
Balkan je u opasnosti da eksplodira ukoliko NATO ne preduzme hitnu akciju da okonča rusku i srpsku agresiju na Kosovu
S obzirom na rastuće tenzije, sveobuhvatni strateški cilj Vladimira Putina je sada jasan: da se demontira NATO i razotkriju slabe tačke alijanse. Pošto je Rusija pretrpela neuspehe u Ukrajini, neposredna pretnja članicama NATO-a, kao što su Poljska i baltičke države, mogla bi biti donekle smanjena. Ali najslabiji bok NATO-a leži na Balkanu, koji predstavlja povoljan cilj za ruske ambicije.
Ove nedelje je bila jedna od najgorih konfrontacija od kada je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije 2008. Desetine teško naoružanih Srba napalo je policiju na severu Kosova i zabarikadiralo se u pravoslavnoj crkvi. Kosovsko rukovodstvo je razumljivo opisalo incident kao teroristički napad. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić negirao je bilo kakvu umešanost i požalio se ruskom ambasadoru u Srbiji da kosovski premijer Aljbin Kurti sprovodi „brutalno etničko čišćenje“ uz podršku Zapada.
Za Moskvu je ova eskalacija ostvarenje sna. Srbija i Rusija već mesecima pripremaju Srbe za eskalaciju na Kosovu i podižu tenzije na Balkanu kako bi odvratile Zapad od njegovog rata u Ukrajini. Oni su informativni prostor preplavili propagandom ponavljajući staru tvrdnju da Kosovo pripada Srbiji – jedna propagandna publikacija tvrdi da se Velika Britanija sprema za rat. Kao što svako ko poznaje istoriju Balkana zna, takva retorika je i ranije izazivala etničko nasilje u regionu.
Rusija je brzo iskoristila incident: ruski portparol je izjavio da „dodatni pritisak Zapada“ dovodi „ceo region Balkana do opasne provalije“. Putin zna da ne mora da šalje snage na Balkan – može da destabilizuje region hibridnim ratovanjem i ponovo uspostavi Rusiju kao jedinog pouzdanog posrednika u konfliktu. Ovim planom se postižu tri cilja: odvraćanje pažnje Zapada od Ukrajine, jačanje položaja Moskve u regionu i davanje Putinu uticaja nad zapadnim silama ako žele da spreče eskalaciju sukoba u regionu.
Srbija takođe ima koristi. Vučić je prvo eskalirao, a zatim i deeskalirao na Kosovu, pozicionirajući se kao stub stabilnosti i koristeći to kao polugu protiv Zapada. Vučićev krajnji cilj je da ostane na vlasti, a kosovska kriza mu pomaže da skrene pažnju sa sopstvenih domaćih problema i poveća podršku za predstojeće izbore.
Bela kuća je u petak preduzela korak bez presedana i javno upozorila na „veliko srpsko vojno raspoređivanje duž granice sa Kosovom“. Koliko god opasno, Vučić zna da ne treba da šalje vojsku. Umesto toga, on može da koristi Putinovu knjigu i pošalje vojnike „male zelene čovečuljke“ bez obeležja da potkopaju Kosovo i stvori uverljivo poricanje. Možda se upravo to već dogodilo.
NATO je rekao da će povećati svoje trupno prisustvo na Kosovu – britansko ministarstvo odbrane dalo je NATO komandu nad bataljonom vojske da pruži podršku – ali mora da učini više, i to brzo, da zaustavi nasilje i odvrati Rusiju i Srbiju. Još je hitnije da NATO intenzivira svoj informativni rad u zemlji i inostranstvu. Još jedna kosovska kriza mogla bi se lako preliti na Severnu Makedoniju, državu članicu NATO-a, i imala bi značajne implikacije na evropsku odbranu u trenutku kada su Sjedinjene Države ometene svojim predstojećim izborima. Ovo je opasan trenutak, ali o kome malo ljudi priča.
Tri decenije nakon krvavog raspada Jugoslavije, etničke tenzije na Balkanu nikada nisu nestale. Uprkos sveukupnoj vojnoj nadmoći NATO-a, on ima slabu ruku na Balkanu i Rusija nastavlja da ga nadmašuje tamo. Vreme je da NATO poveća svoje prisustvo u regionu i stavi Rusiju u defanzivu./Telegraph/