Momčilo Gajić, vođa srpske skupine koja je po nalogu ruske obavještajne službe izazvala nemire u Europi, sklonio se u Moskvu

Vođa skupine iz Srbije, koja je po nalogu ruskih obavještajnih službi izazvala nemire u Francuskoj i Njemačkoj, skriva se u Rusiji.

Nakon višemjesečne potrage, Radio Slobodna Europa/Radio Liberty pronašao je Momčila Gajića u Moskvi, gdje je bio u crkvi svetih Petra i Pavla u siječnju 2026.

Ova crkva je predstavništvo Srpske pravoslavne crkve u Rusiji, a Gajić zauzima središnje mjesto u crkvenom obredu na fotografiji.

Momčilo Gajić, u istrazi srbijanskog pravosuđa, osumnjičen je da je jedan od organizatora niza rasističkih akcija usmjerenih protiv židovskih i muslimanskih zajednica u Parizu i Berlinu u proljeće i ljeto 2025. godine.

Uspio je pobjeći francuskoj i srpskoj policiji te nije bio među 11 članova skupine koji su uhićeni u Srbiji krajem rujna iste godine.

Prema odluci Vrhovnog suda u Smederevu, kojoj je REL imao pristup, Gajić je predvodio skupinu iz Srbije koja je izazvala nerede po nalogu ruske obavještajne službe.

Trojica članova skupine priznala su krivnju i u prosincu 2025. osuđena su na sudu u Smederevu za špijunažu i poticanje na rasnu diskriminaciju.

Jedan od osuđenika opisao je Gajića kao organizatora nereda "usko povezanog s ruskom službom", prema sudskim dokumentima.

Policija nije odgovorila na pitanje je li za njim izdana tjeralica.

Momčilo Gajić (30) nema prethodnih osuda, ima prijavljenu adresu u Novom Sadu u Vojvodini, a poznat je i pod nadimkom "Kaluđer", navodi se u istrazi Radija Slobodna Europa.

Što se zna o vođi grupe iz Srbije?

Prve informacije o Gajićevoj ulozi u incidentima u Parizu i Berlinu pojavile su se krajem rujna 2025., kada je srbijansko Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) objavilo da je u velikoj akciji policije i Sigurnosno-informativne agencije uhićeno 11 osoba zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela špijunaže te rasne i druge diskriminacije.

„Postoje osnove sumnje da je MG, koji je u bijegu, postupajući po nalogu strane obavještajne službe, organizirao i obučio skupinu od 14 srbijanskih državljana na teritoriju Republike Srbije, čiji je cilj bio kršenje temeljnih ljudskih prava na teritoriju Francuske i Njemačke na temelju razlika u rasi, boji kože, vjerskoj pripadnosti, nacionalnosti i etničkom podrijetlu“, priopćilo je Ministarstvo unutarnjih poslova 29. rujna.

Skupina je počinila nekoliko vandalskih djela, uključujući polijevanje zelenom bojom Muzeja holokausta i tri sinagoge u Parizu, kao i ostavljanje svinjskih glava ispred devet džamija u gradu.

U središtu Berlina, u blizini memorijalnog kompleksa posvećenog ubijenim Židovima, postavljani su plastični kosturi.

Nije poznato traži li se Gajić. Francusko tužiteljstvo i srpsko Ministarstvo unutarnjih poslova nisu odgovorili na upit RFE/RL-a u vezi s izdanom tjeralicom.

Više tužiteljstvo u Smederevu kratko je izjavilo da još uvijek vodi postupak na tom slučaju.

„Slučaj je još uvijek u fazi istrage, u kojoj se poduzimaju razne procesne radnje, koje uključuju, između ostalog, mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, kao i dokazne radnje usmjerene na utvrđivanje svih relevantnih činjenica“, rekli su iz Tužiteljstva u Smederevu za Radio Slobodna Europa.

Dodala je da "u interesu nesmetanog tijeka postupka" ne može dati dodatne informacije.

Što Gajić radi u Moskvi?

U javno dostupnim zapisima nema mnogo podataka o Momčilu Gajiću.

Istražujući digitalni otisak, REL je pronašao svoje kontakte na temelju njegovog starog LinkedIn profila.

Telefonski broj povezan s aplikacijom Telegram također je povezan s profilnom slikom na kojoj Gajici obavlja telefonski poziv.

Medij je geolocirao lokaciju fotografiranja u Moskvi, gdje Gajić sjedi blizu ulaza u jednu od najstarijih tržnica, "GUM", nasuprot Crvenog trga.

Iza nje su cvjetnjaci koji cvjetaju tijekom festivala cvijeća u ljetnim mjesecima. Točno vrijeme snimanja fotografije ne može se sa sigurnošću utvrditi.

Druga pronađena fotografija prikazuje Momčila Gajića u crkvi Svetih Petra i Pavla u Moskvi, koja je predstavništvo (podprefektura) Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Rusiji.

Fotografije su 27. siječnja 2026. na svojoj web stranici podijelili Srpska pravoslavna crkva, kao i vladika Stefan (Dragan) Sarić.

Liturgija je održana povodom vjerskog blagdana Svetog Save, koji je ujedno i crkveni praznik u Moskvi.

Momčilo Gajić zauzima jednu od središnjih pozicija tijekom ceremonije lomljenja kolača, što je dio običaja Srpske pravoslavne crkve.

U popratnom tekstu, Moskovski sekretarijat SPC objavljuje Gajića kumom proslave za nadolazeću 2027. godinu. Kum je osoba koja, prema opisu na web stranici SPC, „preuzima čast organiziranja i pomoći u proslavi hramovne proslave“.

U tekstu Srpske pravoslavne crkve u Rusiji stoji da je Gajić „iz Moskve“.

Iz Srpske pravoslavne crkve nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Europa o tome jesu li provjerili tko će biti organizator jedne od najvećih proslava u hramu u Rusiji i kako su odabrali osobu za tu poziciju.

Što otkrivaju sudski spisi?

Po povratku u Srbiju, nakon incidenata u Parizu i Berlinu, 11 članova skupine uhićeno je i pritvoreno 1. listopada 2025.

Trojica članova skupine priznala su krivnju te ih je Viši sud u Smederevu krajem prosinca osudio na šest mjeseci do godinu i pol kućnog zatvora.

Istraga protiv ostalih članova grupe još uvijek je u tijeku.

Nakon nekoliko izjava policiji, Aleksandar Savić, Filip Petrović i Nemanja Čevap priznali su krivnju.

Krajem prosinca Viši sud u Smederevu osudio ih je na šest mjeseci do godinu i pol dana kućnog zatvora.

Nisu odgovorili na zahtjeve Radija Slobodna Europa za intervju.

Tko je uhapšen u Srbiji?

Uz tri osobe koje su priznale krivnju, postupak je u tijeku protiv još osam osoba koje su uhićene u rujnu 2025.

Za špijunažu i rasnu diskriminaciju osumnjičeni su i: Aleksandar Blekić, Nikola Stanojević, Nikola Zikić, Sara Paunović, Đorđe Pavlović, Nikola Delić i Aleksandar Milenković.

Većina članova grupe živjela je u Velikoj Plani, gradu s oko 15 000 stanovnika u središnjoj Srbiji, oko 90 kilometara od Beograda.

REL je imao pristup spisima predmeta, koji uključuju izjave optuženika.

Trojica članova skupine koji su priznali krivnju uglavnom su u svojim izjavama negirali da su bili "potpuno svjesni" svrhe incidenata.

Aleksandar Savić izjavio je da je znao za Momčila Gajića jer je radio kao konobar u restoranu u Beogradu koji je Gajić navodno u jednom trenutku vodio.

U svojoj izjavi navodi da su se upoznali krajem travnja 2025. kada mu je Gajić dao novac za isplatu članova grupe.

Aleksandar Savić svjedočio je da je plaćao avionske karte, iznajmljivao automobile i osiguravao novac za organizaciju događaja, što mu je Gajić unaprijed plaćao ili mu kasnije vraćao.

Kao što se može vidjeti iz sudskih odluka, članovi grupe su za svoje „radnje“ primili između 500 i 1.500 eura, a sve se događalo prema uputama Momčila Gajića.

„Znam da je Momčilov nadimak 'Kaluder' i da je usko povezan s ruskom službom. Ne znam je li to obavještajna služba Ruske Federacije, razumijem da mu je cilj destabilizirati političku situaciju u Europi“, rekao je u svom iskazu Filip Petrović, koji je priznao krivnju.

U spisima se navodi da je neidentificirana osoba nadimka "Lovac" drugi organizator skupine.

Prema sudskim zapisima, nitko od članova grupe nije vidio tu osobu.

Aleksandar Savić je izjavio da je s njim komunicirao samo putem audio veze.

Rekao je i da je veza prekinuta kada su se prvi put čuli, što je Hunter, prema Saviću, komentirao rečenicom – „veze se često prekidaju kada smo na prvim crtama“.

„Po mom mišljenju, Hunter je na bojištu u Ukrajini. Nikad nisam vidio njegovo lice. Pretpostavljam da su on i 'Kaluder' (Momčilo Gajić) najbolji prijatelji, suradnici“, rekao je Savić u svojoj izjavi, kada je priznao krivnju.

Dodao je da Hunter "svakako ima veze s ruskom službom" i da se bez njega "ništa ne može učiniti".

Tko je 'Lovac'?

„Moja je pretpostavka da je Hunter na čelu ove službe i u organiziranju ovih aktivnosti u Parizu i Berlinu, ali nisam siguran. Po mojoj procjeni, Kaluder je niže rangiran od Huntera u toj organizaciji“, izjavio je također Savić.

Mediji nisu mogli neovisno potvrditi je li osoba nadimka "Lovac" među srpskim dobrovoljcima koji se bore u Ukrajini na strani Rusije.

Nitko od osumnjičenika nije dao svoje pravo ime, a zovu ga "Hunter" jer je, između ostalog, to bilo njegovo korisničko ime na aplikaciji Zangi.

Grupa je koristila ovu aplikaciju za online razmjenu poruka za komunikaciju tijekom akcija.

Aplikaciju je razvila tvrtka Secret Phone Inc. sa sjedištem u Kaliforniji i, kako je navedeno u opisu, prvenstveno se koristi za privatnu i sigurnu komunikaciju te razmjenu šifriranih tekstualnih poruka, glasovnih i video poziva. Instalira se bez povezivanja s telefonskim brojem i ne pohranjuje korisničke podatke.

Momčilo Gajić je na aplikaciji imao korisnički račun, prema svjedočenjima osuđenih članova grupe, "Kaluder" i "Duzepe".

Tko je uhapšen u Francuskoj?

Nakon incidenata u Parizu, francuska policija je početkom lipnja 2025. objavila da je u gradu Juan-les-Pins u Alpes-Maritimesu uhitila tri osobe sa srbijanskim državljanstvom, dok su pokušavale pobjeći.

Pregledom sudskog slučaja, REL je utvrdio da se radi o Bogdanu Đinoviću, Petru Dinoviću i Daliboru Milenkovcu, koji su još uvijek u pritvoru u Francuskoj.

Pariško tužiteljstvo u trenutku objave nije odgovorilo na pitanja o statusu ovog procesa.

Odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom

Prema javno dostupnim podacima, vidljivo je da je dvije godine prije incidenata u Francuskoj i Njemačkoj Gajić bio jedan od važnih gostiju SPC, ovaj put u Srbiji.

Proslava crkvene slave, na kojoj je Gajić bio pratitelj mladoženje, održana je 22. svibnja 2023. u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Novom Sadu, a liturgiju je predvodio jedan od najutjecajnijih predstavnika Srpske pravoslavne crkve, vladika bački Irinej (Mirko) Bulović.

Momčilo Gajić je 2017. godine govorio o sebi u YouTube emisiji pod nazivom "Život jednog igrača", u kojoj se predstavio kao zaposlenik tvrtke za elektroničke igre.

U toj emisiji Gajić navodi da je u osmom razredu upoznao "prijatelje iz kriminalne sredine".

„Počeo sam raditi različite stvari, pod različitim stvarima mislim na sve osim droge (...). Nikada nisam bio osuđen, nikada me policija nije uhvatila ni za što što sam učinio (...). U studenom (2012.) na uglu Njegoševe ulice u Novom Sadu, upucan sam, metak mi je prošao kroz čelo i tada sam shvatio da ću ili umrijeti ili ću živjeti“, rekao je tada Gajić.

Emisija s Gajićem snimana je u dvorištu manastira Kovilj, u blizini Novog Sada. Gajić je tada izjavio da je boravio u manastiru 2012. i 2013. godine kako bi se "liječio od ovisnosti o kockanju".

U ovom manastiru Srpske pravoslavne crkve nalazi se crkvena zajednica „Zemlja živih“ koja se, prema opisu na njihovoj web stranici, bavi liječenjem ovisnosti molitvom.

Zajednica je osnovana „s blagoslovom“ vladike bačkog Irineja i doživjela je svoj najveći promaknuće u vrijeme kada je iguman manastira bio sadašnji patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije (Jovan) Pavlović, koji ga je vodio do 2014. godine.

Tko posjećuje predstavništvo Srpske pravoslavne crkve u Moskvi?

Predstavništvom Srpske pravoslavne crkve u Moskvi upravlja vladika Stefan (Dragan) Šarić. On je takozvani vikar biskup poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Ima titulu "biskup Remesije", što znači da ne vodi zasebnu biskupiju.

Prije nego što je 2018. postao poglavar Moskovskog patrijarhata Srpske pravoslavne crkve, bio je poglavar Hrama Svetog Save u Beogradu, najvećeg hrama u Srbiji.

Novinari istraživačke redakcije "Detektor" iz Sarajeva zatekli su vladiku Stefana u društvu srpskih dobrovoljaca u Rusiji.

Prema sarajevskom portalu, u travnju 2025. bio je pozvan na dobrotvornu večeru u restoran "Subotica" u Moskvi.

Večeru je organizirala srbijanska Zaklada Svetog Save sa sjedištem u Moskvi. Organizaciju su osnovali srpski dobrovoljci u ruskoj vojsci – Davor Savić i Branko Basara.

Prethodna istraga pokazala je da je bosanski Srbin Davor Savičić, koji je osnovao plaćenički bataljun "Vukovi" prije početka ruske invazije na Ukrajinu, također imenovan pukovnikom u Glavnoj upravi Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, poznatijoj kao GRU.

Na večeri je bio i Dejan Berić, jedan od najpoznatijih regrutera srpskih plaćenika u Ukrajini.

Prema "Detektoru", u ovom događaju sudjelovala su i dva visoka ruska časnika, među kojima Eduard Šonov, nositelj dva ordena za hrabrost ruske vojske i član programa "Vrijeme heroja", koji je pokrenuo ruski predsjednik Vladimir Putin.

Mjesec dana kasnije, u svibnju 2025., biskup Stefan Šarić ugostio je bivšeg predsjednika bošnjačkog entiteta Republike Srpske Milorada Dodika, koji je fotografiju s ovog događaja podijelio na društvenoj mreži X.

Na ovom prijemu, osim vladike Stefana i Milorada Dodika, bio je prisutan i Davor Savičić.

Srpska pravoslavna crkva nije odgovorila na pitanje Radija Slobodna Europa o kontaktima između predstavnika Crkve i regrutera dobrovoljaca za rat u Ukrajini.