Gruzije 26. oktobra čeka važna odluka na parlamentarnim izborima, koja bi mogla imati egzistencijalne posledice po budućnost zemlje. Birači će birati između prozapadne opozicije i antizapadne, prokremljovske vladajuće partije „Gruzijski san“.
To je odluka koja bi mogla da odredi budućnost Gruzije. Ili će se Gruzija konsolidovati u ruskoj sferi uticaja – gde već jeste – ili će je izbeći i okrenuti se zapadnom putu. Dva glavna faktora govore protiv povratka na zapadni put: Rusija utiče na gruzijsku politiku kroz podršku Gruzijskom snu i direktnije se meša u predstojeće izbore.
Rusko mešanje u Gruziju nije novo; ona je dugotrajna i višeslojna, uključujući hibridne operacije, direktnu vojnu intervenciju u avgustu 2008. i tekuću okupaciju Južne Osetije i Abhazije. Ali dugi niz godina, Moskva se oslanjala na otvoreno proruske političke aktere u Gruziji da potkopaju evroatlantske aspiracije zemlje. Međutim, od ruske otvorene invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, na videlo je izašlo dublje, podmuklo usklađivanje: Gruzijski san se sve više pojavljuje kao posrednik Kremlja, ometajući integraciju Gruzije u evroatlantske institucije.
Međutim, prema anketama, većina Gruzijaca želi da njihova zemlja bude integrisana u Evropsku uniju i NATO.
Stranka Gruzijski san se prilagodila ovoj klimi i predstavila se kao prozapadna partija i njene vrednosti, prodemokratska partija, ali se u praksi dogodilo suprotno.
Od 2012. godine predizborne kampanje Gruzijskog sna zasnivale su se na obećanju o približavanju Gruzije EU. Čak i danas, uprkos napadima na Zapad bez presedana, izborni transparenti Gruzijskog sna prikazuju zastave EU i obećavaju integraciju u EU, usvajajući fasadu za održavanje javne podrške. U praksi, međutim, stranka se distancirala od proevropske agende.
Još jedan detalj koji treba razmotriti je prikaz Mađarske Viktora Orbana u Gruzijskom snu kao modela za evropsku budućnost Gruzije. Orban je sve autoritarniji lider koji sistematski podriva demokratiju u zemlji dok dovodi u pitanje demokratske vrednosti širom EU. Gruzijska vladajuća partija slavila ga je kao lice Evrope kakvom bi Gruzija trebalo da teži, prikazujući Orbanovu borbu za „tradicionalne, hrišćanske, konzervativne, porodične vrednosti“ kao važnu bitku protiv „LGBTQ+ propagande“ u EU.
Pod lažnim obećanjem da će se približiti EU, Gruzija je u protekloj deceniji prešla put od „svetionika demokratije“ do klizanja ka autoritarizmu. Zemlja sada pati od ukaljanog pravosuđa i institucija, sa zakonima koji sve više ciljaju na medije i civilno društvo, i rasprostranjenim kršenjima ljudskih prava. Pošto su zapadne zemlje počele da sprovode mere za izolaciju Rusije kao odgovor na invaziju na Ukrajinu u punom obimu, Gruzijski san je ojačao svoje veze sa Rusijom. Stranku gruzijskog sna i nekoliko sadašnjih i bivših vladinih zvaničnika Zapad je sankcionisao zbog podrivanja demokratije i delovanja kao agenti ruske obaveštajne službe „kako bi uticali na gruzijsko društvo i politiku u korist Rusije“.
U ovom kontekstu, za razliku od Moldavije, gde je Rusija pokrenula ogromnu prikrivenu kampanju uticaja kako bi uticala na izbore, u Gruziji se Kremlj u velikoj meri oslanja na vladu „Gruzijskog sna“ da podriva prozapadne aspiracije zemlje. Gruzijski san je praktično preuzeo većinu ruskog rada i sprečio je evroatlantske integracije. Centralna tema ovogodišnje kampanje Gruzijskog sna je optuživanje Zapada da izaziva probleme u Gruziji i regionu u celini, dok istovremeno prikazuje Rusiju kao garanta mira – narativ koji je takođe snažno gurao Kremlj.
Retorika okrivljavanja Zapada se pojačala početkom 2024. godine, kada je Gruzijski san doneo zakon o stranim agentima u ruskom stilu, koji je EU osudila, navodeći da ne ispunjava njene vrednosti i standarde.
Zakon je usvojen da cilja na nevladine i medijske organizacije koje finansira Zapad i da ih označi kao strane agente. Ovaj pokret potiskuje građansko društvo i postavlja temelje za jači antizapadni narativ u zemlji.
Antizapadni narativ koji je uspostavio Gruzijski san sastoji se od tri glavna narativa koji imaju za cilj da manipulišu i utiču na birače:
Narativ 1: Zapad uvlači Gruziju u rat, ali Gruzijski san uzvraća udarac kako bi održao mir.
Narativ 2: Sjedinjene Države organizuju proteste na dan izbora za rušenje Gruzijskog sna.
Narativ 3: Gruzijski san bi mogao da postigne dogovor sa Rusijom o povratku gruzijskih teritorija koje je Rusija okupirala.
Međutim, Rusija se ne oslanja samo na Gruzijski san da bi svoju poruku prenela zemlji. Takođe je činila razne direktne pokušaje da se umeša u predstojeće izbore. Na primer, ruska spoljna obaveštajna služba (SVR) objavila je nekoliko izjava u kojima optužuje Sjedinjene Države da su organizovale državni udar za rušenje Gruzijskog sna. Poslednjih meseci, u najmanje četiri izjave SVR-a se navodi da Sjedinjene Države orkestriraju zaveru u „holivudskom stilu“ da podstaknu nemire i zbace vladajuću stranku sa vlasti putem „Majdana u Tbilisiju“, što se odnosi na događaje koji su se desili u Ukrajina. SVR je takođe dodao da je Rusija želela da osujeti pokušaje „revolucije u boji“ u Gruziji otkrivanjem dostupnih informacija o toj temi.
Meta je u avgustu zatvorila rusku mrežu usmerenu na Gruziju koja je aktivno objavljivala o protestima protiv zakona o stranim agentima u ruskom stilu. Ova mreža je kritikovala demonstrante koji su izrazili podršku Gruzijskom snu. Akcija, koja se fokusirala na fiktivne veb stranice sa vestima, takođe se proširila na različite platforme. Ruski akteri su pokušali da zamagljuju granicu između autentičnog političkog diskursa i izmanipulisanih narativa, iskrivljujući javnu percepciju i otežavajući Gruzijcima da prave razliku između istinskih javnih osećanja i narativa koje su strani akteri uveli u onlajn diskurs.
Ruski obaveštajci su takođe upravljali sredstvima na gruzijskom Telegramu, uključujući kanal posvećen širenju narativa o skorom „puču“ koji je orkestrirao Zapad tokom izbora. Ovim kanalom upravlja NewsFront, ruska platforma za dezinformacije koja je povezana sa ruskim obaveštajnim službama i koja radi na više jezika./The Geopost/