
Irina Sinelnik, ukrajinska novinarka koja je deo grupe ukrajinskih novinara koji su našli utočište na Kosovu, govorila je za Nezavisnu ukrajinsku informativnu agenciju UNIAN, sa sedištem u Kijevu, ali je intervju obavljen u Litvaniji.
Sinelnik je govorila o svom dugom putu i izazovima koje je razorni rat doneo njenoj zemlji.
„Bilo je vremena kada je postojala [komunikacijska] veza. Onda očigledno nije bilo komunikacije poslednje dve nedelje. Tako da sam pisala samo materijal koji može da se objavi kasnije. Intervjuisala sam porodicu koja je napustila Černihiv. Mnogo su rizikovali. Rusi su ih zamalo upucali nekoliko puta“, kaže ona.
„Svako ima svoju priču, svako je ovo vreme emotivno doživeo na svoj način, ali glavno je da smo bili odlučni da ne odustajemo, želeli smo da se borimo. I mislim da nam je to takođe pomoglo da prebrodimo ovaj težak trenutak.”
Zatim se vratila u Černihiv.
„Moj stan je delimično oštećen jer je avion sleteo na našu kuću. Malo sam popravljala. Ali počeli su takvi uznemirujući razgovori. Shvatila sam da je to ruska propaganda. Ali kada ste novinar i pisali ste mnogo. materijala o ratu, osećate se ranjivim.”
Tada je donela odluku da ode na Kosovo, gde je kosovska vlada organizovala Program za zaštitu novinara u Republici Kosovo.
„Organizuju ga Vlada Kosova i Evropski centar za slobodu štampe i medija. Pokrenula ga je medijski advokat Flutura Kusari sa Kosova i dobila podršku vlade. „Stvoreni su uslovi da 20 ukrajinskih novinara živi i rade na Kosovu“, kaže ona.
„Bilo je to malo neočekivano za mene, ali sam dobio poziv i otputovao na Kosovo, iako sam vrlo malo znala o ovoj zemlji.
Sinelnik je naglasila da Ukrajina još nije priznala Kosovo. Ali ona navodi razlog zašto se to dešava.
“Nakon što sam provela godinu dana u ovoj zemlji, shvatam da je to uglavnom zbog uticaja srpske i ruske propagande. I generalno, informacije koje su dostupne o ovoj državi u Ukrajini uglavnom su određene politikom Srbije koja je uvek agresivna prema Kosovu“.
„Videli smo koliko su Albanci spremni da se bore za svoju zemlju. Njihov primer je takođe inspirativan i oni neosporno podržavaju Ukrajinu. Od samog početka pružaju humanitarnu pomoć“, najavila je ona.
Ona takođe govori kako su ih građani Kosova dočekali.
“Kada kažete da ste iz Ukrajine, svi odgovaraju: “Mi zaista podržavamo Ukrajinu”, “Slava Ukrajini!” je kao“, to nisu samo reči, već deo njihovih života, jer se rat na Kosovu odigrao 1998-1999.
Ona kaže da je rat svuda užasan.
„Pljačke, ubistva, silovanja žena, nestanci – sve su se dešavale. I razumeju kroz šta Ukrajina sada prolazi. Zato su voljni da nas podrže i pomognu. I naravno, albanski novinari često postavljaju pitanje: Kada će Ukrajina priznati Kosovo? Mi novinari koji smo učestvovali ili još uvek učestvujemo u ovom programu imamo velike nade da će ovo postati jedno od posleratnih tema. Želim da verujem u to jer ljudi imaju veliku podršku i razumeju situaciju u kojoj se Ukrajina trenutno nalazi i koliko nam je važno da imamo podršku sveta i Evrope. A za Ukrajinu je veoma važno da pobedi“.
Ona je upitana da, iako je Litvanija priznala Kosovo 2008. kao država Izrael, da li to treba da učini i Ukrajina.
„Koliko znam, ovo pitanje pravde se tiče nas pre svega. To znači da moramo biti fer i prema stradalim narodima na međunarodnom nivou: prema Tajvanu, Ujgurima i Sirijcima. I onda možemo da zahtevamo takav stav prema nama samima“, upitana je Sinelnik.
“Potpuno se slažem sa vama! Vredi napomenuti da je nezavisnost Kosova proglašena 2008. To čini Litvaniju jednom od zemalja koje su prvi put priznale nezavisnu državu Kosovo. Za mene je ovo primer stabilnosti i želje za nezavisnost, koja se prenosi s generacije na generaciju i snažno podstiče na nivou svake porodice. Drugim rečima, ovde počinje osećaj doma. „Formira ga porodica“, odgovorila je ona./The Geopost/