
Vodeći kandidat na parlamentarnim izborima obećao je da neće poslati „ni jedan patron“ municije u susednu Ukrajinu – što je znak opadanja evropske podrške žrtvi ruske agresije.
Pobeda na parlamentarnim izborima u Slovačkoj Roberta Fica, bivšeg premijera koji je zauzeo proruski stav tokom kampanje, još je jedan znak slabljenja podrške Zapada Ukrajini dok se rat odugovlači, a linija fronta ostaje uglavnom statična.
Slovačka je mala zemlja sa istorijskim ruskim simpatijama i nejasno je kakvu će koalicionu vladu formirati gospodin Fico. Možda je skloniji pragmatizmu, kao što je to uradila italijanska premijerka krajnje desnice Đorđa Meloni od njenog izbora prošle godine. Ipak, promena u Slovačkoj je jasna: to je bila prva zemlja koja je isporučila borbene avione Ukrajini.
Rezultati izbora objavljeni su u vreme kada su se u Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji pojačali nemiri zbog milijarde dolara vojne pomoći koju je Zapad pružio Ukrajini U poslednjih 19 meseci.
Republikanci Predstavničkog doma odbili su sastanak sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim u Vašingtonu prošlog meseca, a tenzije su se rasplamsale između Kijeva i Bele kuće oko ukrajinske vojne strategije. U srednjoj Evropi, nekada jezgri žestokog antiruskog raspoloženja među državama na liniji fronta koje su decenijama trpele oštru komunističku vladavinu kao nevoljne članice sovjetskog bloka, na rat se sada gleda u nijansiranijim terminima.
Pobeda gospodina Fića, koji je osvojio oko 23 odsto glasova na osnovu programa koji je pozivao na prekid svake prodaje oružja Ukrajini i koji je za rat okrivio podjednako Zapad i Kijev, je primer za to.
Kombinovao je socijalni konzervativizam, nacionalizam, anti-LGBT retoriku i obećanja o izdašnim socijalnim beneficijama u program koji se pokazao efektivno antiliberalnim, posebno u malim gradovima i ruralnim područjima.
„Istrošenost izazvana ratom trenutno je uočljivija u centralnoj Evropi nego u zapadnoj Evropi“, rekao je Žak Rupnik, profesor na Univerzitetu Sciences Po u Parizu i stručnjak za ovaj region. „Slovačka pokazuje da pretnja na sopstvenom pragu ne mora da znači da se svesrdno podržava Ukrajina.
Istraživanje javnog mnjenja u centralnoj i istočnoj Evropi u martu Globsec pokazalo je da 51 odsto Slovaka smatra da su Zapad ili Ukrajina „uglavnom odgovorni“ za rat. Fico, koji je bio premijer više od jedne decenije do 2018. godine, igrao je na ovo osećanje.
On je usvojio neke od retorike mađarskog proruskog premijera Viktora Orbana, koji se protivi preovlađujućem stavu Zapada o Ukrajini da je ruska brutalna invazija na zemlju bila eklatantno kršenje međunarodnog prava kojem se mora odupreti, koji se nudi u ime slobode, demokratije i nepovredivosti nacionalnog suvereniteta.
„Fico je inspirisan Orbanom, ali nema iste duboke ideološke korene i više je pragmatičar“, rekao je Ludek Sekyra, češki biznismen koji predsedava fondacijom Sekyra, koja podržava liberalne ciljeve. „On je vešt u iskorišćavanju nelagodnosti zbog ogromnog priliva ukrajinskih izbeglica, ogorčenosti malih zemalja prema Evropskoj uniji i ruskih simpatija koje ne postoje u Češkoj.
Slovačka je u ponedeljak poslala svog ministra spoljnih poslova Miroslava Vlahovskog na sastanak Evropske unije u Kijevu da pokaže svoju kontinuiranu podršku Ukrajini. Sastanak ministara spoljnih poslova bio je prvi te vrste održan van bloka, rekao je Žozep Borel Fonteles, najviši diplomata zemlje.
Činilo se da prisustvo g. Vlahovskog ukazuje na kontinuitet, barem za sada, u stavu Slovačke o ratu. Koliko će se to promeniti, biće jasno tek kada se formira vlada.
Moguća koalicija sa još jednim bivšim premijerom, Peterom Pelegrinijem iz socijaldemokratske partije Glas, koji je osvojio skoro 15 odsto glasova, mogla bi da potkopa pragmatizam gospodina Fica, koji je bio odgovoran za usvajanje evra u Slovačkoj i koji je u prošlosti pokazao snažna proevropska osećanja.
Pošto Slovačka, Mađarska i Srbija pokazuju velike simpatije prema ruskom predsedniku Vladimiru V. Putinu, situacija se u ovom delu Evrope preokrenula. Čak je i Poljska, nepokolebljivi pristalica Ukrajine koja je tokom rata primila više od 1,5 miliona izbeglica, nedavno odlučila da zatvori svoju granicu za uvoz ukrajinskog žita po niskim cenama.
Vladajuća desničarska nacionalistička stranka Pravo i pravda (PiS) u Poljskoj je ovog meseca u napetoj izbornoj borbi protiv liberalne opozicije. Iako je de fakto lider zemlje, Jaroslav Kačinjski, i dalje uporno antiruski nastrojen, njegov nacionalizam i konzervativne vrednosti su u skladu sa onima Orbana i Fica. Pobeda PiS-a bi dodatno potkopala evropsko jedinstvo jer rat ne pokazuje znake mogućeg razrešenja.
Kačinjski odbacuje vrstu evropske političke, vojne i ekonomske integracije koju francuski predsednik Emanuel Makron vatreno podržava. Bilo je čak i glasina o mogućem izlasku Poljske iz Evropske unije – nategnuta ideja, ali ona koja ukazuje na evropske tenzije koje je rat počeo da podstiče.
Čak i u zapadnoj Evropi, nedavna anketa Nemačkog Maršalovog fonda pokazala je da samo 52 odsto Francuza i 49 odsto Nemaca podržava članstvo Ukrajine u Evropskoj uniji. U Nemačkoj je samo 45 odsto ispitanika bilo za članstvo Ukrajine u NATO.
Sveukupno, međutim, anketa je pokazala da sa obe strane Atlantika 69 odsto ljudi podržava finansijsku podršku za obnovu Ukrajine, dok su zemlje poput Britanije, Španije, Portugalije, Švedske i Litvanije pokazale snažnu podršku ukrajinskom cilju.
„Sve više i više čujemo jasnu poruku gospodinu Zelenskom: Molimo vas da se dogovorite sa Putinom“, rekao je Rupnik.
Međutim, posle nemerljivih žrtava ukrajinskog naroda u odbrani svoje zemlje od besramne ruske agresije, to je ono o čemu je gospodinu Zelenskom najteže da razmišlja, a kamoli da procesuira.
Činjenica da je zemlja na ukrajinskoj granici sada izabrala čoveka koji se izjasnio da neće poslati „ni jedan patron“ municije preko te granice može samo da pojača pritisak na ukrajinsko rukovodstvo.
To takođe izaziva očigledne probleme za Evropsku uniju koja je već zabrinuta da bi Donald J. Tramp mogao ponovo da osvoji Belu kuću sledeće godine i suočava se sa unutrašnjim podelama koje bi mogle da budu pogoršane poljskim izborima./nytimes.com/