
Vladimir Putin je u utorak upozorio Veliku Britaniju da ne šalje granate sa osiromašenim uranijumom u Ukrajinu. Marija Zaharova je ovaj plan odmah nazvala „jugoslovenskim scenarijem“ i optužila NATO da je koristio municiju koja izaziva rak u svojoj vojnoj intervenciji u Jugoslaviji 1999. godine. Ovo je poznati scenario koji Kremlj koristi godinama, a ovog petka neće propustiti priliku da vodi informacioni rat protiv Zapada.
Kako Srbija ovog petka obeležava 24.godišnjicu NATO-ove intervencije u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Rusija verovatno koristi humanitarnu intervenciju NATO-a iz 1999. godine kako bi opravdala svoju trenutnu spoljnu politiku u Ukrajini prikaže NATO kao podlog i dodala gorivo vatri na Balkanu. Vreme je da Zapad da Moskvi da ukus sopstvenog leka.
Kremlj je dugo koristio intervenciju NATO-a na Kosovu da potkopa legitimitet NATO-a. Prošle godine, 24. marta, rusko Ministarstvo spoljnih poslova je na Tviteru objavilo: „Danas se navršavaju 23 godine od kada je NATO počeo da bombarduje Jugoslaviju… tog dana je Zapad počeo da razbija međunarodni pravni okvir“. Putin je 2016. intervenciju NATO-a na Kosovu i njegove „napade na Beograd“ nazvao oblicima „agresije“. On je naglasio da su „raketni i bombaški napadi u centralnoj Evropi krajem 20. veka… bili neka vrsta divljaštva, prosto divljaštvo”. Putin se 2022. ponovo osvrnuo na 1999. godinu, rekavši: „Svi smo bili svedoci rata u Evropi koji je NATO pokrenuo protiv Jugoslavije… Desilo se. Bez ikakvih sankcija Saveta bezbednosti UN“.
Kremlj je takođe iskoristio intervenciju NATO-a iz 1999. da opravda tekuće napade Rusije na Ukrajinu. NATO nije dobio odobrenje Saveta bezbednosti i SAD su opravdale intervenciju humanitarnim razlozima. Putin je iskoristio intervenciju NATO-a da opravda svoj neovlašćeni rat u Ukrajini, prikazujući ga kao humanitarnu meru za borbu protiv nacizma i rusofobije. U svom odobravanju Putinove invazije, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov opisao je kako je izraz „genocid takođe povezan sa istorijom stvaranja Kosova kao nezavisne asocijacije bez referenduma. A činjenica da sada pokušavaju da podrže otvoreno neonacistički, Banderov režim u Kijevu, takođe je manifestacija genocida.
Kremlj je takođe iskoristio intervenciju NATO-a iz 1999. da ojača legitimitet svojih aneksija ukrajinskih teritorija. Kremlj tvrdi da se legitimitet pripojenih ukrajinskih regiona kao nezavisnih regiona ne može dovesti u pitanje jer su, za razliku od Kosova, u njima održani izbori. 2014. godine, nakon što je Putin anektirao Krim, ruski državni list Rossiiskaia Gazeta optužio je Zapad za „očigledno licemerje“; list je naglasio da se Krim „pridružio [Rusiji] kao rezultat narodnog referenduma“, dok je NATO „jednostrano proglasio nezavisnost Kosova“ ne tražeći bilo kakve izbore ili reviziju nezavisnosti Kosova. Putin objašnjava: „Dobro se sećam presude Međunarodnog suda pravde, u kojoj se navodi da regionu države koja koristi svoje pravo na samoopredeljenje nije potrebna dozvola centralnih vlasti zemlje da proglasi svoj suverenitet… [I] mnoge države sveta, uključujući naše protivnike na Zapadu, priznale su ovo [jednostrano proglašenu nezavisnost] u odnosu na Kosovo… Isto smo uradili i sa republikama Donbasa“.
Dok je Kremlj koristio obaveštajne operacije u NATO intervenciji 1999. godine da bi opravdao svoj rat u Ukrajini, on takođe ima obaveštajne operacije na Balkanu koje imaju za cilj da obezbede regionalnu moć. Tokom nedavnih pregovora između Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa, Rusija je dovela u pitanje legitimnost pregovora. Rusija je optužila Zapad da vrši pritisak na Srbiju da prizna Kosovo i tvrdi da se Zapad meša u odnose dve zemlje kako bi otvorio novi zapadni front na Balkanu protiv Rusije.
Pod slojevima dezinformacija Rusiju ne zanima ni Kosovo ni Srbija. Rusija je kritikovala napore Zapada da normalizuje odnose između Srbije i Kosova, jer podrivaju regionalne ambicije Kremlja. Oni koji negiraju nezavisnost Kosova na Kosovo gledaju kao na “srce Srbije”, jer tamo ostaje mnogo srpskih pravoslavnih crkava. U trenutnom usponu srpskog nacionalizma, Putin je uz pomoć predsednika Srbije Aleksandra Vučića pojačao prosrpsku retoriku oko nezavisnosti Kosova kako bi stvorio stalno stanje eskalacije i deeskalacije sukoba. Putin smatra da je ovaj stalni sukob neophodan da bi se Srbija okrenula protiv Zapada i da bi se osiguralo očuvanje regionalnog uticaja.
Rad ruske obaveštajne službe je u punom jeku kako bi podstakao anti-NATO raspoloženje na Balkanu. Ruska vlada i mediji optužuju NATO da je koristio osiromašeni uranijum u svom bombardovanju Srbije 1999. godine. Posle ove informativne kampanje, predsednik Srbije Vučić je najavio da će pokrenuti istragu protiv NATO-a. Predmeti su sada pred Vrhovnim sudom u Beogradu. Ruski informativni kanal Sputnjik objavio je brojne članke na tu temu na srpskom jeziku. Kampanja je sveprisutna, a Sputnjik je čak postavio i brzu pretragu koristeći ključnu reč „osiromašeni uranijum“. Dok Putin pokušava da cilja Zapadni Balkan, ruska vlada je takođe iskoristila narativ da podrži svoj rat u Ukrajini. Lavrov je ove nedelje optužio Britaniju da „isporučuje Ukrajinu granatama sa osiromašenim uranijumom“, rekavši da bi to „kršilo međunarodno i humanitarno pravo“.
Šta da radimo povodom toga?
Sa ratom u Ukrajini, Rusija ponovo pokušava da prikaže NATO kao podlog, agresivnog aktera. Ruska vojska kaže da su „informacije postale oružje“. Ruski vojni stratezi Čekinov i Bogdanov tvrde: „U tekućoj revoluciji informacionih tehnologija, informacioni i psihološki rat će u velikoj meri obezbediti osnovu za pobedu“.
Ako su ruske kampanje dezinformacija išta pokazale američkim obaveštajnim agencijama, to je da one mogu da promene javno mnjenje kako bi mobilisale snažnu opoziciju Zapadu. Čak i neke od najapsurdnijih dezinformacija Kremlja, kao što je tvrdnja da su SAD koristile ptice selice i slepe miševe za širenje patogena, stoje, jer je primarni cilj Kremlja da poveća nesigurnost u informacionom prostoru. Ako neko veruje u dezinformacije, ovo je samo dodatna pobeda Kremlja.
Budući da je strategija dezinformacija Rusije stvaranje zabune, trenutna strategija NATO-a da negira tvrdnje Moskve nije dovoljna. NATO članci koji proveravaju Ruske dezinformacije samo još više skreću pažnju na ruske dezinformacije. Umesto toga, Zapad bi trebalo da započne informativnu kampanju. Postavljanje sopstvenog narativa u informacioni prostor nateraće Rusiju da preusmeri vreme, energiju i resurse na odbrambene, a ne ofanzivne operacije.
U osmišljavanju jake informacione ofanzive, važno je razumeti koje informacije će biti ubedljive. Informacije koje opravdavaju intervenciju NATO-a iz 1999. godine, poput kršenja ljudskih prava od strane srpske vojske i kampanja etničkog čišćenja, neće odjeknuti kod proruske ili prosrpske publike.
Efikasna poruka bi razotkrila Rusiju kao nepouzdanog saveznika. S obzirom da Rusija trenutno pokušava da destabilizuje Balkan, informativne operacije treba da podsete proruske Srbe da im Rusija neće pomoći. Iako se Rusija pridružila mirovnoj misiji na Kosovu predvođenoj NATO-om, Rusija ju je napustila 2003. Efikasne informativne operacije bi trebalo da ismeju Putina jer je bacio svoju slovensku braću pod autobus. Informativne operacije mogle bi da šalju poruke u kojima se srpski nacionalisti pitaju „gde je bila Rusija 1999. da zaštiti svoju slovensku braću od zlog NATO-a?
Nakon što su kod publike izazvale sumnju u legitimnost Kremlja kao saveznika, informativne kampanje su imale za cilj da dovedu u pitanje status Rusije kao velike sile. Ovo bi takođe moglo uključivati ismevanje ruskih isporuka oružja. Zapad bi mogao da objavi smešni mem koji prikazuje nevidljivi S-300 koji krstari Dunavom. Ovaj jednostavan mem bi pokrenuo pitanja, čak i među nepokolebljivim prorusima, o sposobnosti Rusije da brani svoje saveznike.
Što se tiče tekućih optužbi Rusije da NATO izaziva rak osiromašenim uranijumom, zapadne informativne operacije treba da obrate pažnju na sopstvene programe Rusije za stvaranje biološkog oružja. 1999. Kenneth Alibeck, prvi zamenik direktora Sovjetskog programa za biološko oružje, rekao je za Nonproliferation Review: “Sovjetski Savez je uspeo da razvije jedan od najmoćnijih i najsofisticiranijih programa na svetu.”Američki mediji treba da šire istinu o ruskom kršenju Konvencije o biološkom oružju iz 1972.godine. Da bi ciljao srpsku publiku, Zapad bi trebalo da razgovara o uticaju nuklearne katastrofe u Černobilju 1986. u Sovjetskom Savezu na Jugoslaviju.
Vreme je da počnemo da pobeđujemo u informacionom ratu protiv Kremlja. Ruske ofanzivne informativne operacije iskoristile su intervenciju NATO-a u Jugoslaviji da prikažu alijansu kao podlog i agresivnog aktera i da potkopaju mir i bezbednost na Balkanu. Dvojica mogu da igraju informativnu igru: NATO mora da upotrebi ofanzivne informativne operacije i udari Putina tamo gde zaista boli. NATO mora da se pojavi. /Kyiv Post/
—
Piše: Ivana Stradner