
Kremlj želi da se vrati u doba kada je Rusija dominirala nad svojim susedima širom Evroazije. Umesto toga, to ih tera od nje.
Kada je ruski predsednik Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, nadao se da će obnoviti slavne dane Sovjetskog Saveza 1950-ih, kada je bio na vrhuncu svoje moći. Umesto toga, on je uveo haos u razmerama koje nisu viđene od raspada SSSR-a 1991.
Širom rascepkanih rubova ruske sfere uticaja, od istočne Evrope do Kavkaza i centralne Azije, bivši delovi nekada ogromne moskovske imperije su u otvorenoj pobuni ili su prepušteni sami sebi, dok se Kremlj fokusira na svoj sve katastrofalniji rat.
Kako gubi uticaj među svojim bivšim podanicima, izbijaju novi sukobi, sklapaju se savezi i otvaraju stari rascepi.
Jermenija i Azerbejdžan
Azerbejdžan je u utorak počeo da granatira gradove i sela duboko unutar Jermenije, što predstavlja najozbiljniju eskalaciju na Južnom Kavkazu od kada su dve bivše sovjetske republike vodile krvavi rat pre dve godine.
Prekid vatre uz posredovanje Moskve pauzirao je sukob 2020 i doveo je do toga da su ruske trupe raspoređene u spornom regionu Nagorno-Karabaha. Međutim, izveštaji pokazuju da je Kremlj izvukao svoje najbolje i najiskusnije vojnike da bi poslao u Ukrajinu, a poslednjih nedelja azerbejdžanske snage su pomerile liniju kontakta i zauzele niz strateških tačaka, pri čemu Rusi nisu želeli ili nisu mogli da ih vrate nazad.
Jermenija je članica vojnog saveza Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB), a premijer te zemlje Nikol Pašinjan je u sredu pozvao blok da pošalje „vojnu pomoć za obnavljanje teritorijalnog integriteta zemlje“. Međutim, pokazalo se da druge članice alijanse ne žele da intervenišu, pri čemu Kazahstan odbacuje raspoređivanje trupa, a Moskva okleva da se uplete u još jedan sukob.
„Neuspesi Rusije u ratu u Ukrajini znače da su njene mogućnosti ograničenije i da je stvoren vakuum moći u regionu“, rekao je jermenski politički analitičar Tigran Grigorjan, nakon što ODKB nije uspeo da pošalje pomoć. „U ovom trenutku Rusija nije ni voljna ni sposobna da obuzda Azerbejdžan.
Baku stalno zamenjuje svoje postsovjetske veze sa Moskvom bližim odnosima sa Turskom, koja mu obezbeđuje naprednu vojnu opremu i obučava njegove trupe.
Gruzija
Plavo-žutu ukrajinsku zastavu nemoguće je zaobići u Tbilisiju, koja visi sa kancelarija i vladinih zgrada. Grafiti iscrtani na zidovima raznose psovke o Putinu, dok jedan trendi bar zahteva od Rusa da potpišu izjave protiv agresije njihove zemlje pre nego što im se dozvoli ulazak.
Otprilike petinu gruzijske teritorije okupirale su ruske trupe i njihovi zastupnici u otcepljenim regionima Abhazije i Južne Osetije. Pošto je izgubila rat protiv Moskve i njenih nepriznatih država klijenata 2008. godine, Gruzija je odavno napustila rusku političku orbitu, ali je zemlja i dalje treća na listi najboljih trgovinskih partnera.
Iako je vlada glasno protestovala zbog invazije Ukrajine, nije primenila ekonomske sankcije protiv Rusije — što ne znači da nema pritiska da se učini više. Više od 60 odsto Gruzijaca anketiranih u nedeljama nakon početka rata reklo je da vladajući političari ne zauzimaju dovoljno čvrst stav.
Retorika postaje sve žešća. Ranije ove nedelje, Irakli Kobahidze, predsednik vladajuće partije Gruzijski san, izjavio je da država treba da „pusti ljude da kažu da li žele da otvore drugi front u Gruziji protiv Rusije“ napadom na Abhaziju i Južnu Osetiju. Kobahidze je u međuvremenu rekao da se šalio.
Kazahstan
U januaru su ruske trupe sletele u Kazahstan u okviru „mirovne misije“ ODKB koja ima zadatak da uguši masovne proteste koji su pretili rušenjem vlade. To ne znači da je Kremlj stekao pouzdanog saveznika.
Pojavljujući se na pozornici zajedno sa predsednikom Kazahstana Kasimom-Žomartom Tokajevim na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu u junu, Putin je dobio neočekivanu kritiku nakon što je objavio da je rat u Ukrajini neophodan da bi se zaštitile dve proksi administracije u Donbasu koje podržava Moskva. Kazahstan, odgovorio je Tokajev, ne priznaje „kvazidržavne teritorije koje su, po našem mišljenju, ono što su Lugansk i Donjeck“. Toliko o zahvalnosti.
Samo nekoliko nedelja kasnije, Tokajev je rekao predsedniku Evropskog saveta Šarlu Mišelu da je njegova zemlja zabrinuta „zbog rizika za globalnu energetsku bezbednost“ koje je stvorio rat i ponudio „da iskoristi svoj potencijal ugljovodonika za stabilizaciju situacije u svetu i na evropskim tržištima“.
Moskva je uzvratila dva dana kasnije zatvaranjem naftnog terminala Novorosijsk, sprečavajući Kazahstan da izvozi svoje značajne rezerve nafte i gasa kroz Kaspijsko more. Za hitnu pretnju objektu okrivljene su antičke pomorske mine iz Drugog svetskog rata, ali analitičari sumnjaju da taj trenutak nije bio slučajan.
Kazahstan se formalno pridržava zapadnih sankcija Rusiji, a čini se da se odnosi samo pogoršavaju.
Ranije u avgustu, bivši ruski predsednik Dmitrij Medvedev objavio je na društvenim mrežama da je „Kazahstan veštačka država“ i tvrdio da su njegove „divlje zemlje“ prvobitno kolonizovali Rusi – jeziv eho retorike Kremlja o Ukrajini. Objava je kasnije izbrisana, a Medvedev, koji je i zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije i dao je seriju sve nacionalističkijih i agresivnijih komentara o ratu i Zapadu, rekao je da je hakovan.
Moldavija
Dom za manje od 3 miliona ljudi, Moldavija nije uspela da se oslobodi uticaja Moskve; njen istočni region Pridnjestrovlja je otcepljena republika koju podupire 1.500 ruskih vojnika.
Ali moldavska predsednica Maja Sandu želi da oni odu i snažno podržava Ukrajinu.
„Nepravedni rat Rusije protiv Ukrajine jasno nam pokazuje cenu slobode“, rekla je Sandu.
I Moldavija i Ukrajina su u junu dobile status kandidata za pridruživanje EU, a Brisel pomaže zemlji da se odvikne od zavisnosti od ruske energije.
„Postoji jedna osoba koja zaslužuje sve medalje za stavljanje Moldavije na put evropskih integracija“, rekao je Veaceslav Ionita, ekonomista i bivši poslanik, „a to je Vladimir Putin“.
Tadžikistan i Kirgistan
U sredu su graničari dve zemlje razmenili vatru u sukobima u kojima su navodno poginule dve osobe.
Izveštaji o artiljeriji, oklopu i drugom teškom naoružanju sada su doveli do evakuacije sela sa obe strane.
Duga i krivudava granica koju dele slabo je razgraničena, i obojica optužuju jedni druge da su izazvali sukob. U vreme SSSR-a granica je bila nevažna, ali poslednjih godina Tadžikistan i Kirgistan su se više puta približavali ivici rata.
Rusko ministarstvo spoljnih poslova je „izrazilo spremnost da pomogne stranama u postizanju dugoročnog, obostrano prihvatljivog rešenja graničnih pitanja“ i ponudilo da podeli svoje „bogato iskustvo u demarkaciji granice“.
Međutim, ruska vojna moć u regionu erodira. Rusija je povukla 1.500 vojnika iz baza u Tadžikistanu, javio je RSE. Postoje i izveštaji da su ruski vojnici stacionirani u Kirgistanu rotirani.
Carstva rastu i padaju
Ovonedeljni samit Šangajske organizacije za saradnju u Uzbekistanu pokazao je razmere promene vlasti.
Putin se sastao u Samarkandu sa kineskim predsednikom Si Đinpingom i kasnije je priznao da je njegov kineski kolega imao „pitanja“ i „zabrinutosti“ u vezi sa ratom u Ukrajini.
Si je izdao pažljivo sročenu izjavu: „Suočeni sa svetom koji se menja, vremenima i istorijskim promenama, Kina je voljna da sarađuje sa Rusijom kako bi demonstrirala odgovornost velikih sila i vodila, da bi unela stabilnost i pozitivnu energiju u svet haosa. .”
To je daleko od partnerstva „bez ograničenja“ koje je par najavio neposredno pre ruske invazije na Ukrajinu.
Si je takođe rekao da će Kina „odlučno podržati Kazahstan u odbrani njegove nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta“.
Jasno je da postoji novi moćni igrač u regionu./Politico/