
Godine 2020. počela je izgradnja takozvane crkve Svete Trojice u Nakelu u Peći, male crkve okružene sa nekoliko starih groblja i sa izlazom na glavnu ulicu sela.
Zemljište na kome se nalazi crkva nije ograđeno neprobojnom odbranom i može da uđe svako ko to želi.
Objekat nije lako prepoznatljiv kao verski objekat (nema pravoslavnog krsta) i donedavno je služio kao sklonište za narkomane, prolaznike i beskućnike.
S obzirom na eskalaciju situacije zbog hibridnog rata, Srbija se obavezala da će na ovom verskom objektu ispisati neke grafite i da za ove postupke smatra odgovornost Albanaca.
Institut OCTOPUS je pažljivo analizirao natpise na unutrašnjim zidovima crkve i detaljno analizirao okolnu i bezbednosnu situaciju između Kosova i Srbije.
Nakon ovih analiza dolazimo do sledećih zaključaka:
Prema fotografiji broj 2, pri analizi reči „Allahu Akbar“ nalazimo značajne pravopisne greške koje dokazuju da osoba koja je napisala ovaj grafit slabo poznaje albanski jezik, odnosno da za glavni rukopis ima srpski jezik u ćiriličnim slovima i takođe, nema znanja o islamskoj veri.
Muslimani ne pišu reč „AKbar” velikim slovima, a čak i poslednje slovo je i dalje veliko, što je slično psihološkom učenju pisanja slova u obliku ćiriličkih slova. Zbog neupoređivanja sa Alahom, ni muslimani ne pišu veliko akbar, a ove dve reči su jedna drugoj u suprotnosti.
Rečenica na vrhu iste slike ima još više problema, jer zapravo kaže: „Islani eshte feju(i) e votme e Vertet”. („Islam je prava vera“). Znači ne piše “islami” nego “islani”, onda autor koji nije znao albanski jezik nije znao da napiše reč “religija” i napisao je “feju(i)”, pa autor nije zno pravu reč, Autor nije znao da napiše slovo “a” na kraju. Pošto autor nije znao albanski jezik, autor takođe nije znao da napiše reč “vetme” i napisao je “votme”. Na kraju, autor je i reč „istina“ napisao kao „vertet“, počevši velikim slovom, a isti onaj koji je stavio slovo „e“ u reč „je“ nije znao da stavi isto slovo.
Na fotografiji broj 3 vidi se još više argumenata da ljudi koji su pisali grafite nisu bili Albanci, da nisu znali albanski jezik i da je njegov glavni rukopis takođe srpski jezik sa ćiriličnim slovima.
Dakle, autor je na početku rečenice počeo slovom „C“, koje se u srpskoj ćirilici razume kao slovo „S“, zatim je napravio renotaciju i pokušao da je uskladi sa albanskim slovom „S“, ali nije uspeo. . Slično, slovo „j” je napisano bez tačke iznad slova, kao što je slovo „i” napisano bez tačke iznad reči „crkva”. Slično, reč “mi volimo” počinje velikim “D”, sa “j” bez tačke, a reč “xhami” je napisana kao “gjami”, a samo je ova poslednja reč poznata svim muslimanima, bez obzira njihovog nivoa obrazovanja ili ne, kako se pravilno piše. Dakle, ovo pokazuje da na fotografiji 3 postoji i druga osoba koja ispisuje grafite po zidovima i takođe ima srpski jezik sa ćiriličnim slovima kao glavni jezik. Fotografija je takođe pokušala da postane simbol autorovog neuspeha.
Na fotografiji vidimo i lopatu koja je postavljena ili restaurirana nakon ispisivanja grafita. Kao što vidite, lopatu nisu koristili majstori koji su tu radili, jer majstori nisu ostavljali svoj alat prljavim zbog oštećenja.
Na fotografiji broj 4 primećujemo novi rukopis u kome se može govoriti o trećoj osobi koja je učestvovala u pisanju grafita i koja takođe ne poznaje albanski jezik. Oni su zapravo hteli da napišu „Sklonite ovu crkvu odavde, ovde su samo muslimani“, ali u stvarnosti nisu uspeli i najoštrije su otkrili sebe i svrhu grafita. Osoba nije umela da napiše nijednu reč u ispravnom obliku, ali ih odaje i autorski rukopis pokazujući da autor ume da piše ćiriličnim pismom i vrlo malo latinicom i još manje na albanskom jeziku. Što se tiče reči “crkva”, autor nije znao ni da je pravilno napiše na albanskom, ali je čak i slovo “s” više ličilo na ćirilična slova.
Slično, rukopis je odao reč “ka” odstupajući od drugog slova u obliku ćiriličkih slova.
Na fotografiji broj 5 imamo greške u reči „ALLAHU“, jer slovo „LL“ ne postoji u srpskom jeziku, pa autor nije znao da ga pravilno napiše, i odstupio je od pravopisa „II“ sa dva velika slova „I“ u albanskom jeziku ili dva mala slova „l“, koja su, međutim, u suprotnosti sa ostalim velikim slovima. Što se tiče reči „Ekbar“, takođe imamo mnoga svedočenja, gde smo na fotografiji broj 1 videli da je ista reč napisana slovom „A“, na fotografiji broj 5 sa „E“, što ne liči na slova u albanskom jeziku, ali sa ovim ćiriličnim slovima i na kraju reč se završava debelom, besmislenom crnom linijom.
Na fotografiji broj 5 takođe primećujemo da se na vratima nalaze ključevi, da vrata mogu da otvore samo odgovorna lica i da vrata nisu otvorena nasilno već na normalan način.
Da su to pisali Albanci, vrata bi se jače otvarala, ili bi grafiti bili ispisani van zidova crkve, jer Albanci nemaju koga da se plaše kada ispišu takve grafite. Ali to su napisali Srbi koji su imali dozvolu i celnike da odu da naslikaju grafite, uz uputstva šta da rade i kako da se ponašaju, a nisu mogli da ispišu grafite po spoljnim zidovima jer bi inače bili prvi otkrili prolaznici.
Na svim fotografijama primećujemo da je bilo najmanje pet osoba koje ne znaju albanski jezik i nemaju ga kao glavni jezik, a takođe ne znaju albansko pismo, a potvrđujemo da su autori iz srpske zajednice ( ne nužno sa Kosova) i četiri od ovih ljudi su napisala grafite, a jedan je bio stražar.
Svrha grafita
Ovaj grafit nastaje nakon snažnog srpskog učešća u hibridnom ratu protiv Kosova na bezbednosnom i političkom planu.
Faktori koji su proizveli ovaj grafit za propagandu protiv Kosova u međunarodnoj areni i među srpskim stanovništvom su:
Odbijanje ulaska patrijarha srpskog Pofirija na Kosovo.
Kampanja protiv Kosova za članstvo u Savetu Evrope.
Pitanje zabrane nelegalne upotrebe dinara na Kosovu.
Pitanje davanja asocijacije Srbima, odnosno autonomije.
Pronalaženje oružja na severu Kosova.
Srbija je ova pitanja učinila delom hibridnog rata protiv Kosova i stalno ih koristi, a sada koristi i širenje međuetničkih tenzija i „napade na Srbe“ u drugim regionima Republike Kosovo.
Aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, u vreme dok je bio ministar propagande u režimu Slobodana Miloševića, imao je zadatak da prikupi razne slučajeve u kojima je poznat i kao srpski gebelci. Danas on tu sposobnost nastavlja i kada sam kao autokrata vodi institucije Srbije.
Tvrdi se da je pitanje grafita utoliko veći problem za srpsku vladu jer su u Srbiji svi mediji osim dva pod kontrolom i tako bi uspela da koristi grafite za kreiranje propagande za izazivanje viktimizacije među međunarodnim i šovinizma među srpskim narodom. Iz tog razloga, nije slučajno što je srpski narod izabrao ministra informisanja Dejana Ristića, koji je i pre svog imenovanja za ministra bio odgovoran za stvaranje osećaja viktimizacije, genocida i šovinističke nacionalizacije kod Srba među učenicima, nastavnicima i srpskim narodom.
Kao što je u svetu poznato, srpski političari su u prošlosti takve postupke činili još grubljim u saradnji sa srpskom tajnom službom, optužujući Albance da opravdavaju svoje postupke naknadno.
Vredan pomena je i slučaj „Panda” u Peći, u kojem je 1998. godine u kafiću ubijeno nekoliko mladih ljudi srpske nacionalnosti. Za ovaj slučaj specijalna policija je optužila i osudila nekoliko Albanaca. Paravojna grupa “Crvene beretke” odmah se osvetila ostalim nedužnim Albancima ubistvima, mučenjem, nasiljem, zatvaranjem, pljačkom i raznim zlostavljanjima.
I sam Aleksandar Vučić je 2013. godine javno priznao da su ovaj ružni zločin počinile same srpske bezbednosne institucije, pripadnici specijalne policije i srpski zločinci koji su u to vreme bili na dužnosti, ali je kao akciju to planirala srpska „UDBA“. .
Dok je posle terorističkog napada u Banjskoj u septembru 2023. godine dokazano da je Vučićev režim koristio srpske crkve na Kosovu za skladištenje oružja.
Dakle, iz prikupljanja podataka, analize činjenica i okolnosti, jasno je da ove događaje nisu izveli Albanci, već Vlada Srbije u cilju eskalacije situacije u regionu i viktimizacije i opravdanja naknadnih postupaka Srbije pred međunarodnom zajednicom./Octopus/