
Lideri Slovačke i Srbije otputovali su u Moskvu da proslave Dan pobede sa Putinom, uprkos upozorenjima EU da to ne čine. Kako Brisel može sprečiti dalju saradnju?
Prošle nedelje, u Rusiji je proslavljen Dan pobede u znak sećanja na pobedu nad nacistima i time okončanje Drugog svetskog rata u Evropi. Dan pobede u Rusiji nije razočarao i simbolizovao je događaj ponosa, patriotizma i propagande. Putin je prepoznao da je svetska politika pod snažnim uticajem percepcije i da strana koja najefikasnije kontroliše informacije ima prednost. Da bi predstavili Rusiju kao relevantnu svetsku silu, više od dvadeset šefova država i vlada slavilo je u Kremlju.
Dvojica od njih – Srbin Aleksandar Vučić i Slovak Robert Fico – predstavljaju uspeh Rusije u otpornosti zapadnoj diplomatskoj izolaciji, legitimisanju njenog globalnog uticaja i prkosenju pritisku EU.
Uprkos glasinama da će otkazati posetu zbog zdravstvenih razloga, predsednik Srbije i slovački premijer stigli su u Moskvu uoči proslave Dana pobede 9. maja.
Vučić je objavio slike iz Moskve na svojim nalozima na društvenim mrežama i rekao da je „dao Putinu reč“ da će prisustvovati i da je „uradio ono što sam rekao“.
U međuvremenu, Fico je prekorio EU zbog upozorenja da ne učestvuje u paradi. Pozvao se na svoj status vođe suverene države i izjavio: „Niko mi ne može reći gde treba, a gde ne treba da idem.“ Portparol Kremlja Dmitrij Peskov pohvalio je dvojicu šefova država zbog njihovog „herojskog čina“ protiv „otvorenog, neograničenog pritiska“ Evropske unije.
EU je pretila Ficu i Vučiću putovanjem u Rusiju, a Brisel je osudio Vučićev plan da prisustvuje ceremoniji, tvrdeći da bi time Srbija prekršila utvrđene kriterijume za pristupanje EU.
Brisel mora da shvati da Vučića ne zanima ulazak u EU. Vučić drži vrata za pristupanje EU otvorena samo da bi iskoristio fondove EU. On nema interesa da Srbiju uskladi sa strogim pravilima EU o korupciji, vladavini prava i demokratskom upravljanju. Zaista, jedna od prvih stvari koju je Vučić uradio nakon dolaska na vlast bila je potkopavanje prozapadne političke opozicije i jačanje krajnje desničarskih grupa kako bi poboljšao svoj politički ugled.
S druge strane, Vučić se suočava sa masovnim protestima kod kuće nakon što se krov nove železničke stanice u Novom Sadu srušio, pri čemu je poginulo 16 ljudi.
Na kraju krajeva, Putin je potreban Vučiću. U tom cilju, zapadni političari su pokušali da umire srpskog predsednika nudeći mu podsticaje, uključujući ekonomske inicijative i investicije, u nadi da će ga učiniti partnerom. Ovo je greška. Vučić ne želi da se Srbija približi Zapadu i Evropskoj uniji. Njegov krajnji cilj je da ostane na vlasti igrajući na obe strane, održavajući bliske veze sa Rusijom i Kinom, dok istovremeno dobija ekonomske koristi od EU.
Putin ponižava Brisel time što ugošćuje Vučića i Fica u Moskvi i osigurava da odgovor EU ostane slab i uglavnom retorički, bez konkretnog uticaja. Uprkos pretnjama EU i Vučićevoj poseti Moskvi, predsednik Evropskog saveta Antonio Kosta posetio je Vučića u Beogradu 13. maja i naglasio da je Srbija „u potpunosti posvećena procesu evropskih pristupanja“.
U međuvremenu, britanska poslanica Ema Luel poslala je pismo britanskom ministru spoljnih poslova Dejvidu Lamiju, koje je potpisalo još 25 parlamentaraca, osuđujući Vučićevu posetu Moskvi. Pozvala je „vladu da promeni kurs, počevši od niza značajnih sankcija protiv vlade i njenih zaposlenih…“.
Sada bi Brisel trebalo da ostvari svoje pretnje upućene Srbiji i Slovačkoj. Prvo, EU bi trebalo da prestane da finansira Vučića, jer pristupni fondovi EU podržavaju njegov autoritarni režim. Brisel ne bi trebalo da se plaši eskalacije Beograda, jer je Vučiću potrebnija EU nego što je EU potreban Vučić – to bi takođe bio jasan signal Moskvi i Beogradu da je EU ozbiljna u vezi sa očuvanjem svojih vrednosti, nešto što Vučić izgleda zna kako da iskoristi.
Drugo, Brisel bi trebalo da se prema Ficu odnosi kao što je to učinio prema Viktoru Orbanu, namećući značajnije finansijske troškove kako bi legitimisao moć EU i stvorio temelj potkrepljen kredibilnim pretnjama. Uprkos hvalisanju Fica i Vučića, njihova politička strategija je izuzetno krhka i EU ne bi trebalo da nasedne na njihove igre.
Dr Ivana Stradner je istraživački saradnik u Bariš centru za integritet medija pri Fondaciji za odbranu demokratija./FDD/