
Jevgenij Prigožin, biznismen koji vodi Wagner grupu, koristi svoje političke i medijske projekcije da bi razbio tabu: javnu kritiku i pretnje drugim članovima ruske elite.
Bilo je vreme kada je ruska elita prala prljav veš kod kuće. Oni koji su bili otvoreni kritičari svojih rivala videli su da se njihove političke karijere završavaju po naređenju odozgo. Predsednik Vladimir Putin bio je garant stabilnosti, a tenzije između različitih frakcija koje su lepršale oko predsednika rešavale su se iza zatvorenih vrata. Pored toga, Kremlj je uvek pokušavao da poštuje pristojnost, dajući pravnu boju svim svojim postupcima, čak i najrepresivnijim. Barem je to bilo pre rata u Ukrajini. Ohrabren svojom ulogom u ofanzivi na susednu zemlju, jedan od Putinovih biznismena – 61-godišnji Jevgenij Prigožin, koji kontroliše državno podržanu plaćeničku grupu poznatu kao Wagner grupa – usudio se da testira status kuo pretnjama i javnim optužbama za izdaju protiv drugih visokih zvaničnika.
Medijski izveštaji često preuveličavaju stvarnu moć Prigožina, koji je takođe osnivač fabrike trolova i botova koji su putem društvenih mreža sprovodili propagandne i destabilizujuće aktivnosti protiv Zapada. Poznat i kao” Putinov kuvar ” zbog svoje ugostiteljske kompanije, može se reći da ima dve vojske, od kojih je jedna vojna po prirodi, a druga zasnovana na njegovoj medijskoj imovini. Međutim, za četiri godine nikada nije uspeo da svrgne relativno bestežinskog političara, guvernera Sankt Peterburga, svog glavnog rivala Aleksandra Beglova. Uprkos Prigožinovoj podršci na izborima 2019.godine, video je političara kako odbacuje nekoliko njegovih građevinskih projekata. Sukob se završio tek kada je Prigožinu data potpuna sloboda delovanja zbog zavisnosti ruskih oružanih snaga od njegove plaćeničke vojske.
“Beglov ne donosi nikakvu korist gradu, stvorio je sistem za podelu novca, zgrada i teritorija grada između grupe ljudi koji imaju samoposlužne namere. Ova mreža korupcije može se uništiti samo čekićem”, rekao je Prigožin 30.decembra u javnom ćaskanju koje održava preko jedne od svojih kompanija.
Ovo pominjanje čekića nije bilo slučajno. Smrtna kazna u Rusiji suspendovana je u skladu sa moratorijumom iz 1996.godine, ali Wagner grupa ga je u novembru primenila bez suđenja protiv ruskog državljanina. Pogubljenje Yevgeny Nuzhin, bivšeg ruskog zatvorenika kojeg je Wagner regrutovao da učestvuje u borbama u Ukrajini, kasnije se predao ukrajinskim vlastima i vraćen u Rusiju kao deo razmene zarobljenika, emitovano je na društvenim mrežama povezanim sa Wagnerom. Paravojne formacije udarile su ga čekićem u glavu i optužile za izdaju. “Pas dobija pseću smrt”, primetio je Prigožin.
“To se nas ne tiče”, rekao je Putinov portparol Dmitrij Peskov na pitanje da li će biti pokrenuta istraga o ovom događaju. To je zaboravljeno, kao i činjenica da rusko zakonodavstvo predviđa zatvorske kazne do 15 godina za ljude koji regrutuju i obučavaju plaćenike u Rusiji.
“Prigožin nije Putinov prijatelj, on je samo korisno sredstvo. On to vrlo dobro zna, radeći upravo ono što Kremlj treba od njega”, kaže Mark Galeotti, stručnjak za pitanja ruske bezbednosti, u telefonskom intervjuu. Prema Galeottiju, biznismen “mrzi” ministra odbrane Sergeja Šojgua, što objašnjava njegove kritike na račun Vrhovne komande. “Kada je Šojgu otpustio čoveka zaduženog za vojnu logističku podršku, prekinuo je sve veze s njim, jer je taj vojni zvaničnik davao Prigožinovim kompanijama mnogo posla. Sa njegove tačke gledišta, Šojgu ga košta.”
Za razliku od Putina i Šojgua, Prigožin stalno posećuje front i nema nikakvih problema da se pokaže pored osakaćenih boraca ili poseti zlokobnu improvizovanu mrtvačnicu u podrumu. „Njihovi ugovori su istekli, vraćaju se kući“, rekao je dok se probijao među crnim plastičnim kesama u kojima su bili ostaci nekih od njegovih regruta. Za Prigožina je ovo publicitet: pronašao je populističku nišu koja je u suprotnosti sa visokom komandom koja pokušava da sakrije dramatičnost rata: „Ima onih kojima se ne sviđa što obični Rusi, oni koji ne vole učestvuju u paradama ili imaju besprekornu prošlost, mogu pobediti neprijatelja. Ratove u Rusiji nisu dobili specijalci akrobatskim činovima, već ovi ljudi sa čeličnom snagom.
Privrženost Prigožina ne poznaje granice. Pre nekoliko dana nazvao je predviđanja bivšeg predsednika Dmitrija Medvedeva za 2023.godinu “erotskim fantazijama”, a početkom decembra predstavio je još jednu prikrivenu pretnju bivšem šefu ruske svemirske agencije Dmitriju Rogozinu, koji je ranije kritikovan zbog nošenja NATO opreme. “Ako se neko približi Wagnerovim pozicijama u ovoj odeći, vratićemo ih u plastičnoj kesi”, rekao je biznismen. Nekoliko nedelja kasnije, Rogozin je teško povređen kada je donjecki restoran u kojem je večerao pogođen vatrom. Prema ruskim vojnim kanalima, možda je došlo do curenja informacija o njegovoj lokaciji.
Prigoginov stav je veoma upečatljiv kada se uzme u obzir kako su završili poslednji političari koji su se usudili da iznesu javne kritike. Bivši gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov 2010.godine doveo je u pitanje rukovodstvo tadašnjeg predsednika Dmitrija Medvedeva i otpušten je “zbog gubitka poverenja”. Dve godine ranije, 2008.godine, Viktor Čerkesov iznenada je smenjen sa mesta šefa agencije za borbu protiv droge. Visoki zvaničnik napisao je članak u časopisu Kommersant da kritikuje unutrašnju borbu bezbednosnih službi nakon hapšenja nekoliko njegovih zaposlenih. Nikada se više nije vratio u politiku, a Putin ga je javno ukorio: “svako ko daje izjave o ratu tajnih službi prvo mora biti nevin.”
Zvezda u usponu
Međutim, drugi Prigožina vide kao zvezdu u usponu sa kojom se vredi sprijateljiti. Guverner Kurska Roman Starovoit objavio je prošle nedelje video u kojem je objavio da je prvu nedelju godine proveo trenirajući sa Wagnerovom jedinicom. “Okružen pravim muškarcima, ruskim patriotima”, rekao je.
Prigožin većinu svojih snaga regrutuje u zatvorima, gde nudi obećanja o oslobađanju, čak i ako pomilovanje nije u njegovoj moći. Od Wagnerovih 50.000 vojnika, samo 10.000 su profesionalni plaćenici, dok su ostali zatvorenici, rekao je portparol Pentagona John Kirbi. Američke obaveštajne službe procenile su da ova privatna vojska košta rusko Ministarstvo odbrane oko 1,2 milijarde evra godišnje, što je ekvivalentno budžetu regiona kao što su Brjansk ili Karelija.
“Ne pijte previše, nemojte se drogirati ili silovati žene”, rekao je Prigožin u opuštenom tonu nekolicini unakaženih zatvorenika u bolnici koje je vlada nedavno pomilovala. U ovom videu je takođe zatražio od Rusa da razumeju ove ljude. U međuvremenu, nezavisne novinske kuće, kao što su Jólod i Agentstvo Nóvosti, identifikovale su nekoliko kriminalaca među tim ljudima: postoji čovek koji je ubio svoju baku da bi dobio novac od prodaje stana, kao i nekoliko lopova i dilera droge.
Prigožinova privatna vojska sada je uključena u krvavu bitku za osvajanje Soledara i Bahmuta u Donjeckoj oblasti. Prema američkoj obaveštajnoj službi, iza ovog masakra stoji pokušaj sticanja kontrole nad rudnicima soli i gipsa, kao što je Vagner već radio u Africi, u zamenu za svoje usluge.
Igor Hirkin, zvani Strelkov, veteran ruske vojske koji je odigrao ključnu ulogu u aneksiji Krima i jedan od najkritičnijih protivnika Kremlja od početka rata, optužio je Prigožina da više voli svoj posao nego rat. “Čak i ako naše trupe izvuku taktičku pobedu, strateški smo izgubili jer ste još jednom bacili naše najbolje snage na beskorisni cilj. I u ovom slučaju, ruske oružane snage će dostići granice samo treće utvrđene linije Ukrajine, opremljene ne gore od prve dve”, napisao je Strelkov, jedan od ruskih vojskovođa koji je započeo rat u Donbasu 2014.godine, na svom ličnom kanalu. “Krivica nije na Prigožinu ili Wagneru, već na Generalštabu Oružanih snaga Rusije, ali odgovornost ovih privatnih trgovaca ne treba u potpunosti odbaciti”, upozorio je on./El Pais/