
Januš Bugajski, 10.10.2024
Svi nacionalni izbori su važni, ali predsednički izbori 5. novembra su ključni za budućnost Amerike. I demokrate i republikanci optužuju Sjedinjene Države da uništavaju njihove slobode i samu demokratiju ako pobedi druga strana.
Prema pristalicama Kamale Haris, Tramp će okupiti grupu lojalista koji će demontirati demokratiju i uspostaviti autoritarni, pa čak i fašistički sistem. Prema pristalicama Donalda Trampa, pobeda Haris bi oslobodila radikalne levičarske snage koje bi ukinule ustavne slobode i stavile društvo pod kontrolu države.
Realnost je možda manje dramatična od ovih predviđanja sudnjeg dana, ali i dalje ostaje zabrinjavajuća, posebno pod drugim Trampovim predsedništvom. Haris nije radikalna progresivka, i dok bi njeno predsedništvo moglo da pooštri vladine propise, poveća socijalnu potrošnju i poveća poreze za bogate, malo je verovatno da će ugroziti ključne zakonodavne i pravosudne institucije. Ipak, republikanci strahuju da će ona poništiti mnoge konzervativne reforme i dodati liberalne pravde u Vrhovni sud.
Nasuprot tome, Tramp je već nagovestio da će u svom drugom mandatu potkopati podelu vlasti i kongresni nadzor izvršne vlasti. Mnogi od njegovih militantnih MAGA pristalica bi pozdravili autokratsku Trampokratiju, a čak bi i umereni republikanci mogli da slede njihov primer kako bi obezbedili ponovni izbor u Dom i Senat. Tradicionalni republikanci poput bivšeg potpredsednika Majka Pensa, koji je sprečio Trampa da promeni Ustav, imaće malo uticaja na politiku Bele kuće.
Tramp je podržao „Projekat predsedničke tranzicije 2025“, plan koji je formulisala Heritidž fondacija za transformaciju vlade. Projekat bi dao predsedniku potpunu kontrolu nad izvršnom vlasti tako što bi se desetine hiljada saveznih zvaničnika zamenile političkim lojalistima i dalo bi Trampu nekontrolisana ovlašćenja nad pravosudnim sistemom. Takođe ima za cilj da ubrizga konzervativne hrišćanske vrednosti u sve državne institucije. Mnogi pravni naučnici tvrde da bi to nadjačalo ustav i stvorilo autoritarni predsednički sistem. Podjednako zabrinjavajuće, Tramp bi mogao da iskoristi takav projekat da podstakne građanski otpor i nepomirljivu političku polarizaciju i izazove oružani sukob između radikalnih pristalica i protivnika predsednika.
Čak ni Harisovo predsedništvo neće biti imuno na rastuće sukobe. Konkretno, ona će morati da se nosi sa uočenom imigracionom krizom koja je podstakla uspon MAGA. Masovna imigracija u Evropi je na sličan način pokrenula rast ksenofobičnog nacionalizma. Ako Haris prihvati ilegalne imigrante, Trampov revanšizam bi mogao da dobije prednost i čak da dovede do oružanog sukoba. Sam Tramp će podgrejati haos još jednom tvrdnjom da su demokrate pokrale izbore.
Rezultat novembarskih izbora takođe će imati veliki uticaj u oblasti spoljne politike. Pobeda Haris bi mogla da dovede do nekih novih međunarodnih inicijativa, ali sigurno neće podržati diktatore poput Putina ili Si. Za razliku od toga, novo Trampovo predsedništvo će se manje oslanjati na tradicionalne republikanske zvaničnike, od kojih je većina osudila Trampa i izjavila podršku Haris, uključujući bivšeg potpredsednika Dika Čejnija.
Tramp će verovatno izvršiti pritisak na Ukrajinu da se odrekne teritorije i postigne mirovni sporazum sa Moskvom samo da bi izašla kao pobednik. Putin će to pozdraviti kao zeleno svetlo za dalju teritorijalnu dobit dok Rusija obnavlja svoju vojsku. Tramp će najverovatnije ukinuti sankcije Rusiji, povući američke trupe iz Evrope i još jasnije staviti do znanja da Amerika neće priskočiti Evropi u pomoć u slučaju rata. Iako se Tramp predstavlja kao miroljubivi dogovornik, njegovo oklevanje da vojno interveniše zapravo će ohrabriti Rusiju, Kinu, Iran, Severnu Koreju i druge tiranske režime da planiraju svoje sledeće eskapade u inostranstvu.
Osvajanje teritorije, a zatim traženje mira je stara formula za osvajanje koju će Tramp verovatno prihvatiti bez obzira na žrtve. U stvari, mogao bi da postane saučesnik u ekspanziji globalnog autoritarizma i imperijalizma dok je tvrdio da je držao SAD podalje od rata. Ovo bi dovelo u pitanje doslednu politiku svih američkih administracija od Drugog svetskog rata i razotkrilo mrežu američkih saveza širom sveta. Osim ako se, naravno, same Sjedinjene Države ne transformišu pod Trampom u autokratiju koja druge diktatore vidi kao vredne saveznike protiv liberalnih demokratija.
Januš Bugajski je viši saradnik u Jamestown fondaciji u Vašingtonu. Njegova nedavna knjiga je Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. Njegova nova knjiga, objavljena ove jeseni, zove se Pivotal Poland: Europe’s Rising Power.