Predsednički Izbori u Crnoj Gori – u situaciji ‘biti ili ne biti’

Danas se održavaju Predsjednički Izbori u Crnoj Gori. Ovo su prvi predsjednički izbori tokom kojih DPS nije na vlasti. Milo Đukanović kao aktuelni predsjednik ulazi u trku oslabljen gubitkom državnih resursa koji su mu u prošlosti pomagali da napravi dobar rezultat.

Posljednji izbori su održani u potpuno drugačijoj atmosferi 2018. godine, kada je DPS čvrsto držao vlast u svojim rukama i kada je Đukanović pobjedu odnio u prvom krugu ostavljajući sve kandidate daleko iza sebe. Opozicija je tada bila u potpunom rasulu nakon pokušaja državnog udara pd strane rusko-srpskih službi na dan izbora 2016. godine.

Nakon što se Srpska pravoslavna crkva pobunila protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti i dovela svoje ljude na vlast u Crnoj Gori 2020. godine Milo Đukanović se napazi u sličnoj situaciji kao Mihail Sakašvili 2013. godine. Ovi izbori su iz tog razloga biti ili ne biti za Đukanovića i njegov “suverenistički” blok.

Đukanović je u četvrtak raspuštio skupštinu i u petak zakazao parlamentarne izbore za 11. jun. Abazovićeva vlada i njegovi partneri u skupštini su rekli da će tražiti izjašnjavanje Ustavnog suda po ovom pitanju. Abazoviću ne odgovaraju izbori jer njegova popularnost strmoglavo pada. Zato pokušava na sve načine da ih odloži i zato nije bio kandidat na predsjedničkim izborima.

Ono što je najizglednije je to da će Đukanović osvojiti najveći broj glasova i prvi krug je samo pitanje ko će biti drugi, odnosno ko će izboriti plasman u drugi krug izbora sa Đukanovićem

Kandidati

Andrija Mandić, nekadašnji poslanik u Skupštini Crne Gore, jedan od lidera bloka Demokratski front, predsjednik Nove srpske demokratije. Lider crnogorskih Srba i dugogodišnji protivnik Mila Đukanovića. Učestvovao je u ratu 1999. na Kosovu, bio je zamenik ministra privrede bivše kod Miloševića.

Osumnjičen je za pripremanje prosrpskih i proruskih nereda i pokušaja državnog udara na dan izbora 2016. (čak je i osuđen, ali je presuda vraćena na ponovno odlučivanje).

Neki mediji tvrde da posjeduje titulu četničkog vojvode što on nije negirao.

Jakov Milatović, jedan od dvojice lidera pokreta Evropa Sad, političar i ekonomista.

Možda najpopularniji kandidat nakon Đukanovića. Milatović je u predsjedničku trku ušao bukvalno u poslednjem trenutku umesto predsjednika pokreta Evropa Sad Milojka Spajića, za koga je utvrđeno da ima srpsko državljanstvo i prebivalište u ovoj zemlji. Oba lidera Evrope Sad bili su ministri vlade Zdravka Krivokapića, koja je dogovorena u manastiru Ostrog i na vlast došla 2020. godine, ali je trajala samo godinu i po dana.

Spajić i Milatović pokrenuli su program povećanja plata i penzija smanjenjem izdataka za zdravstvo i druge porese. To je dramatično povećalo njihovu popularnost u narodu, ali je u isto vrijeme, prema njihovim protivnicima, dovelo do povećanja inflacije i nestašice lijekova.

Spajić je prije smjene uglavnom važio za glavnog favorita aktuelnih izbora. Milatović je bio njegov sidekick ali je sada dospio u prvi plan.

Aleksa Bečić, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore (2020-2022). Ekonomista po obrazovanju. Lider stranke “Demokratska Crna Gora” koja je nastala cijepanjem Socijalističke narodne partije, nekadašnje Miloševićeve franšize u Crnoj Gori. Blizak je SPC.

Predsjednik parlamenta postao je nakon za njega uspješnih izbora 2020. na kojima je njegova koalicija “Mir je naša nacija” osvojio 12.5% i deset mjesta u Skupštini. Nakon političke krize 2022. godine smijenjen je s mjesta predsjednika parlamenta i zajedno sa Krivokapićevom vladom i otišao u opoziciju. Sada je opet dio vladajuće većine i podržao ga je Dritan Abazović.

Relevantna predizborna istraživanja su pokazala da je najpoželjniji suparnik Đukanoviću u drugom krugu Andrija Mandić, čija pomiriteljska kampanja ne uspijeva da zavara suverenističke birače koji neće glasati za Đukanovića. Ako bi on prošao u drugi krug onda bi pobjeda Đukanovića bila sasvim izvjesna.

Sa druge strane, Milatović je najnepovoljniji kandidat za duel sa Đukanovićem u drugom krugu, jer je njegov populistički program i obećanje povećanja plata imalo odjeka i uspjeha među tradicionalno suverenističkim biračima, iako je Milatović blizak SPC.

Odlazak Đulanovića sa mjeste predsjednika značio bi veću kontrolu Beograda i Moskve nad procesima u Crnoj Gori i konsolidaciju moći prosrpskih snaga u zemlji. Pobjeda Đukanovića bi, sa druge strane, mogla značiti put ka povratku euroatlantskom putu Crne Gore, ali i produžetak agonije.

—

Piše za The Geopost: Ljubomir Filipović