
Piše: Piter Apps
Prošle nedelje, predsednik SAD Džo Bajden otvorio je „Samit za demokratiju“ u kojem su učestvovale 100 zemalja opisujući autoritarne modele Rusije i Kine kao „određeni izazov našeg vremena“. U sredu su lideri te dve nacije održali video konferenciju kako bi pokazali jedinstveni front kao odgovor.
Usred najave potencijalne rusko-kineske baze na mesecu, trosmernog indijsko-kinesko-ruskog samita i u pozadini pogoršanja odnosa između Zapada i Moskve i Pekinga, poziv predsednika Vladimira Putina i Si Šinpinga u sredu je bio njihov 37. virtuelni ili fizički sastanak od 2013.
Njih dvoje će se prvi put lično sresti od 2019. na Zimskim olimpijskim igrama u februaru. Nazivajući jedan drugog „dragi prijatelju” i „stari prijatelju”, oni su svoje zemlje približili jedna drugoj tokom pandemije, predstavljajući se kao rastuća, sve ujedinjenija protivteža nepredvidivim Sjedinjenim Državama i posrnulim Zapadom.
To je uključivalo raspravu o „nezavisnoj finansijskoj infrastrukturi“ u sredu koja bi umanjila efekte bilo koje sankcije SAD ili Zapada. Drugi zvaničnici su izvestili o izgledima za zajedničku rusko-kinesku mesečevu bazu i trosmerni samit Rusija-Kina-Indija, koji su nedvosmisleno usmereni na ograničavanje ili balansiranje dometa Vašingtona i njegovih saveznika.
Koliko daleko to zaista ide ostaje mnogo manje jasno. U kineskoj izjavi se očigledno ne spominje NATO ili Ukrajina, u kojoj je Kina trenutno najveći strani investitor i za koju se brinu Sjedinjene Države i njeni saveznici da bi mogla biti na ivici nove invazije ruskih snaga.
Ruska izjava je, nasuprot tome, sadržala izraz podrške stavu Kine o Tajvanu, koji smatra odmetničkom provincijom i sve više preti da će upotrebiti vojnu silu protiv. To bi moglo ukazivati na to koja od ove dve nacije ima najveću potrebu za neposrednom podrškom – iako je Pekingu gotovo sigurno drago što je Putin bio najistaknutiji strani gost na Olimpijadi nakon diplomatskog bojkota predvođenih SAD.
KOMPLIKOVANE ALIJANSE
Istina, ni rusko-kinesko partnerstvo ni mnogo veći broj saveza, prijateljstava i drugih komplikovanih odnosa Sjedinjenih Država nisu jednostavni, niti će to postati. Dok su sve veće napetosti sa Sjedinjenim Državama neizbežno gurale Rusiju i Kinu zajedno, one imaju svoje suprotstavljene interese i saveze – ne samo svoje komplikovane odnose sa Indijom, prijateljem Rusije, ali strateškim neprijateljem Kini.
Oni takođe imaju svoje dugotrajno rivalstvo u Centralnoj Aziji, kao i da obojica pokušavaju da izgrade nove sfere uticaja posebno na Balkanu. Američki savezi su, međutim, u najmanju ruku podjednako složeni – kao što je Samit za demokratiju možda i nesvesno pokazao.
Sa pozivne liste su jasno isključene članice NATO-a – Mađarska i Turska – optužene da postaju sve autoritarnije, kao i drugi američke saveznici kao što su Saudijska Arabija, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati i Singapur, o kojima bi se moglo reći slične stvari.
Sve agresivniji stav Rusije u istočnoj Evropi i Pekinga u jugoistočnoj Aziji neizbežno su zbližili mnoge američke saveznike, posebno u Aziji gde Japan, Indija i Australija sada čine „kvad” zajedno sa Sjedinjenim Državama. Međutim, mnogo je manje jasno šta bi američki saveznici uradili u slučaju napada na Tajvan.
U drugim oblastima, i Moskva, a posebno Peking, uspeli su da privuku nekada lojalne saveznike SAD u složeniji položaj. Ove nedelje se ispostavilo da prodaja SAD Mlaznjaci F-35 za Ujedinjene Arapske Emirate će verovatno biti stavljena na čekanje, delom, navodno, zbog zabrinutosti da bi njihova tajna tehnologija mogla da nađe put do Pekinga, koji je izgradio svoj sve bliži odnos sa zalivskom nacijom.
AMERIČKA NOĆNA MORA?
U Evropi, Francuska je sa besom odgovorila na izbacivanje iz sporazuma o podmornici sa Australijom i formiranjem novog AUKUS partnerstva sa Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom. Vašington se takođe ponekad bori da dovede evropske države u jedinstven front po pitanju Rusije, uključujući završetak ključnih gasovoda i Ukrajinu.
Ironično, nedavna ruska retorika i zveckanje vojnih sabljama o Ukrajini doneli su najveće jedinstvo u godinama, što je navelo Nemačku da se pridruži Vašingtonu u pretnji da će blokirati otvaranje gasovoda Severni tok 2.
Poslednjih dana Moskva je zahtevala od države NATO-a i Sjedinjene Države da naprave niz ustupaka koje verovatno neće učiniti, uključujući obećanje da se neće dalje širiti na istočnu Evropu niti podržavati bivše sovjetske nacije kao što su Gruzija i Ukrajina. Ali Sjedinjene Države su takođe rekle da neće slati trupe ako Rusija krene u invaziju.
To čini rusko-kineske izjave o stvaranju novih finansijskih mreža odvojenih od Sjedinjenih Država i Zapada važnijim – Sjedinjene Države su obećale da će vojna agresija doneti iscrpljujuće sankcije, potencijalno uključujući zamrzavanje Rusije iz međunarodnog bankarskog sistema SVIFT. Sofisticiranije rusko-kineske finansijske mreže bi to mogle otežati, iako bi ih druge velike nacije morale usvojiti da bi bile efikasne.
Kineski nacionalistički tabloid Global Times – koji izdaje Komunistička partija Kine i uvek gura odlučnu antiameričku liniju – čvrsto je povezao sukobe oko Ukrajine i Tajvana u uvodniku, upozoravajući da, iako bi Sjedinjene Države mogle da uvedu sankcije, one neće biti spremne da se brane, bilo sa ozbiljnim vojnim silama SAD.
“Iako SAD ima prednost u pogledu snage, ne može da slomi ni Kinu ni Rusiju“, navodi se. „Strateški sukob sa bilo kojom od dve zemlje doneće nepodnošljive troškove za SAD. Za Vašington je noćna mora kada se Kina i Rusija udružuju”.
Te reči neizbežno sadrže element željenog razmišljanja. Ono što je, međutim, jasno je da i Moskva i Peking očekuju da će se njihova konfrontacija sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima intenzivirati i veruju da im držanje zajedno daje najbolje šanse da prebrode te konfrontacije i da ih pobede.