Gde ide Crna Gora?

Nakon lokalnih izbora ćemo gledati svađe koalicionih partnera oko podjele fotelja, političko zapošljavanje i zloupotrebu resursa.

U nedelju 23. oktobra održani su lokalni izbori u 14 od 25 opština u Crnoj Gori. Iako lokalni izbori, svi politički akteri veoma dobro znaju da je ovo bila proba za eventualne vanredne parlamentarne izbore. Razlog za to je i što su se izbori održavali i u glavnom gradu Podgorici, kao i najvećim gradovima sjevera i juga države, Bijelom Polju i Baru.

Lokalni izbori su nesumljivo pokazali ko su gubitnici, a ko pobjednici ovih izbora.

Krenimo od gubitnika.

Prvi gubitnik izbora je svakako Demokratska partija socijalista. Kako stvari stoje, DPS je izgubio vlast u Podgorici, Danilovgradu, Zeti, Pljevljima i Kolašinu. Vlast u Bijelom Polju i Baru se može očuvati samo kroz široki koalicioni aranžman sa nizom manjinskih i građanskih partija.

Pokazalo se da DPS nije uspio da zaustavi trend pada koji traje od poraza na parlamentarnim izborima 2020. godine. Puno je razloga za to. Neki su naravno u samom DPS-u. Ostanak ljudi za koje se veže sumnja za mnoge nedostojne radnje u poslaničkom klubu i u vrhu stranke učinila je da dobrom dijelu glasača u Crnoj Gori, poželjne budu druge opcije ili da prosto ostanu kod kuće.

Crnogorci vole biti uz vlast, kakva god bila

Postoje i dva razloga za pad DPS-a koji nikako ne zavisi od njih. Prvi je taj što je DPS dobrim dijelom bio i ostao klijentelistička partija. To je u DPS dovelo niz kadrova koji nisu imali nikakva ubjeđenja osim potrebe za novcem i privilegijama. Kada je to nestalo, prestala je i njihova potreba za članstvom. Drugi razlog pada DPS-a leži u činjenici da Crnogorci vole da su uz vlast, ma kakva ta vlast bila.

Sljedeći, ne manji gubitnici od DPS su vladajuće URA i SNP. Pitate se kako se to moglo dogoditi, kada sam gore napisao da Crnogorci vole biti uz vlast? Objašnjenje je jednostavno. Ni URA ni SNP, iako sa lavovskim komadom vlasti, nisu uspjeli da za kratko vrijeme otkako su Abazović i Joković preuzeli Vladu, uspostave široku klijentelističku mrežu. U međuvremenu su ih napustili glasači koji su za njih glasali 2020. godine iz ubjeđenja. Ove dvije stranke su  u nekoliko gradova ostale bez odbornika u lokalnim parlamentima jer nisu prešle cenzus. Takođe, ni URA ni SNP nikome nisu potrebni za formiranje skupštinske većine. Istina je, mogu biti pozvani u vlast od izbornih pobjednika, ali  je sasvim jasno da će i u slučaju da budu dio vlasti, realno biti samo ikebane.

Dobitnici izbora su svakako pokret “Evropa sad” i Demokratski front.

Pokret “Evropa sad” je najviše glasova dobio u Podgorici, preko 20 posto i realno je očekivati da nosilac njihove liste Jakov Milatović postane gradonačelnik. Ono što je objektivno doprinijelo njihovom uspjehu jeste da su podigli visinu najnižih plata i penzija i povećali socijalna davanja, dok su Milatović i Spajić bili ministri u Vladi Crne Gore. Mora se priznati da je kampanja, skoncentrisana  isključivo na povećanje životnog standarda, donijela pokretu dobar dio glasova  manjinskih naroda i  procrnogorskih glasača, što se i vidi po rezultatima sa biračkih mjesta.

Uzdrmani DPS

Demokratski front je pokazao da ima stabilno biračko tijelo, koje ga glasa bilo da se taj politički subjekt nalazi u opoziciji ili na vlasti. Insistiranje na nacionalnim pitanjima je očigledno još uvijek važno jednom dijelu birača, što se i vidi po osvojenim glasovima Demokratskog fronta.

Demokrate Alekse Bečića mogu biti zadovoljni brojem osvojenih glasova, ali je jasno da nešto moraju mijenjati, jer ovaj broj glasova im ne garantuje da mogu biti odlučujući akter na parlamentarnim izborima.

Postavlja se pitanje kako će se dalje odvijati procesi na političkoj sceni u Crnoj Gori?

DPS je evidentno uzdrman. Njihova budućnost je jako upitna i zavisiće od toga koliko će biti uspješne reforme unutar stranke. Velika odgovornost će svakako biti na gradonačelnicima Bara i Bijelog Polja (ako DPS u njima ostane na vlasti). Od toga koliko uspješno budu rukovodili tim opštinama, zavisiće da li će DPS uopšte politički preživjeti. Ako se i tu “okliznu”, to bi mogao biti ekser u mrtvački kovčeg.

URA i SNP imaju još veći problem. Sasvim je jasno da su lokalni izbori pokazali da je aktuelna Vlada u ostavci  politički nelegitimna. Ali, pad Vlade bi značio i odsijecanje URE i SNP od svih državnih resursa i realno njihov politički kraj.

Iako su najveći pobjednici izbora, lideri “Evropa sad” su potencijalno u najvećem problemu. Istina je da su povećali plate i penzije, ali i istina je da je to postignuto po cijenu vrtoglavog rasta državnih dugova i sloma Fonda zdravstva. Zato bi ovom političkom subjektu parlamentarni izbori odgovarali već sutra. Svako odlaganje je za njih potencijalno problematično, jer bi prvo kašnjenje plata i penzija ili njihovo smanjivanje, dovelo do gubitka značajnog, ako ne i najvećeg dijela glasača.

Mandić u najrelaksiranijoj poziciji

Realno, trenutno najrelaksiraniju poziciju ima predsjednik Demokratskog fronta Andrija Mandić. On ima najstabilnije biračko tijelo u Crnoj Gori. Takođe, i trenutno najviše motivisano, za izlazak i na lokalne i na sve druge izbore. Za razliku od svih drugih političkih subjekata, koji imaju i imaće još više problema sa apstinentima, Demokratski front zahvaljujući ovoj činjenici, može samo da očekuje kontinuirani rast.

Iako su bili najavljivani zahtjevi za vanrednim parlamentarnim izborima, mislim da će to pitanje sada, makar jedan kraći period, biti ostavljeno po strani. Iz prostog razloga, jer izbori u ovom trenutku ne odgovaraju ni jednom političkom subjektu zastupljenom u parlamentu, izuzev Demokratskom frontu.

Kada je u pitanju razvoj situacije u sredinama u kojima su održani izbori, realno je očekivati da se haos sa državnog prenese i na lokalne nivoe. Dakle, gledaćemo već poznati scenario – svađe koalicionih partnera oko podjele fotelja, političko zapošljavanje i zloupotrebu resursa. Dakle, ništa što već nismo vidjeli, samo više vidljivo i daleko primitivnije.

Naravno, cijenu će platiti građani, koji takođe nisu bezgriješni za ovu situaciju.

Dakle, u Crnoj Gori stanje redovno.

Odnosno, nenormalno./Al Jazeera