
Pripreme za ono što bi mogao biti najosetljiviji samit NATO-a u poslednjih nekoliko godina – i prvi pravi test za Marka Rutea kao generalnog sekretara – su počele.
Kao što i dolikuje najdugovečnijem holandskom premijeru, to će se održati krajem juna u poznatom okruženju – u njegovom rodnom gradu Hagu.
Prema rečima zvaničnika NATO-a koji su u kontaktu sa RSE, Rute će morati da upotrebi sve svoje diplomatske veštine kako bi osigurao uspeh samita.
I nadaju se da će uspešan samit usrećiti nepredvidivog američkog predsednika Donalda Trampa.
Njihov scenario noćne more je turbulentni samit NATO-a 2018. u Briselu tokom Trampovog prvog mandata, kada je video napete razmene sa tadašnjim generalnim sekretarom Jensom Stoltenbergom zadao ton celom sastanku.
Kasnije istog dana, Tramp je zapretio da će u potpunosti povući Sjedinjene Države iz vojne organizacije ako evropski saveznici ne potroše više novca na odbranu.
„Šaptač Trampu“
Rute je navodno bio ključan u ubeđivanju američkog predsednika da NATO vredi održati, što je pomoglo da se učvrsti njegova reputacija jednog od evropskih „šaptača Trampu“ – etiketa koja mu je na kraju otvorila put da bude imenovan za šefa NATO-a šest godina kasnije.
Iako se mnogo toga u svetu dogodilo od tada, Tramp će doći u Holandiju sa istom porukom: da se više troši na odbranu.
Niko ne veruje da će pretiti povlačenjem, jer su svi američki zvaničnici – uključujući visoke zvaničnike kabineta poput državnog sekretara Marka Rubija i ministra odbrane Pita Hegseta – nedavno otputovali u Brisel sa porukom da Vašington ostaje posvećen NATO-u.
Ali Tramp želi da vidi jasne rezultate.
A verovatni ishod će biti obaveza svih 32 saveznika NATO-a da povećaju vojne izdatke na 5 procenata BDP-a – što je značajno povećanje u odnosu na trenutni cilj od 2 procenta. Od toga, 3,5 odsto bi otišlo na „teške mete“ poput oružja i artiljerije, dok bi preostalih 1,5 odsto bilo namenjeno za sajber odbranu i investicije u vojnu mobilnost.
Zvaničnici NATO-a još uvek razgovaraju o vremenskom okviru za postizanje novog cilja potrošnje, a predlozi se razmatraju u periodu od pet do deset godina.
Skraćeni samit
Kako se članicama alijanse ne bi dalo previše prilika za svađe, samit je već skraćen sa tri na dva dana.
Program još nije finalizovan, ali je moguće da će prvog dana biti samo zvanična večera, a drugog dana dve radne sesije, jedna o rashodima za odbranu, a druga o jačanju odbrambene industrije.
S obzirom na to da je nekoliko evropskih saveznika zainteresovano za kupovinu više japanske i južnokorejske odbrambene opreme, četiri „indo-pacifička partnera“ NATO-a – Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja – verovatno će biti prisutna na ovom poslednjem sastanku.
Završno saopštenje samita će takođe biti značajno pojednostavljeno.
Prema rečima predstavnika NATO-a, konačni komunike biće ograničen na tri ili četiri pasusa – što je u potpunoj suprotnosti sa nedavnim samitima. Vašingtonska deklaracija za 2024. godinu sastojala se od 40 paragrafa, dok je Viljnuski komunike iz prethodne godine imao 90 paragrafa i pokrivao je širok spektar tema.
Članstvo Ukrajine u NATO-u?
Ovogodišnji tekst možda neće direktno pomenuti Rusiju — a možda čak ni Ukrajinu — što će haški sastanak učiniti značajno drugačijim od prethodnih samita.
I u Vašingtonu i u Viljnusu, Ukrajina je dominirala dnevnim redom, uz žestoke debate o tome da li zemlji ponuditi poziv za pridruživanje i kako bi trebalo da izgleda budući put ka pridruživanju alijansi.
Pošto Tramp izgleda isključuje moguće članstvo Ukrajine u NATO-u u skorije vreme, jedan evropski zvaničnik mi je rekao da bi možda bilo bolje da se Ukrajina uopšte ne pominje u saopštenju – za sada.
Svaki pokušaj pregovora o tekstu mogao bi rezultirati slabijom deklaracijom od one dogovorene u Vašingtonu 2024. godine, u kojoj se NATO bar obavezao da će nastaviti da podržava Kijev „na njegovom nepovratnom putu ka punoj evroatlantskoj integraciji, uključujući članstvo u NATO-u“.
Ovo takođe postavlja pitanje da li će ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski biti pozvan u Holandiju nakon što je bio glavni gost na prethodnim sastancima. Još uvek nema potvrde njegovog poziva, ali većina zvaničnika NATO-a očekuje da će on na kraju doći.
Estonski ministar spoljnih poslova Margus Cahkna nedavno je istakao da bi bila „velika greška“ ako Zelenski ne bi prisustvovao, jer bi mediji tada samo izveštavali o sastanku.
Iako se očekuje da će ukrajinski lider prisustvovati, malo je verovatno da će mu biti dodeljena posebna sednica Saveta NATO-Ukrajina, kao što je bio slučaj na poslednja dva samita. Za sada, izgleda da alijansa ponovo okreće svoj fokus ka unutra./Rferl/