
EU je započela pregovore sa Azerbejdžanom da zameni veći izvoz ruskog gasa u Evropu. Neki postavljaju pitanje da li će biti izvodljivo da se gas usmerava preko Ukrajine kada sporazum Kijeva i Rusije istekne krajem godine.
Ukrajina ima hiljade kilometara podzemnih gasovoda kojima se ruski prirodni gas prenosi u zapadnu Evropu. Pre nego što je Moskva počela svoju punu invaziju na Ukrajinu, skoro 150 milijardi kubnih metara prirodnog gasa je prolazilo godišnje kroz cevovode koje je izgradio Sovjetski Savez.
Od početka rata, države EU su smanjile svoju zavisnost od ruskih fosilnih goriva, dok je Rusija smanjila isporuke gasa preko Ukrajine sa 40 milijardi kubnih metara koje su obe strane dogovorile 2019. na skoro 15 milijardi kubnih metara prošle godine.
Petogodišnji sporazum sa ruskom državnom energetskom kompanijom Gasprom o nastavku uloge Ukrajine kao zemlje tranzita gasa ističe krajem 2024. godine. Sporazum je jedini preostali trgovinski i politički sporazum između Moskve i Kijeva.
Rusija otvorena za obnovu sporazuma o tranzitu gasa
Ukrajina i EU umanjile su izglede za novi sporazum pošto su diplomatske veze prekinute sukobom.
Brisel je saopštio da bi zemlje EU koje se najviše zavise od ruskog gasa iz Ukrajine – Austrija, Slovačka, Mađarska i Italija – mogle da povećaju uvoz tečnog prirodnog gasa (LNG) ili da dobijaju gas drugim gasovodima u Evropsku uniju. Moskva je, međutim, prošle nedelje saopštila da je otvorena za obnovu sporazuma.
„Tranzit preko njene teritorije zavisi od Ukrajine. Ukrajina je uspostavila svoja pravila. Zavisi od njihove želje. Rusija je spremna da isporuči“, prenele su ruske državne novinske agencije reči zamenika premijera Aleksandra Novaka.
Umesto toga, EU je započela pregovore sa Azerbejdžanom o uvozu više prirodnog gasa iz zemlje, koji bi potencijalno mogao da protiče kroz ukrajinske gasovode i da pomogne u održavanju uloge ratom razorene zemlje kao zemlje tranzita energije.
Azerbejdžan je povećao izvoz gasa u Evropu za 56% u prvoj godini rata i ima za cilj da ga udvostruči do 2027. godine. Ako izvoz nastavi da raste kao u prvih šest meseci ove godine, očekuje se da će isporuke u Evropu dostići 12,8 milijardi m³ do kraja 2024.
Hikmat Hadžijev, savetnik predsednika Azerbejdžana, rekao je za Rojters prošlog meseca da su i EU i Kijev zatražili od Azerbejdžana da olakša pregovore sa Rusijom. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski potvrdio je da su pregovori u toku prošle nedelje u intervjuu za Blumberg njuz.
Koliko je realan sporazum sa Azerbejdžanom?
Eksperti za energetiku kažu da Azerbejdžan, koji će u novembru biti domaćin klimatskih pregovora COP29, nema raspoloživog gasa u kratkom roku za dalje povećanje snabdevanja Evropi.
„Proizvodnja gasa u Azerbejdžanu nije velika. Zemlja ima veliku potražnju za domaćim gasom i već izvozi gas u Gruziju, Tursku i Evropu“, rekla je za DW Aura Sabadus, nerezidentni viši saradnik u Centru za analizu evropske politike (CEPA).
Prema mišljenju stručnjaka, vladi u Bakuu će biti potrebno vreme i moraće da uloži značajna ulaganja kako bi povećala svoje izvozne kapacitete gasa. Države EU, u međuvremenu, pokušavaju da se odmaknu od fosilnih goriva u korist obnovljive energije, tako da Brisel možda neće biti voljan da potpiše dugoročni sporazum.
„Sporazum sa Azerbejdžanom bi pomogao Ukrajini da pumpa veće količine gasa u Evropu u trenutku kada je zemlja već u procesu integracije svog tržišta gasa u evropsko tržište“, rekao je Oleksandr Suhodolija, stručnjak za energetsku bezbednost i energetsku bezbednost Kritična infrastruktura Zaštita u Nacionalnom institutu za strateške studije Ukrajine, preneo je DW.
Sabadus, s druge strane, smatra da bi, pošto Azerbejdžan nema granicu sa Ukrajinom, azerbejdžanski gas verovatno morao da se uvozi preko infrastrukture južnih gasovoda Rusije preko Turske, Moldavije i Rumunije. Sabadus je za DV rekao da su troškovi tranzita za južne gasovode “preveliki”, što bi moglo da onemogući tu rutu.
Kako bi drugačije mogao da funkcioniše sporazum između Azerbejdžana i Ukrajine?
Jedna od mogućnosti bila bi da azerbejdžanski dobavljači gasa prodaju svoj gas preko Rusije, omogućavajući državnom energetskom monopolu Gaspromu i drugim ruskim kompanijama da ostvare prihod od tranzita.
Ranije ove godine, Gasprom je prijavio svoj prvi gubitak od 1999. dok se borio da nadoknadi izgubljeni evropski izvoz kroz poslove sa Kinom i Turskom.
Ukrajina ima najveća podzemna skladišta gasa u Evropi, koja se nalaze uglavnom na zapadu zemlje. Pre rata, Kijev je tražio od Moskve da joj dozvoli tranzit gasa iz Azerbejdžana i Turkmenistana u Evropu. Međutim, Kremlj je to odbio, pa je ova ruta dovedena u pitanje.
„Malo je verovatno da bi Rusi otvorili svoje granice [za gas iz susednih zemalja] jer bi to značilo gubitak kontrole nad njihovim transportnim sistemom, koji se smatra strateškim bogatstvom“, rekao je Sabadus.
Azerbejdžan već uvozi deo svog gasa iz Rusije i Turkmenistana, za koji kritičari kažu da omogućava reeksport ruskog gasa u Evropu na mala vrata – optužbu koju Baku poriče.
Drugo rešenje bi bio sporazum o razmeni gasa u kome Rusija i Azerbejdžan razmenjuju količine goriva pre ponovnog izvoza.
„U ovom dogovoru, ruski gas bi se prodavao Azerbejdžanima na rusko-ukrajinskoj granici, odakle bi potom mogao da se isporučuje preko Ukrajine“, rekao je Sabadus, dodajući da bi rizik mogao biti prevelik za evropske kupce jer su ukrajinski gasovodi još uvek meta ruskih napada.
Koliko je isplativa uloga Ukrajine u tranzitu gasa?
Kijev je 2021. godine dobio oko milijardu dolara (0,92 milijarde evra) tranzitnih naknada za ruski gas, ali zbog smanjenih isporuka Evropi od početka rata, ovaj iznos je sada pao na oko 700 miliona dolara godišnje.
„To je mala količina gasa koja nije isplativa za Ukrajinu“, rekao je Suhodolija.
Većina naknada ide za operativne troškove, uključujući održavanje gasovoda, tako da bi svaki novi sporazum morao da uključi značajno povećanje snabdevanja gasom kako bi se Kijevu pomogao u problemima sa budžetom.
„Ako se ugovor o tranzitu ne obnovi u veoma velikim količinama, Ukrajinci uopšte neće zaraditi“, rekao je Sabadus./DW/