliko zemalja samo su građani Rusije bili jači u ovom mišljenju.
Dželjalj Neziri-saradnik Geoposta iz Severne Makedonije