
Dugi niz godina Rusija je fabrikovala niz lažnih narativa koje njen ekosistem dezinformacija i propagande neprestano ubacuje u globalno informaciono okruženje. Ovi narativi deluju kao šablon, omogućavajući Kremlju da prilagodi ove narative, sa doslednošću, potpuno ignorišući istinu, jer formira informaciono okruženje koje podržava svoje političke ciljeve.
Ruske vojne i obaveštajne agencije su angažovane u ovoj aktivnosti širom ruskog dezinformacionog i propagandnog ekosistema, uključujući zlonamerne operacije na društvenim mrežama, korišćenje prikrivenih internet medija, ubacivanje dezinformacija u televizijske i radio programe i organizovanje konferencija osmišljenih da utiču na učesnike da lažno veruju da je Ukrajina, a ne Rusija, kriva za porast tenzija u regionu i korišćenje sajber operacija za ometanje medija i izvođenje operacija hakovanja i curenja informacija.
Evo pet ključnih ponavljajućih tema ruskih dezinformacija koje Kremlj trenutno koristi u pokušaju da ispuni informativno okruženje lažnim narativima o svojim akcijama u Ukrajini.
Tema 1: „Rusija je nevina žrtva“
Zvaničnici ruske vlade lažno prikazuju Rusiju kao trajnu žrtvu, a njene agresivne akcije kao iznuđen odgovor na navodne akcije Sjedinjenih Država i njihovih demokratskih saveznika i partnera. Da bi unapredila ove tvrdnje, Rusija se oslanja na jednu od svojih omiljenih etiketa u pokušaju da uzvrati: „Rusofobija“. Nakon invazije na Ukrajinu 2014. godine, ruska vlada i državno kontrolisane dezinformacije počele su da optužuju svakoga ko dovodi u pitanje ruske postupke kao ksenofobične rusofobe.
Rusija, na primer, tvrdi da je negativna reakcija međunarodne zajednice na invaziju nezavisne zemlje bila jednostavno zato što su se ljudi plašili i mrzeli Rusiju, a ona je zapravo agresor.
Tema 2: Istorijski revizionizam
Kada se istorija ne poklapa sa političkim ciljevima Kremlja, zvaničnici ruske vlade i njihovi predstavnici poriču istorijske događaje ili iskrivljuju istorijske narative u pokušaju da rasvetle Rusiju i služe njenoj unutrašnjoj I geopolitičkoj agendi. Na primer, pakt o nenapadanju iz 1939. između Sovjetskog Saveza i nacističke Nemačke, poznat i kao Pakt Molotov-Ribentrop, koji je pomogao da se ubrza Drugi svetski rat, politički je neprikladan za Putinov režim. 2020. godine, u nastojanju da minimizira i racionalizuje Staljinovu odluku da se udruži sa Hitlerom, Putin je objavio iskrivljenu verziju izbijanja Drugog svetskog rata, minimizirajući sovjetsku ulogu i prebacujući krivicu za rat na druge zemlje. Rusija često ide korak dalje tako što one koji se ne slažu sa njenom iskrivljenom verzijom istorije etiketira kao naciste ili simpatizere nacista.
Kremlj takođe primenjuje ovu formulu na istoriju ukrajinske državnosti, ponašanje NATO-a tokom raspada Sovjetskog Saveza, njegov zatvorski sistem GULAG, glad u Ukrajini poznati kao Holodomor i mnoge druge događaje u kojima istorijske akcije Kremlja ne služe njegovoj aktuelnosti i političkim ciljevima.
Tema 3: „Propadanje zapadne civilizacije je neizbežno“
Rusija opovrgava lažnu tvrdnju da se zapadna civilizacija urušava i da se udaljila od „tradicionalnih vrednosti“ jer radi na obezbeđivanju bezbednosti i jednakosti LGBTKI + osoba i promoviše koncepte kao što su jednakost žena i multikulturalizam. Uništenje zapadne civilizacije jedno je od najstarijih žarišta ruskih dezinformacija, sa tvrdnjama o „trulom zapadu“ dokumentovanim još od 19. veka.
Ova priča o dezinformacijama o „vrednostima“ evocira pogrešno definisane koncepte uključujući „tradiciju“, „porodične vrednosti“ i „duhovnost“. Rusija tvrdi da je bastion takozvanih „tradicionalnih vrednosti“ i rodnih uloga i da služi kao moralna protivteža „dekadenciji“ Sjedinjenih Država i zapadnih zemalja. Na primer, predsednik Putin je tvrdio da je Zapad praktično ukinuo pojmove „majka“ i „otac“ i umesto toga ih zamenio „roditeljima 1 i 2“, dok je ministar spoljnih poslova Lavrov napisao da zapadni učenici „u školi uče da je Isus Hristos bio biseksualan”.
Tema 4: “Popularni pokreti su ‘revolucije u boji’ sponzorisane od strane SAD”
Kremlj teško prihvata da svi pojedinci treba da imaju ljudsko pravo na slobodu izražavanja, i da vlada treba da bude odgovorna svom narodu. Rusija je optužila SAD da podstiču pobune ili planiraju „obojene revolucije“ u Gruziji, Kazahstanu, Kirgiskoj Republici, Moldaviji, Ukrajini i širom Bliskog istoka i Afrike. Ako je narodni pokret prodemokratski i reformski i ne smatra se da je u geopolitičkim interesima Rusije, Kremlj će često napadati njegov legitimitet i tvrditi da iza njega tajno stoje Sjedinjene Države. Ove neosnovane optužbe često se odnose na domaće i međunarodne organizacije civilnog društva, kao i na nezavisne medije koji razotkrivaju kršenje ljudskih prava i korupciju. Kremlj nastoji da negira da ljudi u susednim zemljama mogu imati slobodu, dostojanstvo i nezavisne težnje da se brane, baš kao što uskraćuje te kvalitete narodu Rusije.
Tema 5: Realnost je kakva god Kremlj želi da bude
Kremlj često pokušava da stvori brojne lažne realnosti i unese zabunu u informaciono okruženje kada istina nije u njegovom interesu. Često namerno nejasni, ruski zvaničnici iznose argumente stvorene da pokušaju da prebace krivicu sa uloge ruske vlade, čak i ako su neke od priča u suprotnosti jedna s drugom. Međutim, tokom vremena, predstavljanje više kontradiktornih priča može samo po sebi postati tehnika koja ima za cilj da stvori konfuziju i obeshrabruje odgovor. Drugi elementi ruskog ekosistema dezinformacija i propagande, kao što su zloupotreba dezinformacija koje finansira država i orkestrirani društveni mediji, pomažu u podsticanju brojnih lažnih narativa.
Svetu je, na primer, bilo jasno da je Rusija pokušala da ubije bivšeg ruskog vojnog obaveštajca Sergeja Skripalja i njegovu ćerku Juliju nervnim agensom Novičok u Solsberiju, u Engleskoj, 4. marta 2018. U četiri nedelje nakon tog incidenta, ruski mediji koje finansira I upravlja država, RT i Sputnjik, distribuirali su 138 jedinstvenih i kontradiktornih priča kroz 735 članaka, prema Institutu za politiku Kings koledža u Londonu.
Rusija je koristila istu tehniku preplavljivanja informativnog prostora mnogim lažnim tvrdnjama nakon drugih događaja, kao što je obaranje leta 17 Malaisian Airlinesa, invazija na Rusiju 2008. i tekuća invazija na Gruziju, da poremeti pregovore o njihovoj ulozi u događaj. Opet, cilj je zbuniti i odvratiti druge i manipulisati istinom u skladu sa interesima Kremlja.
Ovaj članak je objavljen na zvaničnom sajtu Stejt departmenta SAD i sve informacije i činjenice u ovom tekstu preuzete su iz ovog članka.