
Dr Boris Varga, Kolumnista iz Srbije za The Geopost
Potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin u martu je posetio Rusiju i zahvalio se njenim vlastima za „podršku legalnim i legitimnim organima Srbije i ponovnom uspostavljanju reda i stabilnosti u državi“. Osim obaveštajnih informacija kojima se hvali Vulin, nepoznato je na koji način je to Rusija pomogla srpskom režimu da napravi red i održi stabilnost režima, kada već šesti mesec studenti i građani protestuju mirno i ne traže smenu vlasti.
Sa druge strane, skoro svaki dan predstavnici srpskih vlasti govore o tome da je u Srbiji pokušaj “obojene revolucije”. Predsednik Vučić je rekao da je sa Zapada u “obojenu revoluciju” uloženo više od tri milijarde dolara, a među državama koje u njoj učestvuju naveo je Veliku Britaniju.
Tvrdnje da postoji spoljna podrška i finansiranje masovnih demonstracija sa Zapada, srpske vlasti nikad nisu dokazale. Međutim, poznato je da Srbija ne samo na unutarpolitičkom, već i na međunarodnom planu aktivno zagovara borbu protiv “obojenih revolucija” i priključuje se u njoj vodećim autoritarnim režimima.
Rusija i Kina masovne proteste i “obojene revolucije” vide kao veliku pretnju svojim nesmenjivim režimima, a ta tema je visoko na agendi samita Šangajske organizacije za saradnju koju predvode Moskva i Peking.
Srbija se i zvanično toj borbi priključila nekoliko meseci pre totalne ruske agresije na Ukrajinu, u decembru 2021. godine. Iako navodno u najstrožoj tajnosti stvorena, Vulin je potvrdio da su Rusija i Srbija formirale Radnu grupu za borbu protiv „obojenih revolucija“ koja ima zadatak da sprečava masovne demonstracije i da vrši konstantan nadzor nad opozicionim aktivistima, nevladinim organizacijama i nezavisnim novinarima.
Studenti u Srbiji odlučno odriču da je u pitanju bilo koja revolucija rušenja vlasti, a najmanje “obojena revolucija”. Pežorativno tumačnje te sintagme je u srpske medije došlo iz ruske propagande i skoro da je opšte prihvaćeno da se radi o državnim svrgavanjima vlasti uz pomoć tajnih službi sa Zapada.
U javnom medijskom diskursu Srbije ne postoji jedinstveno tumačenje “obojene revolucije”, osim da se radi o revolucijama na postovjetskom prostoru u Gruziji “Revolucija ruža” (2003) u Ukrajini “Narandžasta revolucija” (2004) i u Kirgistanu “Revolucija lala” (2005). Skoro da se te revolucije ne povezuju sa smenom Slobodana Miloševića 5. oktobra 2000. godine, što je bilo osnov za sve “izborne”, odnosno “obojene” ili “šarene revolucije”.
Opsednutost Aleksandra Vučića “obojenom revolucijom” nije nova pojava. Masovni protesti protiv srpskih vlasti traju deceniju, skoro od početka dolaska Srpske napredne stranke na vlast u Srbiji, ali poslednjih meseci pobuna protiv korupcije dostigla je vrhunac. U Beogradu je 15. marta održan najveći skup u srpskom višestranačju, na kom je prisustvovalo više od 300 hiljada ljudi.
Taj skup je prekinut u trenutku komemorativne šutnje uz pomoć nepoznatog soničnog sredstva, navodnog oružja za razbiljanje masovnih demonstracija, za koje se tvrdi da bi moglo biti zvučni top. Vlast kontradiktorno sve ove navode negira.
Vučić je takođe rekao da će do Vidovdana (28. juna) da napše knjigu “Kako sam pobedio obojenu revoluciju”. Analitičari i novinari koji se bave naoružanjem tvrde da bi upotreba od strane vlasti još uvek neidentifikovanog sredstva ujedno mogao biti veliki skupi eksperiment a njegovo testiranje na bazi šoka nehumani čin na masi od više hiljada ljudi koji tiho i mirno stoje.
Nepoznato je da li je upotreba u Beogradu savremenog oružja za borbu protiv demonstracija deo uspostavljanja reda i stabilnosti u državi na kojoj se Vulin zahvalio Moskvi. Vučić vidno zadovoljan već slavi pobedu, samo je pitanje da li će njegov metod iz “knjige” obogatiti rad srpsko-ruske Radne grupe za borbu protiv “obojenih revolucija” ili je to sredstvo protiv demonstranata samo prepisano po već ranije pripreljenom rusko-kineskom receptu.
/The Geopost