
Tri meseca nakon početka ruske ofanzive u Ukrajini neke stvari su već jasne. Neuspeh Vladimira Putina da sprovede strategiju „blitzreig” – napad svim sredstvima za brzu pobedu – doveo je do odustajanja od plana za okupaciju Kijeva. Sticanje ukrajinskog kapitala stvorilo bi uslove za sprovođenje drugog dela plana, koji je predviđao postavljanje kvislinške vlade.
Ali nedostatak podrške većine Ukrajinaca, uključujući etničke Ruse, učinio je Rusiju da se fokusira samo na jugoistočne regione Ukrajine, koje nastavlja da pripaja.
Predviđanja Moskve su bila da Ukrajinci nemaju jaka nacionalna osećanja i da će ruska vojska biti dočekana raširenih ruku. Putin i njegovi agitatori su dugo konstruisali priznanje da su Ukrajinci veštačka i nepostojeća nacija, dok ih građani Ukrajine smatraju populacijom ruskog etničkog porekla, kao i beloruske. Ovo očekivanje se pokazalo kao fatalna greška procena Moskve, koja ga je koštala vrtoglavih gubitaka u ljudima i vojnoj tehnici za period od samo tri meseca.
Ovaj poraz Rusije je dobra vest za zapadne lidere. Njihove snažne izjave da je Putinova pobeda u Ukrajini značila početak urušavanja liberalnog svetskog poretka zasnivale su se na strahovima od sprovođenja ove operacije drugih zemalja sveta koje imaju asimetrične sporove sa susedima. Primer je spor između moćne Kine i Tajvana, malog ostrva koje od Drugog svetskog rata teži međunarodnom priznanju svog državljanstva.
Šta bi se desilo na Balkanu da Rusija dobije rat?
Rusija odavno primenjuje doktrinu „ruskog sveta“, što znači da ova zemlja treba da se prostire svuda gde žive etnički Rusi. Tu je osnova vojnih intervencija i aneksija teritorija u susednim državama, da bi ih potom priznali kao nezavisne države, a na kraju da budu deo Ruske Federacije. Na Balkanu postoji i doktrina „srpskog sveta“, koja je skoro ista kao i ruska. Ima etničkih Srba u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska), Crnoj Gori i na Kosovu. Sve tri države se suočavaju sa stalnim problemima, koji proističu upravo iz te doktrine.
Opasnost u ovoj analogiji je još jedna analogija: vojna nadmoć Srbije nad tri susedne države, ista kao i Rusija. Eventualna pobeda „ruskog sveta“ u Ukrajini, podstakla bi implementaciju „srpskog sveta“ u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, gde u geografski kompaktnoj celini živi značajan procenat srpske nacionalnosti. Rizik za ove države je još veći jer nisu članice NATO-a.
Eventualna pobeda Rusije nad Ukrajinom dodatno bi zakomplikovala odnose Skoplja i Sofije. Narativ koji je na neki način opravdavao rusku vojnu agresiju u Ukrajini bio je da „ne postoji ni ukrajinski narod ni ukrajinska nacija“. Time je Rusija tvrdila da stanovništvo koje živi u Ukrajini u suštini pripada ruskoj etno-kulturnoj matrici. Srbija ima isti pristup Crnoj Gori, negirajući postojanje crnogorskog naroda kao etničke grupe sa svojim kulturno-istorijskim obeležjima. Bugarska takođe negira postojanje makedonskog naroda, za kojeg tvrdi da su etnički Bugari koje je Titova Jugoslavija asimilirala.
Može li Bugarska da vojno interveniše u severnoj Makedoniji ako se spor pogorša?
Sve dok je sadašnji svetski poredak na mestu – ne. Ali praksa koju Rusija usvaja – realističan pristup bez ikakve vrednosti ili principa, ipak može dovesti do takve intervencije. Pogotovo ako bi Srbija pripojila sever Kosova i Republiku Srpsku.
Kako se ratni front pomera ka istoku Ukrajine, Rusija želi da zadrži ono što je de fakto kontrolisala od 2014. Bez obzira na različita tumačenja, Rusija je izgubila rat u Ukrajini. Ovaj epilog će imati pozitivne efekte za Balkan, a to znači mir i EU integracije. Srbija će na kraju morati da sedne u stolicu Zapada, čime će prekinuti bliske veze sa Moskvom. Ostale zemlje u regionu će takođe biti ohrabrene da intenziviraju saradnju, u pripremi za rešavanje složenih međususedskih problema.
Projekti „Etničkog sveta“ do sada su propali u Ukrajini.
Piše: Dželal Neziri, saradnik The Geoposta iz Severne Makedonije